Korišćenje psovki ima širok spektar pozitivnih efakata na osjećaj sreće, uklanja bol i pomaže da se osoba bolje nosi sa situacijama koje su emotivno izazovne. Istraživanja pokazuju da psovanje tokom fizičkog bola, pomaže da se bolje podnese.
U protekle dvije godine, mnogi od nas su imali mnogo razloga da izgovore neku sočnu psovku. Život tokom pandemije dao je ljudima ozbiljnu priliku da izraze svoju frustraciju, povodom stalnih restrikcija kretanja i kontakata, ili straha od oboljevanja od virusa o kome se malo znalo.
„Psovanje može biti oslobađajuće kada smo puni frustracija. Reći reč na j… ili neku sličnu može imati smirujući efekat istog trenutka i pomoći da se prebrode teške emocije koje doživljavamo”, kaže doktor Rafaelo Antonino, a prenosi „Helthlinekom”.
Eksperti kažu da psovke mogu da pomognu da se izgradi emotivna otpornost, kako bi se ljudi bolje nosili sa situacijama u kojima imaju osjećaj gubitka kontrole. Psovanje je dobar način da se procesuira sav haos u svijetu u trenutku kada mnogo stvari nije pod našom kontrolom, ali pod uslovom da se koristi na odgovarajući način i odgovorno i naravno – sporadično.
Korišćenje prostakluka je često kontroverzno, jer jezik, socijalne norme i osjetljiva ljudska psiha, traži prihvatljiv način komunikacije u kompleksnoj socijalnoj mreži koju je izgradilo čovječanstvo. U toj socijalnoj mreži stvoren je jezik sa puno reči na J i P…, pa recimo i po nekoliko za svako slovo azbuke, jer kreativnosti i bogatstvo srpskog jezika ne manjka bogatstvom ovim riječima. Srpske psovke je teško i skoro nikako prevesti na drugi jezik a da ne izgube „oštrinu”. Na televizijskim kanalima u Srbiji, ukoliko neko opsuje u programu prije ponoći, preko riječi se mora pustiti zvuka kako se ne bi čula, takozvano „bipovanje” psovki.
Ljudi obično psuju kada su pod velikim stresom, kada se suočavaju sa izazovima ili je na bilo koji način hiperstimulisan njihov simpatički nervni sistem. Kada ljudi psuju, u manjoj ili većoj mjeri osjećaju da se oslobađaju psihološkog i fizičkog stresa, kažu stručnjaci. Oni smatraju da je psovka fantastičan dar – bez tableta, bez kontraindikacija, a i bez plaćanja participacije i čekanja u redu, dakle potpuno besplatno, prirodno, spremno za upotrebu, a sve u cilju makar malog smanjenja stresa.
Udarili ste malim prstom noge o ivicu namještaja i opsovali. Malo je lakše, zar ne? I da istina je, psovke mogu pomoći da se smanji bol, ali ne ako već postoji navika svakodnevnog psovanja. Istraživači sa Kila Univerziteta su otkrili da ljudi duže mogu da drže ruke u ledenoj vodi, ako im se dozvoli psovanje. Ali, taj efekat nisu imali oni koji svakodnevno mnogo psuju – po 60 psovki na dan. Umjereno korišćeno, psovanje može biti efikasan i lako dostupan kratkoročni lijek protiv bolova ako se, na primjer, nalazite u situaciji u kojoj nemate pristup medicinskoj njezi ili ljekovima protiv bolova. Međutim, ako ste navikli da psujete sve vrijeme, ovo istraživanje sugeriše da neće biti isti efekat.
Ljudi su otporni na nevolje djelimično zato što su se vremenom razvili načini da se izbore, bez obzira na to da li će takvi odgovori zaista biti od pomoći u promjeni okolnosti u kojoj se osoba nalazi. U situacijama kada se zaista ništa ne može učiniti da se „riješi” problem – poruka od šefa ili informacija o prijatelju koji je obolio od Kovida 19, nešto što nije pod kontrolom, lakše će se uz po neku psovku u prvom trenutku osloboditi emocija. Neće se poboljšati situacija, ali će pomoći da osoba dobije preko potrebni ventil kada nema drugi izlaz iz nje.
Važno je istaći da iako psovanje ne rješava problem, ono praktično pomaže da se osoba smiri, održi emocionalni balans i na krato reguliše svoje emocije.
Većina ljudi psuje, htjeli to da priznaju ili ne, možda samo ne psuju pred drugim ljudima. Kada su ljudi primorani da razgovaraju drugačije u interakciji sa ljudima nego kada razgovaraju sami sa sobom ili bliskim prijateljima, oni razvijaju dva suprotstavljena „identiteta”. Dopuštajući sebi slobodu da psuju u razgovoru sa drugim ljudima, omogućava ljudima slobodu da žive nešto autentičnije i poštenije. To je znak osobi da se može opustiti, biti i govoriti slobodno bez straha. Skloni smo da „pazimo na svoj jezik” sa ljudima sa kojima ne možemo u potpunosti da budemo svoji, a zajedničko psovanje omogućava da ljudi znaju da su među prijateljima, spremniji da izgrade iskren i autentičan odnos.
Ali, nije isto psovati sa nekim i psovati nekoga! Kada osoba psuje jer se našla u bolu ili nevolji, to je oslobađajuće, ali kada psuje drugoga pokreće samo još više bijesa, agresije i stvara sebi novu nevolju. Psovanje nije samo ispoljavanje ljutnje, već i kreativnost, a čak na hiljade načina postoji da psovka može biti iskorišćena u humoru, genijalno i kreatvino kako bi olakšala komunikaciju. Psovanje pruža i niz drugih dobrobiti, kreativno izražavanje, razvoj odnosa ili prosto drugačiji načini pokazivanja da je osoba relaksirana u nečijem društvu.
(rt)
