Još uvijek nije moguće jednostavno upravljati sjećanjima, ali u budućnosti će možda postojati načini da se određene uspomene pojačaju, a druge potisnu, u zavisnosti od individualnih potreba.
Sjećanja nastaju kao rezultat iskustava koja aktiviraju neurone u mozgu, a kada se pojedinac više puta izlaže određenom događaju ili informacijama, veze između neurona postaju sve jače. U isto vrijeme, kako mjeseci ili godine prolaze, ove veze mogu oslabiti, što dovodi do zaborava.
Jačanje sjećanja
Za ovo uskoro može postojati „lek“: Električna stimulacija određenih djelova mozga može da pomogne u učvršćivanju novih sjećanja, pokazala su nedavna američka istraživanja.
Tim je snimio električnu aktivnost u hipokampusu, regiji mozga koja upravlja pamćenjem, kod devet osoba sa epilepsijom koje su imale moždane implantate. Volonteri su radili test memorije zasnovan na slikama, dok je tim naučnika beležio obrasce pokretanja neurona koji su povezani sa viđenjem određenih slika.
Potom je grupa naučnika primenila male električne udare koji su oponašali te obrasce na hipokampusu kod osam drugih dobrovoljaca dok su radili isti test pamćenja. Kod osoba koje su tokom kognitivnih testova primale slabe električne impulse u hipokampus zabeleženo je poboljšanje pamćenja od 35 do 40 odsto. Ovo otkriće otvara mogućnost da jednog dana slične tehnike mogu biti primenjene kod ljudi sa oštećenjima pamćenja uslijed povreda mozga ili neurodegenerativnih bolesti.
Slabljenje ili brisanje sjećanja
S druge strane, u toku su i eksperimenti koji istražuju kako da se neka nepoželjna sjećanja potisnu ili izbrišu. Ovaj pristup zasniva se na promjeni veza između neurona, u kojima se čuvaju uspomene na određena iskustva.
Ispitivanja na jednostavnim životinjskim modelima, poput mekušaca, omogućila su naučnicima da precizno utiču na pojedinačne neuronske veze uz pomoć takozvanih PKM molekula.
Stimulisanjem ovih ćelija u laboratorijskim posudama i inhibicijom jedne vrste PKM molekula je bilo moguće blokirati jednu specifičnu vezu, pa samim tim i sjećanje koje je povezano sa njom, ali bez narušavanja ostalih.
Ova vrsta brisanja sjećanja može se primijeniti kod liječenja posttraumatskog stresnog poremećaja, kada traumatska sjećanja navode um da poveže neutralno iskustvo sa opasnim, ali bez brisanja korisnih činjenica povezanih sa lošim događajem, prenosi „Sajens njuz“.
Ipak, ova istraživanja postavljaju i važna etička pitanja – manipulisanje pamćenjem može uticati na identitet pojedinca, jer naša sjećanja oblikuju način na koji doživljavamo svijet i sebe.
Iz tog razloga, naučnici upozoravaju da treba postupati izuzetno oprezno, posebno u slučajevima kada se potencijalno mogu modifikovati djelovi pamćenja povezani sa traumatskim događajima.
(RT Balkan)
