Kontroverzni albasnki biznismen Naser Keljmendi i njegova porodica i dalje su na crnoj listi Sjedinjenih Američkih Država sa zamrznutom imovinom, ali je njegova vrijedna imovina u Crnoj Gori dijelom prenesena na povezana lica i nikada nije konfiskovana.
Ta imovina se, kako tvrdi sagovornik RTCG, vodi preko posrednika, što otežava dokazivanje stvarnog vlasništva.
„Ono što je sigurno jeste da te firme ne mogu raditi jer su pod međunarodnim sankcijama, a to znači da ne mogu poslovati sa bankama“, objasnio je dobro obaviješteni sagovornik.
Sjedinjene Američke Države su još 2012. godine, nakon Nasera Keljmendija, na crnu listu stavile i njegovo četvoro djece, kao i pet firmi, od kojih su tri radile nesmetano u Crnoj Gori. Tako su se na listi lica kojima se zabranjuje ulazak u SAD i zamrzava imovina našli njegovi sinovi Besnik, Elvis i Liridon, kao i kćerka Donata Keljmendi.
Istovremeno su na crnu listu stavljene i njegove firme – predstavništvo „Kaza grande eksport import“ u Crnoj Gori, hotel „Kaza grande“ u Ulcinju, kao i „Donata kompani“, registrovana u Crnoj Gori. Prema podacima iz istrage, Keljmendijeva imovina u Crnoj Gori vrijedna je više miliona eura. Tu su stanovi u Podgorici, zemljište i nekretnine u Ulcinju, hotel i drugi turistički objekti, vozila i firme povezane sa turizmom i nekretninama.
Do sada je bez odgovora ostalo pitanje zašto ta imovina nikada nije konfiskovana, već je omogućeno da djelimično bude rasprodata i prestrukturirana. Tako, na primjer, hotel „Kaza Grande“ u Ulcinju, iako je pod sankcijama, i dalje nije konfiskovan od strane Crne Gore. Ovo je ujedno i najvredniji pojedinačni objekat koji Keljmendi posjeduje u Crnoj Gori.
Keljmendi je imao dva stana u Podgorici. Jedan u Moskovskoj ulici, površine 81 metar kvadratni, navodno je prodat 2016. godine biznismenu iz Ulcinja, iako je već tada bilo jasno da se radi o pokušaju da se imovina skloni prije eventualnog oduzimanja. Drugi stan, površine 56 kvadrata u Bulevaru Svetog Petra Cetinjskog, najvjerovatnije je prenesen ili prodat kroz mrežu povezanih lica.
U Ulcinju je Keljmendi imao velike parcele u Štoju i u okolini grada, kao i šumsko zemljište i građevinske parcele.
Prema dobro obaviještenim izvorima, u šemi klana Nasera Keljmendija navodilo se najmanje šezdeset ljudi kao njegovih najbližih saradnika. Ti izvori su tvrdili da je Keljmendi imao razgranatu mrežu saradnika u Crnoj Gori, kao i snažnu logistiku u vrhu tadašnjih bezbjednosnih službi i vlasti.
RTCG je ranije objavio da su Keljmendijeve veze sa Crnom Gorom dublje nego što se mislilo, te da su Liridon i Elvis imali crnogorska dokumenta. Liridon je bio prijavljen kao „stanovnik“ Bijelog Polja, a Elvis kao „stanovnik“ Rožaja, navodno uz pomoć pojedinih službenika ANB-a koji su kasnije završili u istražnom zatvoru u Spužu.
Klan Keljmendi se još u vrijeme dok je na njegovom čelu bio Naser, koga su mediji ranije označavali kao vođu jedne od najjačih albanskih kriminalnih porodica na Balkanu, u Crnoj Gori „poslovno“ najviše oslanjao na rožajski kriminalni klan.
Vjeruje se da je Keljmendi „težak“ više milijardi eura, u novcu i nekretninama, a milijardama se mjeri i bogatstvo njegovih bliskih saradnika. Prema procjenama međunarodnih agencija koje se bore protiv organizovanog kriminala i trgovine drogom, vrijednost heroina koji balkanskom rutom stiže na zapadnoevropsko tržište mjeri se stotinama milijardi dolara godišnje.
Od novih crnogorskih vlasti očekivalo se da otvore policijske arhive i identifikuju crnogorske veze ovog kontroverznog biznismena, ali se to do sada nije dogodilo, kao što mu nije oduzeta, odnosno konfiskovana imovina u Crnoj Gori.
