Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović tokom ovih pet mjeseci nastavio je sa politikom svog prethodnika Srđe Darmanovića. On je jedan od ministara koji ništa nije promijenio u odnosu na raniju politiku, pa je nekoliko puta priznao tzv. Kosovo, najavio da će da održava dobre odnose sa lažnom državom, ništa nije uradio povodom slučaja srpskog ambasadora Vladimira Božovića, a nije ni prstom makao da poboljša odnose sa Srbijom.
Tridesetog avgusta je došlo do smjene vlasti u Crnoj Gori i unesena je nada u građanstvo da će od tog trenutka sve ići na bolje bez režima DPS-a.
Narod je glasao za bolju budućnost prvenstveno podržavajući koaliciju „Za budućnost Crne Gore“, kao i njene koalicione partnere Demokrate i Uru.
Već pri prvim pregovorima je bilo naznaka da većina stvari neće biti onakva kako su to građani zamišljali i za šta su glasali, ali su se i dalje nadali da prvenstveno Srbi neće biti više manjina u Crnoj Gori i da će ipak doći do nekih promjena.
Četvrtog decembra je formirana prva „ekspertska Vlada“ formirana glasovima vladajuće većine izabrane 30.avgusta.
Na mjesto ministra vanjskih poslava u Vladi Zdravka Krivokapića postavljen je Đorđe Radulović.
Radulović je na samom početku svom mandata pokazao da, bar u njegovom resoru, sve ostaje potpuno isto kao i u ministrovanju njegovog prethodnika, izabranika DPS režima Srđe Darmanovića.
Naime, Darmanović je zvanično podržao lažnu državu Kosovo, ali to isto je uradio i ministar Radulović, koji je na toj funkciji zahvaljujući glasovima Srba kojima je Kosovo, bilo i biće srpsko.
Nakon toga, po uzoru na svog prethodnika, Radulović, kao i Darmanović, uvodi sankcije Rusiji bez ikakvog osnova ili povoda.
Na sve to, ministar ipak poziva Ruse da dođu u Crnu Goru u vrijeme ljetnje sezone iako je njihovoj državi uveo sankcije.
Na kraju, ali najvažnije i najciničnije, bivši ministar DPS-a Srđa Darmanović je protjerao srpskog ambasadora Vladimira Božovića proglasivši ga non grata personom, što isto radi i njegov naslednik ministar Đorđije Radulović.
Ministar Radulović poput svojih prethodnika ne žudi za dobrim odnosima sa susjedima, a ponajviše sa Srbijom već je kao i oni više okrenut ka stranim ambasadama i pregovorima sa istim.
Sve ovo ukazuje da, poput premijera Zdravka Krivokapića koji ga je postavio, i ministar Radulović, više povjerenja ima u DPS i odluke koje je taj režim pravio nego u volju građana i vladajuće većine koja je glasala za Vladu koje je i on sam dio.
Takođe, treba navesti da ministar vanjskih poslova za diplomate, ambasadore i izaslanike ne ukazuje povjerenje vladajućoj većini već najviše kadrovima DPS-a ili pripadnicima koncerna Vijesti.
Da li je ovo samo još jedna prevara nad građanima Crne Gore koji su dali sve od sebe da smijene DPS i Mila Đukanovića ostaje nam da vidimo, ali sve implicira na to da jeste.
