Dejana Ć. (22) žrtva je brutalnog nasilja koje se dogodilo 25. oktobra prošle godine u jednom ugostiteljskom objektu u Beranama u kojem je radila. Suđenje je u toku, a Dejana se sa svojom sestrom oglasila za emisiju Crna hronika i ispričala s čim se suočava nakon što ju je gost kafića pretukao.
– Ne osjećam se bezbjedno jer je pred prvo suđenje prvo nju pratio čovjek, onda nam je došao ispred kuće noć uoči suđenja i rekao mi: „Pazi šta ćeš reći sjutra na suđenju, mi znamo gdje si, nisi nam uopšte pobjegla, tu si i dalje.“ Nikome se nisam obratila za pomoć jer nam ranije nisu pomagali kada smo im se obraćali. Ispričala sam ovo na sudu i kasnije sam morala da prijavim, Anđela i ja smo dale izjavu – kaže Dejana.
Ona dodaje da su ga na suđenju policajci sproveli pored njih, a da je ona morala da izađe iz sudnice kako bi on dao izjavu.
– Kada je dao izjavu, ja sam se vratila i trebalo je da kažem šta imam. Ni u jednom trenutku se nije izvinio, samo je išao svoju priču – da on nije dobro, da nije popio terapiju, da se ne sjeća da me je udarao, ali da, ukoliko imam povrede, onda jeste – kaže ona.
„Rekao mi je: vidićeš šta ću sjutra da ti uradim“
Žrtva nasilja ponovo je ispričala dešavanja tog dana:
– Tog dana me je zvao i konstantno su mi stizali zahtjevi za poruke. Javila sam se i pitao me je: „Da li i dalje radiš kod tog klošara?“ Rekla sam da radim, pitao me je da li sam u smjeni, a ja sam rekla da nisam jer se drao, šizofrenično je vikao. Rekao je: „Vidićeš šta ću ti uraditi sjutra kad dođem ispred hotela.“ Ja sam rekla: dobro, i pozvala sestru Anđelu da joj ispričam šta se desilo. Prije toga je i nju uznemiravao. Ona mi je rekla da ne obraćam pažnju. Gazda je rekao da će doći za deset minuta, ali nije došao – kaže Dejana.
Njena sestra Anđela navodi da je i nju pozvao te večeri, a kada je legla da spava, probudio ju je poziv gazde koji joj je rekao da je taj muškarac pretukao Dejanu.
Sestra se prisjetila scena iz bolnice
Anđela se sa knedlom u grlu prisjeća trenutaka koje, kako kaže, nikada neće moći da izbriše iz sjećanja.
– Očekivala sam da je u pitanju šamar ili dva. Otišla sam u bolnicu, gazde tamo nije bilo, a onda mi je jedna žena rekla da ušivaju neku djevojku. Kada sam vidjela Dejanu, onesvijestila sam se. Ona je kasnije došla sebi, a ja sam počela da vičem i plačem – priča Anđela.
Dodaje da je inspektor tada počeo da viče na Dejanu, tražeći da kaže ko ju je napao.
– Drao se na nju: „Koga štitiš?“ Ona je rekla da ne zna. Ja sam se tada posvađala s inspektorom. Poslije toga smo otišle u policiju da damo izjave, a ja sam inspektoru poslala snimak. On je u tom trenutku bio u bjekstvu. Nisu ga priveli nekoliko dana, a onda je, dva dana kasnije, došao ispred naše kuće – kaže Anđela.
Te noći Dejana je spavala kada je, kako tvrdi, primijetila da joj neko svijetli lampom kroz prozor i pokušava da otvori vrata.
– Vidjela ga je kroz prozor. Pozvala je druga, on je došao po nju i zajedno su otišli u policiju da to prijave, ali ništa nisu uradili – navodi Anđela.
Dodaje i da im Sigurna ženska kuća u Podgorici tada nije pomogla, ali da su podršku dobile u Sigurnoj ženskoj kući u Nikšiću, nakon čega je nasilnik konačno priveden.
„Napadao je i druge žene, svi ga se plaše“
Vlasnik lokala u kojem se napad dogodio nije se pojavio kao svjedok ni na jednom ročištu, a sestre tvrde da je i podrška okoline bila minimalna.
– Najveća podrška su nam bile žene koje je takođe napadao, jer ga se ovdje svi boje. Od policije i tužilaštva nismo dobile gotovo nikakvu podršku. Tek kada smo sve iznijele u javnost, slučaj je počeo da se pomjera s mrtve tačke – kaže Dejana.
Ona dodaje da je policija nasilnika pustila da ode kada su ga prvi put sreli, iako je, kako tvrdi, bio sumnjičen i za otmicu.
– Kada dođemo na sud, on pita sudiju da li može nešto da nas pita, a onda nas ispituje gdje smo bile prethodne noći. Neko mu javlja svaki naš korak, iako je u zatvoru. Jedan čovjek nas neprestano prati, a druži se s njim – tvrdi Dejana.
Teške posljedice nasilja
Dejana kaže da nasilje ostavlja ozbiljne fizičke i psihičke posljedice.
– Ne vidim na jedno oko. Budim se iz sna po pet puta, jer ga sanjam. Noćima zaredom. Imam strah da priđem bilo kom muškarcu. Taj strah je ogroman. Sreća je što imam Anđelu uz sebe i zajedno prolazimo kroz sve – kaže ona.
Anđela dodaje da su prije svega bile komunikativne i druželjubive, a da su se nakon svega povukle u sebe.
– Više me bole duševne nego fizičke posljedice. Kada vidim snimak nasilja, zastanem i pitam se: zašto je baš meni to uradio? – kaže Dejana.
Anđela priznaje da se i danas bori s osjećajem krivice.
– I dalje krivim sebe što te večeri nisam bila uz nju, već sam spavala – zaključuje ona.
(KURIR.RS)

Ovo je sve DPS kadar, batinasi i kriminalci!
Je li te sramota dzukelo da mijesas politiku u ovaj slučaj?
Jeno ti pas mater i tebi i dps