NAPAD IZ HRVATSKE, TIŠINA IZ CG: Smiju li iz PES-a da odgovore Sokolu?

Izjava Tomislava Sokola, kojim je premijera Crne Gore Milojka Spajića nazvao „smokvinim listom“, otvorila je pitanje koje daleko nadilazi dnevnu politiku i uobičajena prepucavanja na relaciji Podgorica–Zagreb. Ovo nije samo uvreda. Ovo je test – političkog dostojanstva, reakcije vlasti i odnosa unutar samog sistema.

Jer, kada visoki evropski zvaničnik na ovakav način govori o premijeru jedne države kandidata za članstvo u EU, to više nije pitanje ličnog stava. To je poruka.

I sada dolazimo do suštine.

Gdje su reakcije?

Gdje su oni koji su do juče bili najglasniji kada su komentarisali dešavanja u regionu, posebno u Srbiji? Gdje su sada dežurni branioci evropskog puta, analitičari, funkcioneri i glasnogovornici koji redovno tumače svaku izjavu sa strane?

Zašto sada ćute?

Zašto nema odgovora iz Pokreta Evropa sad? Zašto nema reakcije Miloš Čarapić ili bilo kog istaknutog funkcionera koji se inače brzo oglašava kada treba komentarisati političke teme van Crne Gore?

Ako se reaguje selektivno, onda to više nije princip.

To je politika kalkulacije.

Jer nije problem u kritici. Kritika je legitimna. Problem je u načinu i mjestu. A kada ona dolazi sa strane, i to na način koji vrijeđa institucionalni integritet države, onda ćutanje postaje poruka.

I to vrlo jasna.

Ćutanje znači prihvatanje.

Ćutanje znači slabost.

Ćutanje znači da postoji granica preko koje se ne ide – ne zbog principa, već zbog političkog komfora.

Posebno je simptomatično što izostaje i šira reakcija onih koji se pozivaju na evropske vrijednosti. Gdje su sada ti standardi o međusobnom uvažavanju, institucionalnom poštovanju i političkoj kulturi? Da li važe samo kada se primjenjuju na druge?

Ako je European Union zajednica vrijednosti, onda te vrijednosti moraju važiti za sve. I za velike i za male. I za članice i za kandidate.

U suprotnom, gubi se smisao.

I zato ovo više nije pitanje jedne izjave.

Ovo je pitanje odnosa.

Odnosa prema Crnoj Gori.
Odnosa prema njenim institucijama.
I odnosa prema samom konceptu ravnopravnosti.

A izostanak odgovora iz Podgorice dodatno komplikuje stvar.

Jer ako sami ne štitite svoj institucionalni dignitet, teško da će to učiniti neko drugi.

Zato je danas ključno pitanje jednostavno:

Da li će vlast imati snage da odgovori – ili će izabrati da ćuti?

Jer između ta dva izbora ne stoji samo politička taktika.

Stoji – dostojanstvo države.