Demokratska partija socijalista (DPS), kao stožer višedecenijske vlasti u Crnoj Gori, danas demonstrira političko ponašanje koje je godinama unazad oštro kritikovala dok je bila na pozicijama moći. Ipak, okolnosti su sada bitno drugačije – ne samo zbog promijenjenog političkog ambijenta, već i zbog novih aktera na političkoj sceni.
Previše bruke je vezano za ovu partiju koja je upravljala državom, da je aktuelna buka u Skupštini proizvod nemoći.
DPS ostaje snažna personifikacija brojnih negativnih pojava koje su obilježile više od dvije decenije političkog života u Crnoj Gori. Brojne afere, koje su tek djelimično procesuirane, ukazuju na sumnje u zloupotrebe unutar različitih državnih struktura – od tužilaštva i sudstva, preko policije, do izvršne i zakonodavne vlasti, kao i upravljačkih struktura javnih preduzeća. Teret tih slučajeva i dalje opterećuje političku scenu, a aktuelna dešavanja u Skupštini, praćena tenzijama i povišenim tonovima, mnogi tumače kao odraz političke nemoći i pokušaj skretanja pažnje sa suštinskih problema.
U političkom smislu, evidentno je da se DPS suočava sa padom podrške i izazovima koji dolaze sa približavanjem izbornih ciklusa. U takvom kontekstu, zaoštravanje retorike i insistiranje na konfliktima može se posmatrati kao strategija pokušaja povratka u fokus javnosti. Dio političkih analitičara smatra da se kroz potenciranje tenzija nastoji homogenizovati biračko tijelo i stvoriti percepcija političke relevantnosti u trenutku kada se podrška postepeno osipa.
Posebnu ulogu u takvim nastupima imaju mlađi kadrovi partije, koji nijesu bili direktni nosioci vlasti u periodu najspornijih odluka i afera, za razliku od starijih funkcionera iz vremena dominacije DPS-a pod vođstvom Milo Đukanović. Upravo ta generacijska distanca omogućava im da nastupe sa drugačijom retorikom, pokušavajući da redefinišu politički identitet stranke u novim okolnostima.
Ipak, ostaje otvoreno pitanje da li takav pristup može donijeti suštinsku političku obnovu ili će birači, opterećeni dugogodišnjim nasljeđem kontroverzi, ostati skeptični prema pokušajima rebrendiranja i povratka na centralnu političku scenu.
