Fudbaleri Srbije od 16.30 sati u Manami protiv domaćeg Bahreina imaju generalnu probu za Svjestko prvenstvo u Kataru. O očekivanjima na Mundijalu su za sajt FSS govorili jedni od najmlađih. Sama činjenica da je među 26 putnika na Svjetsko prvenstvo čini Strahinju Erakovića izuzetno ponosnim.
„Vijest me je bukvalno zatekla u automobilu, vraćao sam se sa treninga. Ja nisam ni vidio spisak, ali su krenuli pozivi. Prvo porodica, prijatelji, ko sve ne… Srećom, bio sam blizu kuće, pa nisam morao da stajem da svima odgovorim. Nisam mogao da vjerujem, fenomenalan osjećaj“, premotava film mladi štoper prisjećajući se kako je i saznao da je na spisku selektora Dragana Stojkovića.
Taj prvi talas euforije je sad već stvar prošlosti, mada je bio tema i u svlačionici Crvene zvezde. Posebno među učesnicima Mundijala, a takvih je u Ljutice Bogdana čak trojica.
„Pričao sam s Osmanom Bukarijem, jer sam pretpostavljao da će on biti u timu Gane. I pričali smo baš i o Kamerunu, jer nam je rival u grupi. Naravno, Bukari zna dosta i o našem timu i dao nam je velike šanse da uradimo nešto dobro u grupi. Pričao sam naravno i sa Milanom Borjanom i poželio mu da sa Kanadom prođe grupu (sa Belgijom, Hrvatskom i Marokom, prim. aut.), pa da se, akobogda, sretnemo tamo negdje dalje“.
Mogli bismo tek u četvrtfinalu?
„Može tamo. Bilo bi lijepo. Pa da mu damo dva-tri komada i da riješimo to“, smije se Eraković.
Do četvrtfinala dalek put. Prvo Brazil sa Nejmarom, Gabrijelom Žezusom i ostalima. Da li ih je Eraković gledao pripremajući se za put u Katar?
„Gledam ih svake nedelje, šta ima da ih gledam opet, nemam šta novo da vidim“.
A, šta kaže na onu čuvenu izjavu Danija Alvesa da defanzivci koji čuvaju Nejmara najviše griješe kada pokušavaju da ga zaustave batinama što samo probudi inat kod asa Pari Sen Žermena?
„Naš je inat sigurno veći od brazilskog. Vidjećemo 24. novembra ko će da bude veći inadžija“.
Poslije Kamerun i Švajcarska…
„Gledao sam Kamerun dva puta na Afričkom kupi nacija, a njih sam najmanje gledao. Švajcarsku sam gledao dosta, protiv Španije poslednji put. Brazil je svakako favorit, ali niko nije slučajno ovdje i svi će pokušati da istaknu stvari u kojima su dobri, a imamo i mi izuzetne pojedince. Kamerun je fizički jak, vrhunski spreman, ali mi sigurno igramo bolji fudbal, mada nikog ne smiješ unaprijed da otpišeš“.
Švajcarska? Jači ili slabiji nego 2018. godine kada su nas izbacili u grupi?
„Ne znam da li su Švajcarci jači, nije ni bitno, mi smo sigurno mnogo bolji nego tada, iako smo i tada bili dobro. Sad smo u nikad boljoj formi, svi igrači imaju možda i najbolje sezone iza sebe. Mi treba da gledamo samo sebe, a ne da razmišljamo o njima. Biće onda kako smo mi zamislili“.
Sasvim jasno, nema straha u riječima Erakovića i srpskih „orlova“.
„Nikad nisam bio tremaroš. Nisam ni kada sam počeo da igram u Zvzedi, pa poslije u Evropi, ni sada u reprezentaciji. To mi je valjda neki dodatni plus, što se ne opterećujem time. Ako vjeruješ u sebe to ti je najjači adut, to ti je najjača snaga da odigraš kako treba”.
I mada o sopstvenoj minutaži i ne razmišlja, s ponosom priča o tome što je dio reprezentacije.
„Čast mi je što sam uopšte ovdje, dio najveće smotre fudbala, a da li ću da igram – o tome ima ko da razmišlja. Ja sam tu ako zatreba… Učim od starijih, uči se od takvih i kada nije Svjetsko prvenstvo, kamoli sad, dovoljno je samo da vidiš kako se pripremaju. Ovdje sam tek od maja, slušao sam i ranije priče o atmosferi, pa nisi baš uvjeren, kao i svi vjerovatno. Ali sad sam se uvjerio. Evo, ja sam među najmlađima, jedini sam iz Mozzart Bet Superlige, a isto me gledaju i kapiten Dušan Tadić i Ivan Ilić“.
Bilo je ranije vremena kada su reprezentativci unaprijed željeli da snize očekivanja javnosti, ne bi li izbjegli mogućnost da razočaraju. Međutim, u Srbiji Dragana Stojkovića Piksija smišljanje alibija unaprijed nikome ni na kraj pameti. Optimizam se osjeća iz svake riječi skoro svakog igrača, a Ivan Ilić, iako među mlađima, nije izuzetak, pa na pitanje šta za njega predstavlja uspjeh na Mundijalu jasno odgovara.
„Logično, osvojiti ga”, rekao je Ilić izvještačima sa mini priprema Srbije u Bahreinu prije no je obrazložio:
„Veliki uspjeh je proći i grupu, ali mi treba da usmjerimo glave da pobjeđujemo i da cilj bude osvajanje Svjetskog prvenstva. Samo tako možeš da nanižeš sve pobjede do finala. A fudbal je danas takav da svako svakoga može da pobijedi, pa zašto onda i mi ne bismo imali šanse?”.
Ilić se zato ne plaši ni Brazila ni Švajcarske, ali unaprijed upozorava – nije pametno ni potcjenjivati manje zvučne rivale, a u Srbiji kao da se čini da su mnogi već upisali bodove protiv Kameruna.
„Volim da uđem u utakmicu sa razmišljanjem da će biti teško, da ćemo da se namučimo, jer kao što rekoh – nema lakih protivnika… Takođe, sportisti smo, težimo da se nadmećemo sa najboljima, da se testiramo. Takve pobjede mnogo znače za psihu… Biće teško, svaka grupa nosi svoju težinu, ova naša kakva je – takva je. Teško sigurno, nije nemoguće“.
Korak po korak dakle. Kako na ekipnom, tako i na individualnom planu.
„Lični cilj je da svakog dana budem sve bolji, da stalno napredujem, učim od starijih igrača. I već sam naučio mnogo toga. I na i van terena”.
Nekako logično je da ponajviše kupi cake od Sergeja Milinković Savića, jer je jedinih 90 cijelih minuta u jednoj reprezentativnoj utakmici odigrao baš kada je njega odmijenio protiv Norveške, dok ga u Italiji mediji već proglašavaju naslednikom iskusnijeg saigrača u Laciju?
„Dobro, lijepo je kad te porede, Sergej je fantastičan igrač, ali trudim se da budem svoj, da se individualno izgradim kao jedinstven, poseban igrač”, zrelo odgovara Ilić, sada sasvim spreman nakon što se oporavio nakon istegnuća mišića s kojim je igrao protiv Norveške.
