Tri decenije su držali Crnu Goru kao privatni bankomat. Tri decenije su kupovali izbore, dijelili funkcije, štitili mafiju i punili džepove dok su građanima ostavljali mrvice. Sudovi su im služili kao lični servis, policija kao batina za protivnike, a država je postala taoc jedne partije i njenih klanova.

I sada – nakon što su izgubili sve privilegije – oni najavljuju proteste. Samo se postavlja pitanje protiv čega protestuju? Ovo očigledno ne bili politički skupovi. Ovo je krik bivše elite koja ne može da prežali kraj svoje epohe koja je, kako su mnogi govorili, obilježena kriminalom i korupcijom. Nema tu nikakve ideje, nikakvog programa, nikakvog patriotizma – samo strah. Strah od sudskih procesa. Strah od hapšenja.

Strah da će im se oduzeti milioni zarađeni na krvi i znoju građana. Zato izmišljaju „ugroženu državu“, zato viču o „propasti“, zato prizivaju ulični haos. Njihov jedini cilj je da zaustave pravdu prije nego što im zakuca na vrata.

Trenutna vlast nije bez grijeha, ali je – i pored svih svojih slabosti – neuporedivo bolja od onog sistema koji su DPS-ovi kadrovi pretvorili u način života. Nema tog spina, nema tog protesta, nema te lažne „pobune“ koja može oprati takve ruke.

Ovo nije borba za narod – ovo je poslednji trzaj klike koja brani samo sopstvenu kožu. To je bijes onih koji bi, da mogu, zapalili cijelu državu samo da pobjegnu od pravde. Crna Gora im mora poručiti: kasno je!

Vremena ucjena i laži su prošla, računi su stigli na naplatu, a njihov bilans je gori od nule – minus na svakom mogućem polju. Ironija je da je čak i njihov nekadašnji ( i sadašnji ) vođa priznao da je saldo nula, ali istina je još teža: njihov saldo je debelo u minusu, i politički i moralno i istorijski.

Tagovi