PIŠE: Predrag Petrović
Pobjeda nad Milom Đukanovićem i njegov ubjedljiv poraz na predsjedničkim izborima je kruna višegodišnje, teške i neravnopravne političke borbe koju je predvodio Demokratski front.
Formalno, spletom raznih okolnosti, uloga pobjedinika pripala je Jakovu Milatoviću, što iskreno rečeno u noći proglašenja pobjednika isti nije ni pokušao da ospori.
Nije lako bilo voditi ovu neravnopravnu borbu, mnogi su posustajali i odustajali, ali jedino je DF bio istrajan, i ako je pretrpio sa jedne strane neviđenu troturu bivšeg režima, a sa druge strane satanizaciju i minimiziranje te borbe od strane onih koji su uložili svu medijsku i finansijsku moć, da spriječe da već poraženog Đukanovića pobijedi Andrija Mandić.
Državnički, kao i mnogo puta ranije i pored sve nepravde i prljave kampanje Andrija Mandić je u prvom svom obraćanju, bez imalo sujete, pozvao sve građane koji su mu dali podršku u prvom krugu, da bez izuzetka izađu na izbore za dvije nedjelje i zadaju odlučujući udarac Milu Đukanoviću i njegovoj tridesetogodišnjoj diktaturi.
Primjer za pamćenje, politička i ljudska doslednost, povlačenje pravih i hrabrih poteza je odlika Andrije Mandića u svom višegodišnjem političkom djelovanju.
Zato, danas ni najveći protivnici politike DF ne mogu da prigovore Andriji Mandiću na nedoslednosti i pronađu ni jedan razlog kojim bi ga mogli nazovati političarem prošlosti.
Demokratski front je najzaslužniji za trideseti avgust, koji predstavlja istorijsku pobjedu i kraj ere Đukanovića, sve poslije toga je logičan slijed događaja.
Sada predstoji borba za demokratiju i pomirenje, a novom predsjedniku Jakovu Milatoviću i njegovoj stranci dobronamjeran savjet da pregledaju snimak zajedničke poslave pobjede nad poslednjim diktatorskim režimom.
Jedan detalja sa proslave od 02. aprila treba da im posluži za naum kako ne treba da rade i ponašaju se u daljem političkom djelovanju.
Detalj se odnosi na ponašanje Zdravka Krivokapića, koji je iz zadnjih redova poskakivao da ga uhvati kadar, otpozadi natskakivao na neke svoje bivše ministre, koji su ga se davno odrekli, ljubio ih u tjeme glave kao baba svoju unučad, a perifernim vidom pratio čaše iz kojih se ispijao pobjednički šampanjac.
Vjerovatno je te večeri Zdravko Krivokapić bio svjestan, da nije izdao Crkvu i one koji su ga postavili na prvo mjesto pobjedničke liste od tridesetog avgusta, da je možda mogao te noći biti on taj koji bi kao zajednički predsjednički kandidat bio novi predsjednik Crne Gore.
Mogao je da je bio moralan, dosledan, pošten i politički korektan, da se već 31. avgusta nije odrekao onih čijom zaslugom je postao premijer, da nije izdao Crkvu i odbio da potpiše Temeljni ugovor, da nije kradomice nosio cvijeće Draginji Vuksanović Stanković, a Mila Đukanovića nazivao uvaženim gospodinom predsjednikom.
Ovako, od bivšeg premijera Zdravka Krivokapića i njegove političke karijere ostala je samo mrlja, kako u kripti Hrama Hristovog Vaskrsenja u Podgorici tako i u političkom životu Crne Gore.
Danas se Jakov Milatović nalazi u sličnoj situaciji u kojoj je bio Zdravko Krivokapić 30.avgusta i ne bi bilo dobro da mu on ne bude opomena, da zajednička pobjeda, koja je njemu pripala, je ostvarena dominantno glasovima pristalica DF-a, simbolično, razlikom koliko je Andrija Mandić, i pored svih opstrukcija, osvojio u prvom krugu predsjedničkih izbora.
Snaga i podrška DF-u će 11. juna biti veća nego ikada ranije, jer su građani svjesni da je glas dat DF jedino glas koji nikada neće biti zloupotrijebljen, neće se trgovati sa njim niti nositi na tacni činovnicima nekih ambasada.
Niko ne sumnja da će na narednim vanrednim parlamentarnim izborima poslanička lista DF-a biti pobjednička i lista kojoj će se morati vjerovati.
To će se bez sumnje desiti, jer Andrija Mandić iz dana u dan vodi sve jaču državničku politiku, a ne politiku, kao neki prevaziđeni i političari u pokušaju, koja se može jednim potezom valjka prekrečiti i pretvoriti u fleku na zidu.
DF prvo mora da se obracuna sa svojim kadrovima tj.rukovodstvom koje nas godinama vuce za nos i radi protiv nasih(srpskih) interesa.Naravno prvo mislim na Mandica ,Bulatovica i njima slicnih.Kao sto je Milo morao da ode tako moraju i ovi prevazidjeni politicari.
Koja mafija i sa čime da se obračunate kad s eneć imati ubrzo ni za gorivu za jednu raspalu Astru 1.6 dizel, .t moraće se i za to dizat kredit zbog trulih zaposlenih kadrova koji nista na erade i ne dokaze na posao, a zaposljenu su skoro. Niti borbe protiv mafije niti će imati ko da plazi tu borbu. Nego će mafija biti jaca nego ikad z istoriji, bas jer je sistem razoren i ismijan. Tako da se ja bojim da mafija ne kupi citav sistem pa da bude plača.
Nije se odrekao onih čijom je zaslugom postao premijer 31. avgusta, već odmah 30. avgusta kada je smirivao
one koji kliču Milo lopove.
Odlicno, Ako Manda I dalje figurira DF I dalje tone
Nijedan čovjek nije pretrpio nepravdu kao Zdravko Krivokapić
Ti si Luka imbecil.
Ni jedan čovjek nije se osramotio kao Zdravko Krivokapić. Osramotio je sebe, Univerzitet, titulu profesora, zvanje doktora nauka, polozaj Premijera , Skupstinu, Vladu , i nazalost Crkvu.
Zato je poznat kao Tranja.