piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA

 

U Srbiji već godinama gledamo isti scenario – repetitivan, dosadan do banalnosti, ali opasan po posljedicama. Dio medijskog aparata, predvođen televizijama N1 i Nova, ne vodi političku borbu. Ne ulazi u duel argumenata, ne sučeljava programe, ne analizira rezultate. Njihova strategija je surovija, primitivnija i mnogo podmuklija: sistematski grade narativ političke smrti Aleksandra Vučića.

Jedna od najočiglednijih tehnika koje koriste N1 i Nova jeste stalno povezivanje imena Aleksandra Vučića s pojmom smrti. Ta dva pojma gotovo refleksno idu zajedno – u naslovima, prilozima, komentarima. Tako se kod građana gradi podsvjesna veza: kad čuješ Vučića, odmah pomisliš na kraj, na smrt, na nešto negativno i mračno.

To nije slučajnost niti novinarski gaf, već sistematska strategija. Psihološki mehanizam je jednostavan: ako određenu riječ stalno ponavljaš uz nečije ime, publika počinje da ih spaja. Tako se, umjesto političke borbe, gradi atmosfera političke smrti. Umjesto sučeljavanja programa, narodu se servira slika u kojoj Vučić i smrt postaju sinonimi.

Upravo u toj podmukloj manipulaciji leži opasnost. Jer kada se ljudima godinama ponavlja ista veza – Vučić i smrt – to prestaje izazivati šok i postaje normalizirano. A kada se jednom normalizira, i najgora ideja može izgledati kao nešto sasvim prirodno.

To nije slučajna lapsus-rečenica nervoznog gosta. To je višegodišnji obrazac: gdje god se pomene Vučić, odmah se u istu misao uvlači slika kraja, propasti, nestanka. On se ne kritikuje kao političar, nego se proglašava mrtvim kao politička pojava. Godinama se formira matrica: javnosti se poručuje da je njegovo trajanje privremeno, da je njegova politička smrt poželjna, prirodna i neizbježna.

Strategija dehumanizacije

Vučić se ne napada kao lider države s određenom politikom, već kao čovjek, otac, sin, suprug. Pojedini tabloidi i emisije sustavno razvlače njegovu privatnost, porodicu, intimni život. Zašto? Zato što je cilj da se on potpuno dehumanizira, da se izbriše svaka nit ljudskosti i da ostane samo karikatura. A kada se neko prikaže kao karikatura, lakše je opravdati njegovu političku smrt.

To je stara, prljava tehnika: kada ne možeš pobijediti protivnika na terenu ideja i rezultata, ti ga svedeš na nečovjeka. Kad takva slika postane „normalna“ u javnosti, onda se i najgore stvari dočekuju kao nešto očekivano i, još opasnije, opravdano.

Normalizacija kraja

Kada se iz dana u dan, iz emisije u emisiju, plasira poruka da je Vučić gotov, da ga nema, da je politički mrtav – dio društva počinje vjerovati da je to prirodni red stvari. Da nije riječ o izboru i političkoj utakmici, već o biološkom satu ili prirodnom zakonu. To je ono što N1 i Nova rade: oni ne kritikuju, oni pišu politički osmrtnik.

Tako se stvara atmosfera u kojoj je jedini horizont političke borbe – kraj jednog čovjeka. Ne razgovara se o penzijama, platama, putevima, fabrikama. Ne razgovara se o reformama, zakonima, budućnosti djece. Sve se svodi na jednu mantru: Vučića ne smije biti.

Medijska industrija smrti

Ono što gledamo nije novinarstvo, nego propagandna industrija – industrija političke smrti. Njihove emisije i portali ne funkcionišu kao javni servis građana, već kao pogoni za proizvodnju narativa o kraju, propasti i nestanku. To nije opozicija, to je politički pogrebnik.

I tu se krije najveća opasnost. Kada se jednom normalizira ideja da je politička smrt protivnika legitimna i poželjna, briše se svaka granica. Tada demokratija nestaje, a društvo tone u mrak u kojem više nije važna ideja, već eliminacija.

N1 i Nova neće priznati da vode kampanju političke smrti. Skrivat će se iza floskula o slobodi medija i izražavanja. Ali suština njihove poruke je jasna: Vučića treba dehumanizirati, obesmisliti i politički sahraniti. To nije borba protiv vlasti, već borba protiv čovjeka.

Zato je važno razotkriti ovu industriju političke smrti. Ne samo zbog Vučića kao pojedinca, već zbog društva u cjelini. Jer ako danas normaliziramo medijsku hajku na jednog čovjeka, sutra će ista matrica biti primijenjena na svakoga ko se usudi pojaviti kao lider. A to više nije demokratija – to je medijski totalitarizam.

 

Tagovi