piše: Dražen Živković, glavni i odgovorni urednik TV PRVA za Crnu Goru i osnivač portala BORBA
U Srbiji već godinama gledamo isti scenario – repetitivan, dosadan do banalnosti, ali opasan po posljedicama. Dio medijskog aparata, predvođen televizijama N1 i Nova, ne vodi političku borbu. Ne ulazi u duel argumenata, ne sučeljava programe, ne analizira rezultate. Njihova strategija je surovija, primitivnija i mnogo podmuklija: sistematski grade narativ političke smrti Aleksandra Vučića.
Jedna od najočiglednijih tehnika koje koriste N1 i Nova jeste stalno povezivanje imena Aleksandra Vučića s pojmom smrti. Ta dva pojma gotovo refleksno idu zajedno – u naslovima, prilozima, komentarima. Tako se kod građana gradi podsvjesna veza: kad čuješ Vučića, odmah pomisliš na kraj, na smrt, na nešto negativno i mračno.
To nije slučajnost niti novinarski gaf, već sistematska strategija. Psihološki mehanizam je jednostavan: ako određenu riječ stalno ponavljaš uz nečije ime, publika počinje da ih spaja. Tako se, umjesto političke borbe, gradi atmosfera političke smrti. Umjesto sučeljavanja programa, narodu se servira slika u kojoj Vučić i smrt postaju sinonimi.
Upravo u toj podmukloj manipulaciji leži opasnost. Jer kada se ljudima godinama ponavlja ista veza – Vučić i smrt – to prestaje izazivati šok i postaje normalizirano. A kada se jednom normalizira, i najgora ideja može izgledati kao nešto sasvim prirodno.
To nije slučajna lapsus-rečenica nervoznog gosta. To je višegodišnji obrazac: gdje god se pomene Vučić, odmah se u istu misao uvlači slika kraja, propasti, nestanka. On se ne kritikuje kao političar, nego se proglašava mrtvim kao politička pojava. Godinama se formira matrica: javnosti se poručuje da je njegovo trajanje privremeno, da je njegova politička smrt poželjna, prirodna i neizbježna.
Strategija dehumanizacije
Vučić se ne napada kao lider države s određenom politikom, već kao čovjek, otac, sin, suprug. Pojedini tabloidi i emisije sustavno razvlače njegovu privatnost, porodicu, intimni život. Zašto? Zato što je cilj da se on potpuno dehumanizira, da se izbriše svaka nit ljudskosti i da ostane samo karikatura. A kada se neko prikaže kao karikatura, lakše je opravdati njegovu političku smrt.
To je stara, prljava tehnika: kada ne možeš pobijediti protivnika na terenu ideja i rezultata, ti ga svedeš na nečovjeka. Kad takva slika postane „normalna“ u javnosti, onda se i najgore stvari dočekuju kao nešto očekivano i, još opasnije, opravdano.
Normalizacija kraja
Kada se iz dana u dan, iz emisije u emisiju, plasira poruka da je Vučić gotov, da ga nema, da je politički mrtav – dio društva počinje vjerovati da je to prirodni red stvari. Da nije riječ o izboru i političkoj utakmici, već o biološkom satu ili prirodnom zakonu. To je ono što N1 i Nova rade: oni ne kritikuju, oni pišu politički osmrtnik.
Tako se stvara atmosfera u kojoj je jedini horizont političke borbe – kraj jednog čovjeka. Ne razgovara se o penzijama, platama, putevima, fabrikama. Ne razgovara se o reformama, zakonima, budućnosti djece. Sve se svodi na jednu mantru: Vučića ne smije biti.
Medijska industrija smrti
Ono što gledamo nije novinarstvo, nego propagandna industrija – industrija političke smrti. Njihove emisije i portali ne funkcionišu kao javni servis građana, već kao pogoni za proizvodnju narativa o kraju, propasti i nestanku. To nije opozicija, to je politički pogrebnik.
I tu se krije najveća opasnost. Kada se jednom normalizira ideja da je politička smrt protivnika legitimna i poželjna, briše se svaka granica. Tada demokratija nestaje, a društvo tone u mrak u kojem više nije važna ideja, već eliminacija.
N1 i Nova neće priznati da vode kampanju političke smrti. Skrivat će se iza floskula o slobodi medija i izražavanja. Ali suština njihove poruke je jasna: Vučića treba dehumanizirati, obesmisliti i politički sahraniti. To nije borba protiv vlasti, već borba protiv čovjeka.
Zato je važno razotkriti ovu industriju političke smrti. Ne samo zbog Vučića kao pojedinca, već zbog društva u cjelini. Jer ako danas normaliziramo medijsku hajku na jednog čovjeka, sutra će ista matrica biti primijenjena na svakoga ko se usudi pojaviti kao lider. A to više nije demokratija – to je medijski totalitarizam.

Građani kažu da su to najveće srpske trovačnice koje su ikada delovale na ovim prostorima.
Za to se odgovara pred zakonom.
Neće još dugo s obzirom na to da će ovakve kakve ih znamo danas ugasiti.
Đe si Živkoviću legendo?! Odavno te nije bilo, nedostajale su nam tvoje kolumne. Ivo Andrić među kolumnistima i najveći konkurent Draganu J. Vučućeviću u disciplini – ko će dublje…
Nisu normalni treba ih proterati
E braco moja.pa oni uce od najvecih.pogledajte CNN vijesti o atentatoru.Dizu ga u velicine.Samo pogledajte kako to rade Firerovi mediji.To treba javno vjesati.Prave od olosa,heroja!!!!
Odvratni su, treba ih ugasiti, da ne postoje više.
To je tako kad nemaš adekvatan odgovor ili šta adekvatno da ponudiš narodu!
Kao crvena Borba u vreme komunizma
Samo opušteno, pomenuti broje sitno.
Jos malo i ugasiće se,jednostavno nestaće bez traga.
N1 treba ugasiti
Kaže se lijepo Britanija Nemačka Francuska kakve N1 i Nova
Zaista su morbidni i zli.
N1 je tajkunski medij
Jedini način izveštavanje je sve negativno o državnom rukovodstvu
More negativnih informacija a pri tom i izmišljenih
Nikada nisu imali nameru da objektivno izveštavaju
Izveštavanjem N1 se ugrožava život predsedniku
Njih briga kako izveštavaju samo da bi ostvarili interese svojih tajkunskih vlasnika
Deo opozicionog i blokaderskog lobija je i N1
Mediji imaju pravo da kritikuju političke lidere u okviru profesionalnih i etičkih normi
Svaka retorička eskalacija u javnom prostoru povećava političke tenzije
Atmosfera društvene polarizacije umanjuje kvalitet demokratskog dijaloga
Dehumanizujući narativ može imati ozbiljne posledice po javnu bezbednost
Kritika vlasti ne sme da pređe u lične diskvalifikacije
Zamislite stranku kojoj je jedini program „mrzimo Vučića“, to nije politika nego opsesija!
Politički govor mora da ostane unutar granica tolerancije i argumentacije
Medijska scena u Srbiji je duboko podeljena po političkim linijama
Potreban je jasan razdor između političke satire i poziva na netrpeljivost
Oštra kritika vlasti je legitimna ali mora biti argumentovana i civilizovana
Ko će da glasa za ove ljude, jedan jedini konkretan plan nemaju za poboljšanje, samo imaju zadatak iz inostranstva da maknu vlast.
Mediji snose deo odgovornosti za oblikovanje javne svesti i ponašanja
Njima je Vucic kriv za sve. Uzas.
Vlast i opozicija koriste medije kao instrumente političkog uticaja
Polarizacija narativa ugrožava osnovne principe demokratske debate
Jedina politika opozicije i blokadera je mržnja prema Vučiću i svemu dobrom što on radi
Upotreba političke simbolike u medijima često nadmašuje faktografiju
Građani sve teže razlikuju informaciju od interpretacije u medijskom sadržaju
Bezbednost političkih aktera mora biti iznad dnevnopolitičkih sukoba
Србија наставља да ради, гради и јача!
Korišćenje ekstremnih izraza u medijima podstiče radikalizaciju publike
Profesionalni standardi novinarstva zahtevaju distancu i balans
Opozicija nema nikakvu konkretnu politiku samo politiku protiv predsednika Vučića.
Tenzije između medija i vlasti zahtevaju institucionalnu arbitražu
Једино што имају јесте мржња према Вучићу. Србија се гради радом и резултатима, а не рушењем и празним нападима.
Sloboda govora nije izgovor za govor mržnje ili društvenu stigmatizaciju
Očuvanje političke kulture zahteva odgovornost svih učesnika u javnom prostoru
Da jedini njihov program je da mrze Vučića.
Opozicija ima samo jedan cilj a to je da unište državu a samim tim i Vučića.