Toliko čekana odluka disciplinskog sudije Evrolige na kraju je više naštetila Partizanu, nego Real Madridu čiji su igrači započeli kavgu i zatim je pretvorili u potpuni haos na parketu Vizink Centra.
Ne treba biti previše upućen u košarkaška dešavanja, već nekoliko puta pregledati snimak od četvrtka uveče i uporediti sa onim što je zapisano na papiru. A tamo ne stoji ime i prezime Serhija Ljulja, koji je javno priznao da je povukao neslavan potez od kojeg je sve krenulo, a na kraju je dobio pomilovanje i biće u Beogradskoj areni za treću utakmicu. O tome da li su ostale kazne blage, oštre ili po mjeri najbolje će reći stručna javnost, činjenično je stanje da Željko Obradović neće moći da računa na Matijasa Lesora u jednom, odnosno na kapitena Kevina Pantera u dva meča, dok je stanje Dantea Egzuma još upitno, mada su prve najave optimistične.
Nemoguće je oduprijeti se razmišljanju da je Partizan u cijeloj priči izvukao deblji kraj. Bez dvojice, potencijalno trojice ponajboljih igrača četvrtfinalna serija koja je trebalo da se privede mirnom kraju sada dobija potpuno novo ruho, a Real Madrid neočekivanu ruku spasa. Da ne bude zabune, teško će raštimovani Kraljevići bez dvojice najboljih igrača iz prvog susreta u grotlu Beogradske arene, ali ne treba zaboraviti da, iako je jači, Partizan ima kraću klupu od madridskog sastava koji važi za jedan od „najdubljih“ u Evroligi. Kome bi možda mogao u sastav da se vrati jedan od najboljih centara Evrope Valter Tavareš, dok će Vensan Poarje možda dobiti novu svježinu pred Beograd. U takvom odnosu snaga, čak i razmontirani Real ima čemu da se nada, ali…
Željko Obradović stavljen je pred možda najveći izazov dosadašnje trenerske karijere. Poslije dvije briljantno osmišljene i realizovane utakmice u Madridu zahvaljujući nevjerovatnoj taktičkoj kamuflaži i sposobnosti adaptacije, najtrofejniji evropski stručnjak svih vremena moraće da izvuče još jednog keca iz rukava i izloži novu trenersku minijaturu koja će pokriti izostanke Pantera i Lesora. Pa možda i Egzuma…
A, kako će Partizan bez dvojice ili čak trojice najkorisnijih i najefikasnijih igrača? Kako bez gotovo 41,5 poena u prosjeku, koliko u zbiru imaju Panter, Lesor i Egzum, šta raditi bez asova koji su iznijeli možda i najveći teret ne samo ligaškog dela sezone, već i prve dvije utakmice četvrtfinala?
Mnogo toga polazi od zdravstvenog statusa Dantea Egzuma. U trenucima dok su glave bile vruće poslije nemilih scena na parketu, prve projekcije bile su da je Australijanac dobro prošao jer nije stradala tetiva palca, već sledećeg prsta na stopalu, mada tada još nije moglo da se govori o težini povrede i dužini oporavka, te da li je bilo preloma. Egzum je u pratnji klupskog doktora Mome Jakovljevića odmah po slijetanju iz Madrida odradio preglede i prve najave su optimističnije nego one nakon meča. S tim da je ostalo da se kroz dodatne preglede utvrdi da li je harizmatični bek spreman da pomogne ekipi u utorak.
Njegova poruka na društvenim mrežama daje određenu dozu optimizma da će Egzum zaigrati u trećem susretu. Sa njim u rotaciji, Partizanova spoljna linija imaće potpuno drugačiju sliku i dinamiku. Bez Pantera, u rotaciji ostaju Jam Madar, Aleksa Avramović, Džejms Naneli, Danilo Anđušić i Uroš Trifunović. Ostali će izvjesno biti više usmjereni ka rješavanju zadataka u i oko reketa.
Madar je u dvije utakmice Top 8 skupio 26 minuta, u prvoj 14, u drugoj 12. Za njega je samo učešće u ovakvim događajima ogromno iskustvo jer se radi o momku čije vrijeme dolazi i kome je potrebno da osjeti težinu velikih utakmica. Njegove dvije trojke pred kraja treće i na početku četvrte dionice u prvom meču, uz onu blokadu na Geršonu Jabuseleu bile izuzetno važne za crno-bijele, jer jer to bio period kada su Blankosi vršili najveći pritisak i pokušavali da potpuno okrenu rezultat što i jesu uspjeli, ali se na kraju dogodila Panterova trojka koja je stavila tačku. Mladi Izraelac je svoje vrijeme na parketu iskoristio da više bude fokusiran na razigravanje saigrača, što mu je primarni zadatak, manje se latio šuteva, ali prije svega je doprinos davao odbranom gdje je naspram sebe imao daleko iskusnije takmace. I pored toga uspio je da se iznese veliki posao u saradnji sa ostalim članovima petorke.
Avramović je poslije višemjesečnog oporavka uspio da vrati defanzivnu oštrinu i energiju kojom zrači od prvog dana, samo još nije pronašao šutersku stabilnost, prije svega kontinuitet. Poput Madara, prvi duel završio je sa dva ubačena dalekometna hica, a trojka kojom je crno-bijele držao na posjedu zaostatka, za rezultat 77:75 – najavila je dramu i rasplet kakav smo vidjeli na kraju. U drugom meču dobio je značajno manje minuta na terenu, čak osam u poređenju sa utorkom, ali je svaki trenutak iskoristio da kao pit-bul kidiše na protivničke igrače i bude maksimalno agresivan na lopti. Avramović je jedan od onih igrača sposobnih da izvuče partiju sa bar 20 poena i to smo vidjeli nedavno protiv Monaka kada je upao u svoj trans. Baš takav Avramović biće potreban Parnom valjku kako bi se nadomjestio Panterov izostanak.
Uz ljevorukog beka iz Čačka veliki fokus biće i na Džejmsu Naneliju. Iskusni Amerikanac ima nevjerovatnu moć adaptacije, ali i da poslije nekih minuta u kojima je potpuno neprimjetan izvuče trojku za pobjedu ili velike šuteve u nizu. Poslije slabe šuterske večeri na otvaranju četvrtfinala, Naneli je uz Egzuma preuzeo najveću odgovornost i nosio Partizan do još jednog brejka. Nije ispalio mnogo lopti, ali je baš zbog godina boravka u Evroligi i godina navukao odbranu Reala na sebe i izvlačio faulove za lake poene. Dovoljno je vidjeti da je u drugom meču pucao 10/10 sa linije slobodnih bacanja, što je i te kako važan momenat za dalji razvoj utakmice. Na kraju je bio na koti 16. Avramović i on su terorisali igrače Reala u odbrani u četvrtak uveče i „oteli“ četiri lopte iz kojih je Partizan stigao do šest direktnih poena. Željko Obradović odlično poznaje njegove kvalitete, a ekipi će sada biti potreban Naneli iz mečeva sa Virtusom ili Olimpijakosom u Beogradu, kada je lopta „mazila“ mrežicu kada bi prolazila kroz obruč.
Anđušić još nije dobio ni minut u četvrtfinalu dok je Trifunović imao svoje minute u prvom duelu, kada je važna defanzivna zaduženja. Svjesni su reprezentativci Srbije važnosti trenutka koji dolazi, pogotovo Anđušić koji ima znatno više iskustva. Nije strano šuteru iz Beograda da pristiže u pomoć kada je Partizanu ili reprezentaciji to potrebno, a još od one četiri trojke Monaku u Areni nije imao ofanzivno kvalitetan meč u Evroligi. Nije mu ni minutaža bila velika, ali sada bi mogao da dobije svoju ulogu i ko zna, možda ponovo očara Arenu kao što je to umio ranije…
Ostaje da se vidi kako će stručni štab da riješi pitanje unutrašnje linije. Jasno je u startu da će Alen Smailagić i Zek Ledej morati da iznesu najveći teret, dok će Joanis Papapetru ponovo više dobiti minuta kao četvorka, kao što je to bio slučaj u četvrtak, što samim tim povlači jasnu sliku da će Partizan verovatno više igrati sa nižim petorkama. Smailagić nije mogao da izabere bolji trenutak sezone da pokaže drastičan napredak u igri i postane jedna od važnijih figura ekipe. Način na koji je odigrao obje utakmice u Vizink Centru, odnosno kako je koristio minute pokazna su vježba za sve igrače Partizana, jer to je ono što se traži! Ledej ima dovoljno iskustva, znanja i kvaliteta da osjeti značaj trenutka i povuče najviše od svih igrača unutra. Ne treba previše trošiti riječi na to koliko je Ledej dao timu, iako je imao dane i utakmice kada mu jednostavno ništa nije polazilo od ruke. Sada je velika odgovornost u njegovim rukama, kao i Papapetruovim koji statistički definitivno ne igra sezonu ni nalik nekim prethodnim, ali je izuzetan timski igrač. Nije ga Željko birao tek tako, uzeo ga je jer zna da nekadašnji kapiten Panatinaikosa može da uradi sve što se od njega traži i da bude čovjek zadatka. Kao što je to bio u Kaunasu protiv Žalgirisa, odnosno u Beogradu protiv Reala i Olimpijakosa u bitnim pobjedama za dalji rasplet sezone.
Nominalno su tu još Balša Koprivica i Tristan Vukčević. Potpuno spreman i zdrav Koprivica došao bi kao „kec na deset“ u ovoj situaciji, bez obzira na manjak iskustva. No, veliko je pitanje koliko je sin čuvenog centra Slaviše biti u mogućnosti da pomogne. On se još vraća poslije oporavka od mononukleoze i nije fizički ni blizu optimalnog stanja tako da nije realno očekivati velike minute od njega. On je od povratka u takmičarski pogon odigrao nešto manje od tri minuta protiv Igokee, nije bio u u protokolu za madridski dvoboj što jasno govori da je jedan od najvećih potencijala među srpskim centrima ipak van idealnog momenta za ovaj trenutak sezone. Vukčević je svoje vrijeme uglavnom koristio u ABA ligi, dok je u Evroligi tokom drugog dijela sezone najviše sjedio na klupi. Njemu fali još i više iskustva od Koprivice, ali ako bude potrebe možda i on dobije ulogu.
Ali, treba biti realan. Željko Obradović je ove dvije pobjede iznio sa realnom rotacijom od osam-devet igrača, pa će tako vjerovatno biti i u utorak. Bez kalkulacija i bez osvrtanja na to da li je bolje ići na četiri meča ili ne. To nije u genetskom kodu ovog kluba, niti filozofiji najtrofejnijeg svih vremena. Ko god da bude u opticaju, imaće obavezu da izvuče trenutni maksimum iz sebe. Za ostalo će se pobrinuti krcate tribine Beogradske arene u kojoj, po svoj prilici, neće imati gdje igla da padne… A, dobro znate šta to znači.
Sada prvo treba sačekati izvještaj Egzumovog stanja…
(mozzart sport)
