Možda ima i naše odgovornosti; Ne smetaju nam turski državljani kad kupuju naše nekretnine po visokim cijena, smetaju kad se ponašaju kako ne treba!

U posljednje vrijeme raste nezadovoljstvo dijela građana zbog sve učestalijih incidenata u kojima učestvuju strani državljani, prvenstveno Turci koji su masovno kupovali nekretnine širom Crne Gore — od Podgorice do Budve i Bara. Komentari su sve oštriji, a društvene mreže pune videa, optužbi i poziva na reakciju države.

Da, incidenti postoje i treba ih sankcionisati. Ne smije se tolerisati bahatost, nepoštovanje zakona i lokalnih običaja. Svako ko dođe u ovu zemlju mora znati da je gost i da poštuje pravila kuće u koju je ušao. Međutim, jednako je važno postaviti i pitanje: ko ih je u tu kuću pozvao?

Mi.
Prodavali smo, nudili, pa i preklinjali da kupuju. Kvadrate koji realno vrijede 1.000, prodavali smo za 3.000. Zatvarali oči na sve, samo da se proda. Nismo birali ni kome, ni kako, ni zašto — dok je novac stizao. Sad kada ti isti kupci, koji su odavno postali vlasnici, počnu da prave incidente, ponašaju se bahato ili narušavaju javni red, mi se čudimo i pozivamo na moral, zakon i red.

Zaboravljamo da svaka trgovina ima dvije strane. Ako su neki od njih došli i ponašaju se kao da im je sve dozvoljeno, to je i zato što su naišli na društvo koje je to prećutno dozvolilo. Na institucije koje nijesu reagovale, na lokalne vlasti koje su trčale da im izdaju dozvole, i na pojedince koji su na brzinu htjeli da zarade.

Ovo nije odbrana bilo čijeg neprimjerenog ponašanja. Naprotiv. Svako ko u ovoj zemlji napravi incident, koga god pasoša bio, mora da odgovara. Ali to ne znači da smijemo zatvarati oči pred činjenicom da smo i sami dio problema. Jer kad se rušio red i mjera, mnogi su šutjeli — dok su pare tekle.

Sada, kada posljedice kucaju na vrata, nije dovoljno vikati „oni su krivi“. Treba se pogledati u ogledalo. Možda su, pored njih, i naši propusti, naša alavost i naša neodgovornost jednako doprinijeli atmosferi koja sada puca po šavovima.

Kritika prema strancima ima smisla samo ako ide uporedo s kritikom nas samih. Jer tek kad prestanemo da prodajemo sve što imamo — zemlju, obraz i red — zbog brze zarade, imaćemo pravo da tražimo od drugih da poštuju ono što smo sami prestali cijeniti.