MONTGOMERI DO KRAJA RASKRINKAO ĐUKANOVIĆA: Bivši američki ambasador srušio višegodišnje laži o „zavjeri Beograda i Brisela“, Vašington znao za šverc ali ga tolerisao!

Nakon što je bivši šef DPS-a Milo Đukanović prije samo nekoliko dana ponovo pokušao da proda narativ kako je „duvanska afera“ bila proizvod „bezbjednosno-obavještajnih agencija Beograda i Evropske unije“ s ciljem rušenja Crne Gore, ipak je stigao hladan tuš koji je njegove teze srušio do temelja. I to sa adrese koju Đukanović nikako ne može optužiti da je „prosrpska“ ili „antocrnogorska“.

Nekadašnji ambasador SAD u državnoj zajednici SCG, Vilijam Montgomeri, u svom intervjuu objavljenom prije više od nedjelju dana potpuno je ogolio decenijske laži i do detalja raskrinkao Đukanovićevu odbranu, potvrđujući da su zapadne službe i te kako znale za šverc te da su njegovo ime povezivale sa istim te da su kreatori te priče sjedjeli u samom Đukanovićevom najbližem okruženju, a ne u nekakvim tajnim beogradskim i briselskim podrumima.

Dok Đukanović u svojim medijskim nastupima uporno pokušava da falsifikuje istoriju, tvrdeći da se u Crnoj Gori odvijao „tranzit“ velikih američkih kompanija poput Philip Morris-a, te da je država vještački kriminalizovana, Montgomeri bez uvijanja koristi pravu riječ – šverc.

Bivši američki diplomata otvoreno priznaje da su Amerikanci znali za nelegalne aktivnosti, ali da su Đukanoviću gledali kroz prste isključivo iz ogoljenog geopolitičkog interesa i potrebe da se sruši Slobodan Milošević.

„Očigledno je da su Amerikanci znali da je bilo šverca cigareta a Đukanović je to tada objašnjavao kao jedini način da obezbijedi finansiranje za crnogorsku vladu kad je prekinuo sa Slobodanom Miloševićem koji je tada odbio da mu da bilo kakav državni novac. Morali smo da pomognemo u jačanju policije u Crnoj Gori, jer je on (Đukanović) kontrolisao policiju, dok je vojsku kontrolisao Milošević. Dakle, morali smo mnogo da pomognemo Đukanoviću. Zašto se nastavilo kasnije, ne znam…”, ogolio je Montgomeri suštinu takozvanog „državnog posla”.

Ovim je Montgomeri direktno demantovao Đukanovićevu priču o krivici Beograda o tzv. duvanskoj aferi i dokazao da je Zapad jednostavno žmurio na organizovani kriminal dok im je Đukanović bio potreban kao političko oruđe. Čim je Milošević pao, farsa je završena.

Sukob unutar klanova, a ne „zavjera Beograda i EU”

Đukanovićeva je izgleda nova omiljena teza da su aferu izmislile i spakovale srbijanske i evropske službe kako bi spriječile nezavisnost Crne Gore. Ova izjava pretrpjela je totalni fijasko nakon ovakvog svjedočenja američkog ambasadora. Montgomeri je precizno locirao izvor svih informacija: radi se o unutrašnjem sukobu bivših bliskih saradnika i borbi za plijen, a ne o geopolitičkoj zavjeri protiv Crne Gore.

Montgomeri je do detalja opisao kako je, sasvim slučajno, svjedočio momentu kada je priča lansirana preko zagrebačkog Nacionala i Iva Pukanića, a glavni režiser je bio niko drugi do Đukanovićev kum i čovjek od najvišeg povjerenja, Ratko Knežević:

„Pukanić je radio mnogo kritičkih priča o Tuđmanovoj vladi, itd. Slučajno sam prolazio pored hotela, pogledao kroz prozor, vidio Pukanića s Ratkom Kneževićem. Pozvali su me da uđem. Pukanić je rekao: ‘Imam priču. Pišem o Đukanoviću uz pomoć Ratka Kneževića. Hoćeš li dati komentar?’ Rekao sam – ne. To je bio početak priče da sam navodno bio dio toga. Ali to je bio Ratko Knežević, koji je bio blizak Đukanoviću. Kad je Đukanović prekinuo odnos s njim, Ratko je bio veoma nezadovoljan i okrenuo se protiv njega, i bio je izvor svih tih informacija (o švercu cigareta). Vjerujem da je bila još jedna žena, Alka Vuica, s kojom se Pukanić sastao i koja mu je dala još informacija.”

Ove riječi u potpunosti razbijaju Đukanovićev mit o „spoljnim neprijateljima“. Informacije o švercu nisu fabrikovane u Beogradu, već su potekle iz samog srca Đukanovićevog sistema, od ljudi koji su taj posao godinama vodili sa njim.

Britanci tražila hitan odlazak Đukanovića zbog posla sa cigaretama

Dok Đukanović pokušava da predstavi istrage evropskih agencija kao politički pritisak usmjeren protiv crnogorskih državnih interesa, Montgomeri otkriva mnogo prostiju i sramotniju istinu: Evropljanima, a naročito Velikoj Britaniji, jednostavno je dozlogrdilo da crnogorski švercerski kanali pustoše njihove državne budžete.

Montgomeri svjedoči da obavještajni podaci nisu bili nikakva „politička namještaljka”, već su se temeljili na jasnim dokazima o nelegalnom odlivu novca, zbog čega je London donio odluku da Đukanović mora da ode:

„Znali smo da je postojao šverc cigareta. Imali smo malo informacija da li se nastavlja. Nismo tačno znali šta se dešava, ali smo znali da Italijani istražuju. To je bio problem za nas, ali veći problem za britansku vladu jer je mnogo cigareta završavalo u Britaniji. Zato su donijeli odluku da se odvoje od Đukanovića. I moje pitanje njima je bilo: ‘Ko će ga racionalno zamijeniti?’ Rekli su, ‘Nama nije bitno, sve što nas zanima je da zbog šverca mora otići.’ Moja pozicija je bila: ‘Morate mi reći ko ga može zamijeniti’.”

Koliko je situacija bila dramatična i koliko su se Đukanovićevi najbliži saradnici okrenuli protiv njega, svjedoči i šokantan detalj koji je Montgomeri iznio – da je Ratko Knežević lično dolazio u američku ambasadu tražeći podršku Zapada da sruši i zamijeni Đukanovića na čelu države.

„Ratko je vodio kampanju da pridobije Zapad da ga podrži. Htio je da zamijeni Đukanovića. Htio je da mu pomognemo. I došao je u Zagreb, u ambasadu SAD-a, da formalno zatraži našu podršku. Rekao sam ne i zabranio mu ulazak u ambasadu”, otkrio je bivši ambasador.

Stabilokratija ga spasila ponora

Na kraju, Montgomeri daje i jasan odgovor na pitanje kako je Đukanović, uprkos svim dokazima o švercu i pritiscima iz Londona i Italije, uspio da politički preživi 2001. godinu. Razlog nije bio njegova „nevinost”, niti snaga njegovih argumenata, već strah Vašingtona da pro-zapadne snage nemaju održivu alternativu i da bi padom Đukanovića u Crnoj Gori pobijedile snage bliske Beogradu.

„Donio sam odluku da bi tada bilo veoma teško formirati održivu koaliciju koja bi bila prozapadna i funkcionalna. Jer, ponovo, a možda griješim – mislim da su Srbi u Crnoj Gori bili bliže tvrdolinijašima u Srbiji. Smatrao sam da bi to bila veoma teška situacija”, priznao je Montgomeri.

Svjedočenje Vilijama Montgomerija stavilo je tačku na višedecenijske pokušaje Mila Đukanovića da odbrani neodbranjivo. Istina je, nakon toliko godina, isplivala na površinu sa same vrhuške američke diplomatije: „duvanska afera“ nije bila nikakva obavještajna zavjera protiv Crne Gore, već realna slika jednog režima čije su prljave poslove sopstveni insajderi iznijeli na vidjelo, a koji je preživio isključivo zahvaljujući privremenoj geopolitičkoj milosti Vašingtona.