Mokrenje u moru tokom kupanja nije ništa neobično. Ipak, manje je poznato da to može biti štetno za životnu sredinu.
Ana Bjern, biolog i šef odsjeka u Naučnom centru za Baltičko more u Stokholmu, smatra da bi svi trebalo da prestanu da prazne bešiku u more: „To je zaista kap u moru, ali ima veliki lokalni uticaj.“
Urin je bogat lako iskoristivim hranljivim materijama, što samo po sebi nije ništa opasno – naprotiv, hranljive materije su korisne za prirodu. Problem nastaje kada dođe do prekomjernog unošenja tih materija, što dovodi do prekomjernog rasta organizama, prenosi Švedska radio-televizija.
More teško apsorbuje hranljive materije iz ljudskog urina
Prestanak mokrenja u vodi može izgledati kao sitan doprinos očuvanju sredine, ali prema riječima Ane Bjern, ima veliki lokalni uticaj:
„Jedan litar urina hrani pet do sedam kilograma algi. Ukupno gledano, nije veliki problem ako jedna osoba mokri u vodu, ali u maloj uvali za kupanje to dugoročno može imati posljedice.“
More teško apsorbuje hranljive materije iz ljudskog urina. Zato je, prema Aninim riječima, bolje izaći na kopno i mokriti, jer biljni svijet tamo ima koristi od tih materija. Prije svega, sitnokončaste alge su te koje se hrane urinom. Te alge brzo rastu i pričvršćuju se za druga živa bića, što narušava prirodni ekosistem.
Ana Bjern kaže da njihov rast posebno otežava život drugim organizmima, na primjer mjehurastoj algi. Mjehurasta alga upija svjetlost i hranljive materije cijelom površinom svoga tijela i potrebne su joj glatke površine kako bi se oplođena jajašca mogla pričvrstiti. Takvi procesi se ometaju djelovanjem sitnokončastih algi koje stvaraju slojeve na drugim algama i na morskom dnu.
U Baltičkom moru je od 2015. godine zabranjeno pražnjenje brodskih toaleta na otvorenom moru. Za vlasnike brodova koji nemaju rezervoar za otpadne vode, Bjern ima jedan savjet: „Mokrite u kantu i odnesite to na kopno.“
Svi mogu i treba da preuzmu veću odgovornost
Prekomjerno unošenje hranljivih materija u Baltičko more dolazi iz mnogo više izvora osim ljudskog urina. Na primjer, poljoprivreda i sječa šuma, prema Aninim riječima, uzroci su problema u većoj mjeri nego urin.
„Nema razloga da ne djelujemo samo zato što je riječ o maloj stvari. Kao što moramo smanjiti prekomjerno unošenje hranljivih materija iz velikih izvora, uvijek možemo i sami učiniti nešto malo. I ono malo ima značenje u prirodi“, ističe Ana Bjern i dodaje da svi mogu i treba da preuzmu veću odgovornost.
(Index.hr)
