Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije i Njegovo visokopreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije služili su juče Svetu arhijerejsku liturgiju u Hramu Svetog arhangela Mihaila u Velimlju, u Banjanima, povodom sutrašnjeg praznika, ljetnje slave hrama.
Prije početka Liturgije osveštan je novi freskopis u hramu.
Mitropolit Metodije besjedio je nakon pročitanog odjeljka iz Svetog Jevanđelja.
U uvodu je istakao da Gospod, otkad je čovjeku kog je stvorio po liku svome, kazao da će mrijeti, gleda kako narod vijekovima propada i gine bez zajednice sa Bogom, prvo šalje patrijarhe praoce od Avrama, do Mojsija i proroka koji su govorili o jednom istinitom Bogu. S tim u vezi, Mitropolit Metodije je kazao da je Bog kroz izabrani narod pripremao prostor za dolazak Sina Božijega u ovaj svijet, kao vrhunca domostroja našeg spasenja i da je posljednji prorok koji se udostojio da vidi Onoga koga je prorokovao, Sveti Jovan Krstitelj.
„Dočekao je ispunjenje svih proroštava prije njega, susrevši se s NJim na rijeci Jordanu i krstivši Ga, a onda Gospod propovijedajući nagovještava Duha Svetoga, tješeći svoje učenike i poslije svoga stradanja i vaskrsenja govoreći im 40 dana i tješeći ih da NJemu valja ići Ocu, a da će poslati Duha Svetoga i tada se završava taj ciklus Hristovog rađanja i dolaska među nas postajući jedan istovijetan sa nama ljudima, osim po grijehu, uzimajući ljudsku prirodu na sebe i zadržavajući božansku. U njoj se sjedinjuje i božansko i ljudsko, čovječansko i nestvoreno i stvoreno i u NJegovoj ličnosti sjedinjuje se ono što nikad ne bi moglo da se sjedini i bez NJega bi Bog po svojoj prirodi i suštini ostao apsolutna drugost, nedokučivost, bez NJegovog ovaploćenja.
A tim sjedinjenjem u NJegovoj ličnosti i božanskog i tvarnog kroz ljudsku prirodu sjedinio se sa cjelokupnom tvorevinom Bog. Uzevši na sebe nju i onda se ona i sve što je stvoreno zanavijek spasava u jedinstvu sa božanskim. Zato nema spasenja bez Hrista i mimo Hrista. Zato Gospod kaže: Ko sa mnom ne sabira, rasipa. Ko Mene ne prima, život će mu proći u ništavilu i besmislu i opominje na pogibao. Ne ovu prolaznu i zemaljsku kroz koja vrata smrti svi moramo proći, nego opominje na duhovnu smrt od koje zavisi naša vječna sudbina. Zato smo se danas ovdje sabrali, draga braćo i sestre. Da se napojimo smislom našega postojanja, ostvarimo naznačenje onoga što nam je Gospod predodredio i za nas zamislio. Da ostvarimo cilj našega života, a to je da se napojimo Duhom Svetim i blagodaću Duha Svetoga.
Kad je sišao Duh Sveti, Crkva se rodila. Zato slavimo rođendan Crkve na Duhove. A danas slavimo Onu kroz koju nam je došlo sve ono što je Gospod u predvječnome planu predodredio, u spasenju roda ljudskoga da kroz Djevu Mariju, uvijek Djevu, useli se u NJu Duhom Svetim. Naitijem svojim. Uzme tu prirodu ljudsku i rodi se od NJe, ne povrijedivši je. Ne povrijedivši NJeno djevičanstvo, kao što je i po vaskrsenju prošao kroz zatvorena vrata kod svojih učenika, da ih tješi.“
Visokopreosvećeni Mitropolit Metodije potom je naglasio da nas Duh Sveti i danas tješi, te da ne smijemo zaboraviti smisao našeg sabiranja u hramovima, a to je da sa Hristom sabiramo, jer se ujediniti, sabrati i voljeti možemo samo ljubavlju na koju nas je Hristos prizvao. Bezrezervnu i nesebičnu.
„Da zavolimo jedni druge do te mjere da budemo spremni da i život svoj položimo za bližnjega koga volimo, jer od te ljubavi, nema veće. Da ko život svoj položi za bližnjega, a kamoli da mu oprosti ili da tražimo oprost. Da sve učinimo da održimo taj odnos i tu zajednicu, ne bi li stvorili prostor i način da Duh Sveti siđe na nas i NJegov blagoslov. To je smisao našega okupljanja. To je smisao gledanja ovoga blagoljepija, ovog divnog sabornog hrama ovde u Banjanima i vješta ruka freskopisca izobrazila, nadahnuta blagodaću Duha Svetoga, likove onih koji su prosijali slavom Božijom
Da budemo slični i podobni, blagodaću Duha Svetoga, likovima ovim koji su ovdje izobraženi, jer drugoga puta nema, osim puta blagoslovenoga hođenja za Hristom vaskrslim.“
NJegovo visokpreosveštenstvo Mitropolit budimljansko-nikšićki g. Metodije, na kraju je istakao da je dolazak Mitropolita Joanikija u svoje rodno mjesto, veliki blagoslov za Eparhiju budimljansko-nikšićku i prizvao Božiji blagoslov na sve prisutne.
NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije obratio se nakon osveštanja slavskog kolača.
Čestitajući svima praznik, Mitropolit Joanikije je na sve prizvao molitveno zastupništvo Presvete Bogorodice i svetih arhistratiga Mihaila i Gavrila, istakao je da je najvažnije da se sabiramo na molitvi.
Potom je Mitropolit istakao još jedan razlog današnjeg okupljanja- odlikovanje gospodina Milorada Mićovića najvećim priznanjem Eparhije budimljansko-nikšićke.
„Imamo i poseban razlog što smo se ove godine ovako lijepo sabrali. Naš rođak i brat, veliki dobrotvor Crkve, a naročito ovoga svetoga hrama g. Milorad Mićović je učinio sve da uljepša ovaj sveti hram. Vi znate da je prvo podigao ovdje zgradu da se narod ima gdje sabrati u bilo kojoj prilici i kad su radosti i žalosti, podigao je ovaj crkveno-narodni dom sa velikom željom i ljubavlju, a onda sa velikom voljom i ljubavlju pristupio finansiranju živopisanja ovog hrama. Našao je dobrog freskopisca g. Borisa Markuša.
Ova ljepota hrama obnovljenoga i živopisanoga nas je sve sabrala i svi se radujemo. Znam jedno, da gospodin Milorad Mićović to nije radio samo za sebe, nego i za sve nas i ovoga pokoljenja i budućih pokoljenja, ne tražeći za sebe ništa. Nikakva priznanja i odlikovanja, osim Božijega blagoslova koji je sigurno dobio i daj Bože da ga Gospod izobilno nagradi za ovu njegovu ljubav.“
NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije na kraju je izrazio blagodarnost Mitropolitu Metodiju što je gospodina Milorada Mićovića odlikovao najvišim priznanjem Eparhije budimljansko-nikšićke, ordenom Svetog Đorđa prvoga stepena.
