NJegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije služio je danas, u drugu nedelju pred praznik Rođenja Hristovog, Svetu službu Božiju u Crkvi Svetog Đorđa pod Goricom.
U toku Svete liturgrije Mitropolit je oca Blaža Božovića, sveštenika ovoga Hrama, proizveo u čin protojereja. U obraćanju ocu Blažu, Mitropolit je istakao njegovu pripremu za sveštenički poziv i kod nas i u Grčkoj, kao i njegov trud u radu Rehabilitacionog centra „Zemlja živih“. Otac Blažo je izrazio blagodarnost Bogu, Mitropolitu Joanikiju, ocu Gojku Peroviću i starješini hrama ocu Mirčeti Šljivančaninu, kao i vjernom narodu.
Jevanđelskom besjedom vjernima se obratio starješina Hrama-protojerej Mirčeta Šljivančanin.
Istakao je da nam današnja jevanđelska priča donosi istoriju našeg spasenja i da je poučna i za sve nas koji sada živimo, jer je Jevanđelje uvijek aktuelna riječ Božija koja koja povezuje i prošlost i sadašnjost i budućnost.
„I čuli smo da je jedan domaćin priredio večeru i pozvao zvanice koje se nijesu odazvale na taj poziv. To možemo tumačiti tako što ćemo se sjetiti naše istorije spasenja, da je Bog pripremao, prizvao jedan narod da iz njega dođe Mesija-Spasitelj, ali svi iz toga na roda nijesu se odazvali na taj poziv niti su prepoznali tog domaćina, ali postoje i oni koji su se odazvali, koji su primili vjerom riječ Božiju i živjeli u nadi. Mi se u ovu nedelju, drugu prije Božića, upravo sjećamo svetih praotaca-sjećamo se svih onih pravednika iz Staroga Zavjeta koji su vjerom i nadom živjeli u izbavljenje, u dolazak Spasitelja. Mi se njih sjećamo danas upravo da bi se podsjetili da se istorija spasenja odvijala postepeno, da je Bog polako, po svome planu, pripremao svijet da dođe Mesija, da dođe Spasitelj. Ali taj Mesija kad je došao, Gospod naš Isus Hristos za čije se rođenje spremamo-za praznik NJegovog rođenja, onda je On pozvao sve ljude, sve narode, da su svi dobrodošli u naručje Hristovo i da svaki čovjek može naći spasenje, jer je Hristis spasitelj svih ljudi, cijelog svijeta. Dakle, tako možemo tumačiti ovu Jevanđelsku priču u istorijskom kontekstu, biblijskom, ali ona je svakako aktuelna svakodnevno i mi se kroz ovu jevanđelsku priču možemo zapitati kako se mi odazivamo na taj Božiji poziv, jer taj domaćin koji je pripremio večeru je Gospod naš.
Ima li ljepše slike te gozbe koju je pripremio Gospod od ove Svete službe? Dakle, Sveta liturgija je ta večera koju nam Gospod naš domaćin doma ovoga koji se svijet zove, svakonedeljno, svakopraznično priprema i poziva nas da budemo učesnici te večere, da bismo slavili ime NJegovo, da bismo time pokazivali da smo NJegovi i da u NJega vjerujemo kao u Boga i kao u Spasitelja. I onda nas svakako ova jevanđelska priča upravo na to opominje. Kako se mi odazivamo na taj Božiji poziv? Da li mi slično ovim iz Jevanđelja koji nađoše preče poslove i ne odazvaše se na taj poziv. Ti poslovi koji su ovi ljudi radili sami po sebi nijesu bili loši, ali su loši u tom smislu ako ih pretpostavimo Bogu. Dakle, u naše vrijeme, slično ovim jevanđelskim ljudima, imamo mi mnogo obaveza koje smo stavili sebi za važne, iako one nijesu važne, pa bismo mi često umjesto ovih izgovora ljudi iz jevanđelja mogli reći imam danas neki neodložan posao, imam sastanak važan, moram da odmorim, moram da se vidim sa ovim, onim, moram u neki provod, moram u neku šetnju, a sve to, samo po sebi i nije loše, ali je loše ako to zamagli, zatamni ovaj poziv koji nam Gospod šalje. Ako nas to spriječi i olijeni i ako nam to zatvori naše srce i naš um da nijesmo sposobni spoznati ovaj Božiji poziv. Dakle, ovo vrijeme Božićnog posta koje smo otpostili i ovo nekoliko dana koje nam predstoje treba danas opomenu da li mi se odazivamo na Božiji poziv. Da li u svojim dušama i svojim srcima čujemo Božiji poziv, jer vidimo da iz ove Jevanđelske priče Gospod nas stalno poziva? On je taj koji prvi čini taj pokret da nas poziva sebi u naručje-u naručje koje je prepuno života , koje je prepuno istine, pravde, milosti, ljubavi i da se zapitamo da li smo mi oni koji smo sposobni da čujemo taj Božiji poziv.
Da Bog da da tako bude. Ovaj današnji praznik, ova nedelja, iako ima mnogo pouka i pouka i višeprazničan je dan, jedna poruka bi se mogla sažeti iz svega toga, a to je da nema ništa važnije u životu, nego odazvati se na Božiji poziv i otvoriti svoje srce da Gospod naš Isus Hristos nađe mjesto u njemu. A On tako hoće. On kuca na vratima naših srca, a naše je samo da ga otvorimo“-zaključio je protojerej Mirčeta Šljivančanin.
Mitropolit Joanikije vjernima se arhipastrskom besjedom obratio po otpustu.
Govoreći o današnjem prazniku svetih praotaca- Materice, drugoj nedelji prije praznika Hristovog rođenja, istakao je da je Hristos došao u ovaj svijet da kao svjetlost obasja svakog čovjeka, da su praznični dani ispunjeni duhovnim očekivanjima i da ih prate lijepi običaji.
„Prije svega, to se sve čini u slavu rođenja Hristovog, u slavu Bogomladenca Hrista, a oni koji dopuštaju da se vezuju danas majke, a sljedeće nedelje su oci, oni se vezuju u ime Onoga koji je došao da bude svezan u ime nas ljudi i našega spasenja, da prihvati naše poniženje, da bi nas svojim vezama oslobodio, jer je on došao da nas razriješi od uzda grijeha, da nam daruje slobodu, da nam daruje novi život i majka koja prihvata da bude vezana, ona se time poistovjećuje sa Hristom i otac koji prihvata da bude svezan, on se takođe poistovjećuje sa Hristom. Draga braćo i sestre, kroz ove dana Božićnjeg posta mi se pripremamo da u svoju dušu, u svoje srce smjestimo bogomladenca Hrista, da njime živimo, da NJime dižemo, da NJime tvorimo dobra djela, da se izmirrimo jedni sa drugima , da u ljubavi bratskoj živimo, u ljubavi Hristovoj, to je ono za šta se pripremamo i još jedan divni narodni običaj koji je kod svih hrišćana , a to je da se svi izmirimo i tražimo jedni od drugih oproštaj, da bismo u miru i ljubavi dočekali praznik i da bi nam praznik bio što ljepši i svjetliji“- kazao je NJegovo visokopreosveštenstvo Ahiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije.
Zablagodario je gradonačelniku Podgorice g. Saši Mujoviću, predsjednici skupštine glaavnog grada gđi Jeleni Borovinić Bojović i odbornicima gradske skupštine koji su donijeli odluku da se zemljište koje je potrebno za izgradnju hrama u podgoričkom naselju Konik dodijeli Mitropoliji crnogorsko-primorskoj.
Arhipastirskom gramatom odlikovan je g Gorana Delića za ustupanje prostora za potrebe pravoslavnog pastirskog savjetodavnog centra „Zemlja živih“.
