Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije danas, 21. juna, u treću nedjelju po Pedesetnici, služio je sa sveštenstvom Svetu arhijerejsku liturgiju u manastiru Svetih arhangela Mihaila i Gavrila na Miholjskoj Prevlaci.
Prije početka Svete službe Božije, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je odjenuo u iskušeničku rasu brata Luku Joksimovića, a u toku službe rukoproizveo jeromonaha Vasilija u čin protosinđela.
Čestitajući o. Vasiliju na ovom visokom odlikovanju, Mitropolit je kazao da je on kao mlad čovjek, sa velikom ljubavlju i spremnošću, došao u manastir, prošao kroz dobru provjeru i pripremu i zamonašio se kada je to bilo vrijeme. Primio i đakonski i sveštenički čin:
„I tu svetu službu koju si primio i koju ti je Crkva povjerila, služio si časno, revnosno, sa svakim uspjehom i sa velikom radošću. Vidjeli smo da se i ti raduješ ovoj svetoj službi koju si primio, svetoj i uzvišenoj, ali i da se narod koji se oko tebe okuplja raduje, i tebi i toj svetoj službi. Vidjeli smo tvoje darove: da ti je Bog dao da Božijom milošću i Božijom blagodaću privodiš narod Božiji u naručje Hristovo. Ovo odlikovanje je moglo biti i prije, moglo je biti i kasnije. Najljepše kad je u vrijeme. I hvala Bogu neka ti ovo unapređenje bude na podstrek, na ukrepljenje duhovno, da još revnosnije i još predanije i uspješnije služiš Gospodu i Njegovoj Svetoj crkvi na tvoje spasenje, ali i na spasenje i bratstva koje rukovodiš ovdje i naroda koji ovdje rado dolazi ovoj svetinji i ovome svetome bratstvu. Aksios!“
Potom se kratko riječima blagodarnosti, na ukazanoj časti i blagoslovu, obratio o. Vasilije:
„Kroz razna iskušenja nadamo se da će se projaviti blagodat Duha Svetog koja nas je i sabrala ovdje i dovela na ovo mjesto. I nadamo se da nas ona vodi i do kraja na ovom putu, uz Vaše molitve, blagoslove i svog ovdje sabranog naroda koji jeste naša radost i plod Duha Svetoga. Da svi budemo zajedno u Hristu Isusu. Amin!“
Mitropolit Joanikije: Jevanđelje nam otkriva smisao života
Nakon čitanja Svetog jevanđelja, arhipastirskom besjedom sabranima se obratio Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije koji je kazao da je Bog čovjeka, kada ga je stvarao, obdario umom, razumom, voljom, osjećanjem i ostalim bezbrojnim darovima i da je svakoga učinio naročitim i posebnim, i bogolikim. Podsjetio je da su Sveti oci, kada su objašnjavali šta je to bogolikost, uglavnom govorili o tome da je čovjek obdaren umom, osjećanjem i voljom i da je to, ukratko rečeno, njegova bogolikost, mada se to samo donekle može riječima objasniti.
Tumačeći današnje jevanđelsko začalo, Vladika je kazao da u njemu Gospod govori svima nama o čudesnoj tajni Božije svjetlosti: Svjetiljka tijelu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, sve će tijelo tvoje svjetlo biti. Ako li oko tvoje kvarno bude, sve će tijelo tvoje tamno biti.
„Ove riječi zaista zahtijevaju da ih protumačimo na bogodoličan način. I o kakvom to oku govori ovdje Gospod i o kakvoj svjetlosti? Naš blaženopočivši Mitropolit Amfilohije je govorio da je u korijenu cijeloga bića i svakoga stvorenja, svjetlost Božija i sloboda, a mi mislimo da je to unutrašnje oko duše o kome ovdje Gospod govori. Jer znamo da kod pojedinih ljudi koji su izgubili tjelesni vid, da smo imali onaj unutrašnji vid, i prozorljivost, koji im je omogućavao da vide smisao života i da se naslađuju Božijom istinom i da druge prosvećuju tom istinom“, besjedio je Arhiepiskop cetinjski, podsjetivši da o tome pjeva i Njegoš u Gorskom vijencu, gdje kaže: budale su s očima slijepe jer im služe za proste potrebe ka i drugoj svakoj životinji, ukazujući na prednost duhovnoga vida. Njegoš je to, naravno, uzeo iz predanja Crkve.
Naglasivši da bez svjetlosti ne možemo vidjeti ništa, Vladika je kazao da su stari Grci bili u pravu kada su govorili da čovjeku za njegovo viđenje nije dovoljna samo sunčana svjetlost, te da je potrebno da bi čovjek vidio, da se raspali i unutrašnja svjetlost:
„A svjetlost duše i unutrašnje oko duše je zapravo naša sveta vjera pravoslavna. Iako je ta vjera u nama čista i sveta, i zdrava i trezvena, i natopljena Božijom ljubavlju i Božijom milošću, ona će da prosvjetljuje cijelo naše biće o čemu i govori Gospod u ovome Svetom jevanđelju, koje smo danas pročitali. A ako se naše unutrašnje oko duše a to je sveta vjera, ako se ona pomrači, ako se oskrnavi, raslabi, onda će cijelo naše biće biti bolesno i raslabljeno, tužno i nesrećno, što vrlo često imamo prilike da vidimo. A vrlo često se i mi sami, svako od nas nađe u toj situaciji, pa znamo kakva su to stanja.“
Međutim, poučio je sabrane Mitropolit, čovjeku je dato da se trudi, a svima su nam darovani Božanski darovi – svakome na različite načine, ali svima dovoljno i izobilno. I ne može biti nikakve zavisti, ako hoćemo svoje darove da razvijamo, a možemo ih razvijati koliko god hoćemo samo ako slušamo glas Božiji i ako te svoje darove pronađemo u sebi i ako hoćemo Gospodu da služimo:
„Kroz službu Gospodu, ti se darovi prosvjetljuju, osnažuju i ukrepljuju te možemo činiti dosta dobra. Kao što govori Sveti apostol Pavle u ovoj današnjoj poslanici za prve hrišćane, koji su se trudili da se upodobe Hristu Gospodu, da se ljubav Božija izlila u srca njihova koja ih prosvjetljuje i ukrepljuje te mogu napredovati i ushoditi iz sile u silu. Ono što raslabljuje čovjeka, to vidimo iz današnjega Jevanđelja, je ako se i suviše vezuje za ovaj svijet. I kaže Gospod jednostavno: Ne možete istovremeno služiti Bogu i mamonu. To je opasna dvojedušnost koja izaziva u čovjekovom biću užasna kolebanja i vrlo često dovodi do unutrašnjeg rascjepa ličnosti i čovjek obolijeva, psihički ili fizički. Raslabljuje se.“
Svakako, to ne znači da ne treba da se trudimo u ovome životu, nego da ćemo mnogo više učiniti ako imamo dobru volju i ako se trudimo, ali se istovremeno ne vezujemo za prolazne i truležne stvari ovoga vijeka i svijeta:
„Nego da se trudimo na slavu Božiju. I Gospod nas podstiče da služimo Bogu svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom, cijelim svojim bićem. I na takav način će se naše srce pripremiti i prosvijetliti da bude stan Bogu živome. A onda kroz Njega ćemo imati sve, kao što govori današnje Jevanđelje: da se ne brinemo o prolaznim stvarima, da se trudimo da ugađamo Bogu, da se trudimo oko svog spasenja i oko spasenja svojih bližnjih. A ako to učinimo, onda će i Božija milost da pritiče i da nas ukrepljuje i da umnožava dobro. U suštini kad god čovjek učini neko dobro djelo, ako je pošten reći će: Ja sam priložio trud, a Bog je darovao da se to dobro djelo ispuni – jer bez Božije pomoći ne možemo učiniti ništa dobro. Prema tome, Sveto jevanđelje nas uči, draga braćo i sestre, kako treba da živimo i otkriva nam smisao života. I upućuje nas na spasenje, upućuje nas da umnožavamo dobro u svome životu i u ovome svijetu:“
.Na kraju Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije je svima čestitao praznik:
„Neka svima ova današnja sveta služba bude na radost, naročito bratiji ove svete obitelji koji su se ovdje sabrali i koji nose i svoj krst i krst naroda koji ovdje dolazi. I trude se oko duhovne obnove prije svega, jer se nadamo da će nas Bog udostojiti kada se duhovno obnovimo, da jednoga dana sve ovo obnovimo. Da ova svetinja koja je razrušena i ponižena i raspeta, da ona vaskrsne i da zablista u svojoj prvoj slavi i mi sa njom. Amin, Bože. Neka tako bude!“
(Mitropolija)
