Mitropolit Joanikije: Mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije imali hrabrosti da izađu u javnost sa riječju istine Božije!

Praznik Svetog Amfilohija Ikonijskog proslavljen je evharistijskim sabranjem u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici. Svetu arhijerejsku liturgiju služio je Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije uz sasluženje velikog broja sveštenstva i sveštenomonaštva.

Tokom Liturgije, Visokopreosvećeni Mitropolit Joanikije je proizveo u čin đakona čteca Cvjetka Perića.

Nakon pročitanog Jevanđelja sabranima se obratio protojerej Igor Balaban koji istakao da se svetitelji ne pamte zbog njihove slave, niti da bismo se ponosili njihovim djelima, već da bismo učili od njih, postavili ih kao uzore koje treba slijediti i na kraju dali slavu Bogu koji ih je blagoslovio milošću i riječju koju su propovjedali. Iako ne može svako biti veliki propovjednik ili starješina u Crkvi, prota Igor podsjeća da svako na svoj način može svjedočiti vjeru hrišćansku u svom okruženju – pomažući bližnjima, roditeljima, komšijama ili kolegama.

„Svako može da posvjedoči vjeru hrišćansku, svako može u srce svoje da primi Hrista, da primi NJegov blagoslov, NJegovu blagodat i da živi time. Može da pomogne svojim roditeljima nemoćnim, može da pomogne susjedu, može da pomogne kolegi na poslu. Može svima njima da svojim životom propovjeda vjeru hrišćansku. To može svako od nas. I ne smijemo te čaše da se klonimo i da bježimo od nje. Ne smijemo da pokušavamo da nas mimoiđe i budemo nezainteresovani za svoj hrišćanski identitet i život, jer vjera Hristova nije ideologija. Vjera Hristova ne treba da nam bude neka vrsta psihološke utjehe, intelektualne ili bilo kakve. Treba da je razumijemo kao istinski život“, poručio je protojerej Igor Balaban.

Nakon odslužene Svete liturgije, Mitropolit Joanikije je služio pomen blaženopočivšem Mitropolitu Amfilohiju povodom njegovog imendana u kripti Sabornog hrama, u paraklisu Svetog Amfilohija Ikonijskog.

Arhipastirsko slovo, koje je po odsluženom pomenu izgovorio Njegovo visokopreosveštenstvo Arhiepiskop cetinjski Mitropolit crnogorsko-primorski g. Joanikije, prenosimo u cjelosti:

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha!

Danas proslavljamo, časni oci, draga braćo i sestre, sestre monahinje, Svetoga oca našega Amfilohija Ikonijskog, svetitelja iz IV vijeka, koji se kao i Sveti Vasilije Veliki i Sveti Grigorije Bogoslov u to vrijeme borio za očuvanje svete vjere pravoslavne. Bio je pun blagodati Svetoga Duha, veliki podvižnik, veliki asketa, veliki tumač Svetoga pisma, tako da su se mnogi divili i njegovim vrlinama i njegovoj mudrosti. Ali koja je vrlina njega najviše krasila? Kao što to možemo vidjeti iz njegovog žitija, to je sveto i duboko smirenje koje je on stekao,. A to je dar Svetoga Duha, jedan od najvećih darova koji ukrašava sve druge darove Božije koje čovjek može primiti.

Jedan od podvižnika je rekao: Sve vrline, neka budu i velike, ali ako nema dovoljno smirenja, one se zbog toga umanjuju i pomračuju. Ako čovjek ima i kakve mane i kakve grijehe, ali ima smirenje, ono što je kod njega dobro, ono će zaista da zasvijetli. Sveti oci su govorili još jednu stvar i najvećim grešnicima, kad dođe čovjek kod nekoga velikog duhovnika, sav grešan, sav jadan, sav propao, sav bez nade, bez utjehe, upropastio i sebe i svoj život i svjestan je svega toga, pa samo da ne bi pao u očajanje dolazi da primi neku pouku, da se malo ohrabri, Sveti oci su ih ohrabrivali samo jednom riječju: Smiri se i spašćeš se. Ne samo da će se nekako iščupati iz svojih grijehova i da će se popraviti njegov život, nego će se i spasiti i ima nadu da uđe u zajednicu svetih na nebesima.

A po čemu vidimo, ponajviše smirenje Svetoga Amfilohija? On pun blagodati Svetoga Duha, koji je mogao poučavati druge, i poučavao ih je i govorio je, ali kad je god zatrebalo, pisao je Svetome Vasiliju Velikome u kome je vidio velike darove, ne samo veliko obrazovanje, nego blagodat Božiju i mudrost Božiju koja je osjenila da on odgovori na neka važna pitanja koja se tiču života Crkve. Sve je on govorio, ono što je mogao da govori, a onda je i pisao Svetome Vasiliju da bi njega izazvao da onu mudrost koju mu je Bog dao, da je izloži. Pa je tako i knjigu o Duhu Svetome napisao Sveti Vasilije Veliki na molbu Svetoga Amfilohija Ikonijskoga.

Vjerujte, znamo našega blaženopočivšega Mitropolita Amfilohija, znamo da je i poučavao i učio i imao veliko obrazovanje, imao velike darove Duha Svetoga, ali i on se smiravao. Vrlo često kada su neka važna pitanja u Crkvi, on je govorio i svoje, ali je uvijek i to imao: Hajdemo da sačekamo, da vidimo šta još kaže Vladika Atanasije (Jevtić). Takav je bio odnos između njih. A Vladika Atanasije, naročito kada se radilo o nekim tajnama duhovnoga života, isto je tako, i mnogo češće, govorio: Da vidimo šta kaže Mitropolit Amfilohije. Imali su i hrabrosti i spremnosti da izađu u svakom momentu u javnost sa riječju istine Božije, ali su znali i da se smiravaju.

Znate kako je to bilo, moramo to da pomenemo, oni su vrlo često imali i nekakve rasprave. Mnogo je češće bilo toga. Evo govorimo ovdje pred svetim grobom našega blaženopočivšega Mitropolita. Vladika Atanasije zagrmi, zagalami i njega izgrdi i sve nas ostale, ali kada Amfilohije kaže: Atanasije, stani malo! – on se smiri do kraja. Tako sam bio na jednoj službi, moram to da ispričam, to jeste jedna anegdota… nešto je tako bilo do Sveti Bože, na službi, Atanasije je bio malo nemiran, pa ga je Amfilohije opomenuo jednom i kako ga je pogledao Atanasije se odmah šćućurio tamo i do kraja službe je potpuno miran bio i onda šapće: Ne smijem, ne smijem, izgrdio me Amfilohije. Eto, tako je to bilo, da se malo podsjetimo i tih anegdota, tih malih događaja koji mnogo znače. Veliki ljudi su takvi da su i sitnice važne, i sitnice nekako projavljuju njihov karakter.

Danas na imendan našega Mitropolita Amfilohija, a proslavljajući Svetoga Amfilohija Ikonijskoga, velikoga čuvara svete vjere pravoslavne i čvrstog karaktera, oslonca Crkve Božije koji je svu svoju snagu i uma i duše i srca i tijela, upotrebio na očuvanje jedinstva Crkve Božije, na očuvanje svete vjere pravoslavne, vidimo da je i naš Amfilohije blaženopočivši išao njegovim stopama. I zato se nadamo da će i njega Gospod uvrstiti u lik onih koji vječno slave ime Božije na nebesima.

Neka je svima vama na zdravlje i Božiji blagoslov i molitve Svetoga Amfilohija Ikonijskoga da budu sa svima vama. Amin, Bože daj!