Milojko se javi, vaistinu se javi: Ni riječ o osuđenim bjeguncima

Crna Gora je višednevno čekala da se oglasi premijer Milojko Spajić. Očekivali smo riječi o bjekstvu Miloša Medenice i Lidije Mitrović, ili o propustima nadležnih organa u bezbjednosnom sektoru. Umjesto toga, Spajić je „probio blokadu“ i to na mreži X koja danas otežano funkcioniše, – ali samo da čestita našim karatistima za istorijski uspjeh u Limasolu. Bravo za sportiste i hvala im što nas u svijetu promovišu na najbolji mogući način. Ali,  ne hvala premijeru što „junački“ ćuti danima o stvarnim problemima i haosu u državi.

Dok karatisti skupljaju medalje, građani skupljaju pitanja: kako je moguće da osuđena lica bježe, da nadležni ne odgovaraju i da niko ne snosi posljedice? Premijerov „operativni sistem“  očigledno je jasno odredio prioritete – čestitke tamo gdje je politički bezopasno, ćutanje tamo gdje država gori.

Premijer nije na toj poziciji da bi se kitio tuđim perjem i tuđim zaslugama. Njegova je dužnost da preuzme odgovornost za nesposobnost institucija pod njegovom ingerencijom, da smijeni one koji ne rade svoj posao i da reaguje kad država tone u haos. Čestitke za sport – da, ali NE HVALA za politički pasivni performans dok građani gledaju kako institucije propadaju, a bezbjednosni sektor kukavički zatvara oči.

Da li će Spajić ikada „probiti blokadu“ kada su u pitanju stvarni problemi, ili je njegov operativni sistem namijenjen samo za PR fotografije i društvene mreže pitanje je na koje može dati samo sampremijer i njegovi savjetnici.