MILO, PREDSJEDNIK KOJI TO VIŠE NE MOŽE BITI!

Piše Dr Momčilo D. Pejović

 

Bio je premijer crnogorske vlade i to sedam puta! Zar je malo?! A „samo“ dva puta predsjednik „ekološke države“ Crne Gore i ove, već jednom, njegove „mnogo voljene“, obnovljene, „nezavisne monten(ij)egrinske države Crne Gore“! I sve to za „samo“ nešto više od tri decenije svoje vladavine!

U njegovoj životnoj biografiji i političkoj karijeri „puna kapa“, što bi rekli naši preci stari! Za jedan život, u tako „kratkom vijeku“, dosta ili mu je (pre)mnogo odnosno može biti da mu je i to (pre)malo!? Po svemu sudeći šta radi i kako se ponaša i uznaša nikad mu nije bilo dosta vlasti sa kojom je srastao i foteljā u kojima toliko dugo godina sjedi i sazrijeva, ne kaneći se otršati od  predsjedničkog, eventualno premijerskog, posla! Ipak, priznao je, od skoro, da „vlast kvari ljude“ posebno one koji su, kao on, toliko dugo u politici i bave se visokim državničkim poslovima!

Podrazumijeva se da će svoj stranački posao političkog lidera nesmjenjivog i dalje se držati i obavljati, dokle je god podmlatka i poltronskih poslušnika dugogodišnjih članova njegovoga D(R)PS-a već bogme ostarjelih ili u ozbiljnim godinama trećega doba! A, ni on nije više tako „mlad, lijep i (još) pametan“, kao nekada kada je sa ulice u fotelju premijersku uskočio!

Od tada pa do današnjega dana on nikako da (pre)dahne od „napornoga“ stranačkog, političkog i državničkoga posla! Zašto, to on najbolje zna? Iako (ni)kakve koristi nije imao niti je za svoju užu ili širu famelju išta (u)činio što bi moglo biti (pro)tumačeno kao „konflikt interesa“, ili ne daj Bože (ne)legalna kakva rabota u firmama koje posjeduju on i njegovi članovi uže i šire porodice još od malih političkih nogu, da ne kažem(o) od dana kada su u kolijevke (za)ljuljani! Čak ni njegov potpis na koncesije – ugovore sinu svom u „ime države“ što je stavio „nije konflikt interesa“!? Ni udaljene sumnje za tako nešto nema i niti je bilo, da se poslužimo nadaleko čuvenim riječima M. Katnića, bivšeg glavnog SDT-a! A kako da im ne godi kad se pjeva, malo modifikovan, refren stiha omiljene im pjesme „Od kolijevke pa do groba najljepše je (…) Milovo i naše doba“!

U njegovoj biografiji, bogatoj i prepunoj afera, naravno pretežno političkih za sada, uočavaju se dva perioda vladavine. Prvi je period vremenski malo duži, stabilniji i umjereniji, a traje od njegovoga (po)stavljanja odnosno imenovanja za premijera 90-tih godina 20. vijeka i seže čak do kraja prve decenije 21. vijeka. Za taj period „samo“ su nekolike afere, pored mnogih, dominirale, ali ih je uspio dobrim dijelom „amortizovati“, kao što su: duvanska, S. Č., i Zavala! Ipak, one do kraja nijesu rasvijetljene već su nekim čudnim prav(n)im finesama samo polovično „dovršene“, a jednoga dana one bi mogle ponovo biti (p)okrenute i o vrat mu politički dugi biti okačene!

Prilično je precizna politička ocjena, za tu prvu fazu njegove vladavine, kada je dobio etiketu „britve“, kao ličnu „satisfakciju“ političku, važeći za oštrog političara, ali ne tako osionog, nabusitog, bahatog, pohlepnog, kao što će postati i ostati malo kasnije, već umjerenijeg, tolerantnijeg i ruzumnijeg ali, ipak,  oštrog političara i polemičara!

Još jedna, ne tako nevažna, karakteristika i lična osobina te njegove prve faze vladanja jeste da je mnogo putovao i proputovao, pretežno službenim avionom, uzduž i poprijeko Evropom, nešto manje Amerikom i Azijom! „Destinacije“ koje je posjećivao službeno, poluslužbeno i privatno, znano i(li) tajno sve su gotovo najprestižnije i tu su susreti sa političkim i državnim zvaničnicima na nivou visokoga političkog i državnog ranga!

Međutim, već od početka druge decenije 21. vijeka on postaje političar koji je sušta suprotnost onome „tolerantnijem političaru zvanom britva“, koji je sada već umnogome počeo da gubi politički kompas, nerve i rezone, pa se nije znao obuzdati bilo kada je riječ o političkim polemikama, prepucavanjima ili rijetkim prepirkama u parlamentu! Naravno, sa vidno oslabljenim političkim rejtingom i reduciranim susretima sa stranim državnicima i državnim zvaničnicima koji su bili na nižoj ljestvici, većinom drugorazredne ličnosti ili sekretari raznoraznih državnih delegacija i evropskih predstavnika!

Taj opadajući politički rejting „predsjednik svih građana“ pokušao je popraviti, donekle, sa ulaskom u NATO vojnu alijansu i to ne pitajući građane da se makar na referendumu, koji bi se raspisao, izjasne! On je taj svoj „demokratski“ čin zamijenio političkom prevagom i jednim dijelom svojim „autoritetom“ i „uticajem“ na pojedine poslanike iz tadašnje opozicije u crnogorskom parlamentu! „Benefite“ tog prilaska, za koje je nekadašnji „bijeli orlić“ P. Bošković imao samo riječi uzvišene hvale, odnosno partnerstva i dan danas „uživamo“ plaćajući visoke novčane iznose na godišnjem nivou kao preuzetu pristupnu obavezu, obaška što smo i svoje vojnike gurnuli da učestvuju u „mirovnim operacijama“ počev od dalekog Avganistana pa tu do tzv. „države Kosova“, kao i do nekih blisko-istočnih zemalja ili onih sa Dalekog istoka!

Ta njegova politička i državnička uznemirenost vidno se odražavala njegovim čestim gestikulacijama ili mlataranjem rukama tokom političkih govora ili gostovanjima na „nezavisnim“, privatnim i državnim tv stanicama uz veoma primjetne grimase na licu, crvenilo ili zajapurenost, a bogme i usta zapjenušanih sa obilnim i čestim preznojavanjem, koje je bio primoran da sa čela i lica svoga briše velikim bijelim faculetima odnosno maramicama!

To su oni spoljni znaci koje je bilo lako uočiti i shvatiti da se počelo nešto dešavati ne samo na političkom planu nego i sa možda zdravstvenim stanjem premijera, mnogo prije nego je postao predsjednik države u drugom mandatu njegovome bilo da je bio u skupštini, na njegovim kongresima partijskim ili tokom brojnih intervjua na raznoraznim „nezavisnim“ i državnim tv stanicama!

Dakle, od „političke britve“ nekadašnje sada je, iako zreliji politički, omekšao mnogo i postao političar sa etiketom ne baš popularne flore odnosno blaže forme zvane „blitva“! Bio je to drastičan politički kolaps, koji se nastavio sve do njegovog političkog (p)ada na parlamentarnim izborima 30. avgusta 2020. godine, kada je poražen on i njegova partija sa svojim satelitima, poslije formiranja „nove 42. Vlade“, preselivši se u opozicione klupe!

Njegovu prvu fazu političke, a bogme i ukupne društveno-ekonomske i državničke vladavine, obilježila je ogromna podrška ne samo njegovoga stranačkog članstva već i velikog broja političkih simpatizera i ujedno građana njegove male Gore Crne!

Taj politički dominantan period vladavine on je vješto iskoristio za svoje političko i ekonomsko „napredovanje“ i lično bogaćenje odnosno unosne poslove ili tzv. „biznise“ po „of šor destinacijama“, smještene hiljadama milja daleko od svog „voljenog Monten(ij)egra“, kojima se počeo baviti krajem posljednje decenije 20. vijeka u predasima odnosno pauzama političkim, kada je bio (pre)zasićen bavljenjem državničkim poslovima!

Njegov drugi period vladavine politički je mnogo nestabilniji, nervozniji, mučniji i ujedno bučniji! A može se reći da je primjetno počeo njegovim ličnim napadom odnosno uvredom poslanika sa kojim će mnogo kasnije imati zajednički politički udio – dil u obaranju 42. Vlade crnogorske, na čijem čelu je bio prof. dr Zdravko Krivokapić.

To je period sa najviše političkih i privrednih afera u kojima su članovi D(R)PS-a na najvišim pozicijama bili involvirani u korupciju na visokom državnom nivou i dobrim dijelom u organizovani kriminal, a jedan od njih sa nadimkom „budvanski svetac“ odnosno Svetozar Marović, „politički demagog, mudrac i filosof“  kao druga politička ličnost u državi Crnoj Gori odnosno „nikad prvi, vazda drugi“ bio je osuđen pravosnažnom sudskom presudom, zbog toga što je na osnovu „iznuđenog“ i „sopstvenog priznanja“ bio vođa organizovanog kriminala!? Ipak, uspio je na vrijeme osloboditi se „legalnog i privremenog smještaja“ u ustanovi, zvanoj ZIKS-u, za izvršenje krivičnih sankcija u Spužu, napustiti Crnu Goru i otići na „liječenje u Beograd“ uz obavezu odnosno obećanje, lično i advokatskog njegovog tima, da će se javiti na izdržavanje sudske kazne poslije, kada uspješno obavi liječnički tretman, a koji traje već skoro pet godina bez izgleda da bude priveden licu pravde u Crnoj Gori!? Naravno, i on očekuje „zastaru toga krivičnoga djela“, kao što se to omaklo „slučajno“ nečijim (ne)namjernim službenim p(r)opustom njegovom rođenom sinu Milošu za slično krivično djelo, ali manjeg vremenskog trajanja!

Takođe, to je period kada se još jedan „uspješan biznismen – tajkun“ odnosno bankar prof. dr Duško Knežević odlučio na „politički b(i)jeg“ napustivši „mnogo voljenu“ njegovu „nezavisnu referendumsku“ Crnu Goru! Smjestio se u, za njega, bezbjedni London, izbjegavši na taj način da se suoči sa istražnim i sudskim organima! Javno, sa dosta dobre i udaljene distance obećavao je  da će poslati odnosno objaviti dokazni video materijal kako „(…) Milo uzima novac iz velike plave putne torbe“! To njegovo mnogo puta dato obećanje, iako i dan danas traje, svi su izgledi da će završiti onom narodnom izrekom: „obećanje ludom radovanje“! Od svega što je obećao ostalo je samo ono za što se u narodu često kaže: „Đe si Duško prazna puško“?

Naravno, da je u ovom periodu njegove vladavine izbila još jedna velika afera i to bankarska  zvana „afera Atlas banke“ vlasnika dr Duška Kneževića, a iz koje je proizašla još mnogo veća afera zvana „Koverta 97500“, koja je dobro uzdrmala predsjednički tron i gotovo da je već bio „predsjednik svih građana“ grogiran i na koljenima! Ipak, sve se „završilo“ tako  što niko nije odgovarao odnosno „nije bilo dokaza“ da je kao glavni akter te video afere Slavoljub Migo Stijepović, bivši gradonačelnik Podgorice, uzeo novac!? I tu je važnu ulogu, da ne kažemo presudnu, odigrao Glavni specijalni državni tužilac Milivoje Katnić! Ostale brojne afere, koje su se samo  ređale iz godine u godinu i jedna na drugu se gomilale, narastajući kao neriješeni predmeti, u sudskim i istražnim fiokama nijesu toliko nebitne, ali u odnosu na one koje smo pobrojali znatno manju pažnju su izazvale kod crnogorske javnosti.

Naravno u ovom drugom periodu njegove vladavine premijerska a posebno predsjednička službena putovanja po „bijelom svijetu“ mnogo su razrijeđenija, a privatna su se odvijala više u tajnosti, iako su i ona obavljana avionom o državnome trošku!

Sa nekih od tih čestih putovanja „predsjednik države“ ostajao je „dužnik“ svojim građanima da im objasni razloge „privatno-službenog“ putovanja „od važnog i velikog interesa“ za državu Crnu Goru!? Takvo je obećanje, na koje se i dan danas čeka, kao odgovor na pitanje: „zbog čega je koristio službeni avion u privatne svrhe, ako je već putovao samo do Pariza“, a odatle kao „ptica albatros“ privatno do Amerike da proslavi „novogodišnje praznike“, i koji su to bili „visoki – važni državni interesi za državu Crnu Goru“ zbog kojih je obavio poluslužbeno putovanje?!

Druga faza njegove vladavine praćena je čestim promjenama političkih izjava kojima je obasipao svoje članstvo, a sve braneći se od „neprijatelja“ unutar njegove države i posebno od onih koji su dolazili sa strane odnosno spolja iz „Srbije“ prije svega i, naravno, „Velike Rusije“!

Njegove političke izjave o samo njemu viđenim „neprijateljima“ koji „dolaze spolja i prijete“ njemu i njegovoj „mnogo voljenoj državi zvanoj Monten(ij)egro“ bile su toliko frustrirane ličnim strahovima za dalji opstanak na vlasti da je njegova služba sa raznoraznim političkim saradnicima i poltronima iskoristila izvjesne političko-opozicione događaje pred parlamentarne izbore 2016. godine i tokom odvijanja istih pripremila ih i na sami izborni dan inscenirala „državni udar“, podmećući da je riječ o „dobro planiranoj zavjeri iz Srbije uz pomoć plaćenika iz Rusije“, a čiji su „nalogodavci, podstrekači i vođe“ navodno bili poslanici Andrija Mandić i Milan Knežević, naravno sa ostalim dijelom njihovih „pomagača“, koji su bili veoma lošeg zdravstvenoga stanja, u poodmaklim godinama i zanatskih stručnih kvalifikacije izuzev jednoga „generala“ u penziji!? I u tom političko-sudskom procesu i farsi od „državnog udara“ i „vijeku suđenja“ najveća zasluga pripada M. Katniću odnosno bivšem Glavnom specijalnom državnom tužiocu!

Sudski proces ili farsa od „suđenja vijeka“ režiranog događaja koji se nije desio, ali je „bio u planu odnosno u mislima zavjerenika“, jer je oružje „na vrijeme sklonjeno odnosno potopljeno“ po nalogu Glavnog specijalnog državnog tužioca, vođen i javno prenošen iz sudnice sa glavnom sutkinjom Suzanom Mugošom sa dvije pomoćne sudije, državnim tužiocima Milivojem Katnićem i Sašom Čađenovićem završio se od strane suda optužbom učesnika toga „terorističkog akta“ sa vremenskim kaznama zatvorom od jedne do pet godina, a zbirno osuđeni su na oko 70 godina!

Pored ostalog taj „sudski slučaj“ ponovo je uzet u razmatranje odnosno pokrenut je postupak za ponovno suđenje „počiniocima“! Kada će slučaj biti konačno riješen teško je predvidjeti, makar što se tiče dokle god je na vlasti „predsjednik svih građana“, kojemu je bio „život ugrožen“ od strane „zločinačko – terorističke družine“, koja je sa stalnim boravkom, ipak, u Srbiji!

Ne samo da je ta druga faza njegove vladavine opterećena raznoraznim aferama već je opterećena i velikim političkim tenzijama koje su kulminirale poslije poraza D(R)PS-ovaca, kao „najjače i najbrojnije“ stranke i njenih koalicionih satelita na parlamentarnim izborima od 30. avgusta 2020. godine!

Nemile scene na trgovima većih gradova u Crnoj Gori, posebno u Podgorici, Nikšiću i Cetinju, znatno će usložiti ukupnu političku situaciju, koja će  prijetiti da destabilizuje ionako ne baš povoljnu i stabilnu bezbjedonosnu situaciju u Crnoj Gori! Naravno da je svemu tome glavni politički ton davao i bio ujedno katalizator niko drugi do „predsjednik svih građana“, koji je svojim javnim izjavama počevši od  njihovoga partijskog Osmog kongresa obećao svojim istomišljenicima da će im sagraditi – osnovati partijsku pravoslavnu crkve za sve agnostike, ateiste vjernike i nevjernike bogohulnike i partijske osobe!

Još jedna njegova politički neodmjerena izjava, a veoma opasna po stabilnost u zemlji, poslije poraza koji se desio na nedavnim parlamentarnim izborima bila je da će on „ako bude trebalo poći u šume“ i otud(a) braniti „suverenost Crne Gore“ koja je napadnuta iz Srbije i koju velikim udjelom pomaže niko drugi do Rusija!? Uslijedila su kojekakva okupljanja takozvanih organizacija pod nazivom „patrioti“, „komiti“, „suverenisti“ i tako dalje, koji su gotovo svake nedelje organizovali samovoljne skupove koji su bili neprijavljeni, pa se „nije moglo znati“ ko im je bio organizator!? On su bili pomognuti i novoosnovanim elektronskim portalima čiji se vlasnik ili osnivač „nije mogao znati“ odnosno nije mu se mogao utvrditi identitet! „Na njima su postavljali parole i programe svoga djelovanja i javno pozivali svoje pristalice i simpatizere na okupljanja, kao i osnivanja novih udruženja za „spašavanje“ Monten(ij)egra! Takva zapaljiva politička atmosfera trajala je prilično dugo skoro godinu dana da bi malo kasnije splasnula i bila u nekoj „kontrolisanoj“ formi ili dozvoljenim granicama sa ne malim brojem fizičkih „ispada“ na mjestima gdje su se takvi pripadnici odnosno „branitelji“ okupljali, kako bi „sačuvali državu Crnu Goru“ da im je ko ne „otme“!?

Još jedna karakteristika ozbiljnog političkog pada uticaja i njegovog državničkog položaja, u drugoj fazi vlasti, jeste da je u znatnoj mjeri došlo do jačeg ljuljanja njegovog državničkog trona i njega u toj državničkoj fotelji! Naime, ni u prvoj fazi njegove vladavine nije bilo sve „ravno i stabilno“ odnosno bilo je manjeg povijanja naročito tokom referendumskog pitanja za „nezavisnost Crne Gore“ odnosno „obnovu nezavisnosti“, a koja je plaćena ogromni novčanim izdacima iz „crnih fondova“ i za lobiranje u inostrastvu kod crnogorske dijaspore ili „lica u rasejanju“, posebno onih koji su živjeli u zapadnoevropskim državama! Tamo su se na glasove „pristalica za nezavisnost“ trošila ogromna novčana gotovinska sredstva ili kako mnogi kažu, koji su bili direktni sudionici toga trošenja odnosno direktnog kupovanja glasova, da su preko granice prenošeni brojni i veliki „džakovi puni novaca“!? O tome bi najbolje mogli pričati oni koji su rukovodili tim operacijama za „državnu nezavisnost Crne Gore“! A bogme i kada bi htjeli mogli bi objektivno da po nešto kažu i iznesu na vidjelo dana i „posmatrači“, oni za praćenje sprovođenja cijelog posla oko referenduma: Miroslav Lajčak izaslanik Evropske Unuje za sprovođenje referenduma u Crnoj Gori i František Lipka koji je obavljao funkciju „predsjednika Republičke referendumske komisije“ sa pravom „zlanog glasa“, dajući ogroman doprinos sticanju statusa nezavisnosti odbivši sve primjedbe koje su dolazile od strane opozicionog bloka u Crnoj Gori, obojica kao određeni ili zaduženi zvanični predstavnici od Evropske Unije!

Politička sjenka na premijersku ličnost u drugoj fazi ozbiljno je zatamnjela sve demokratske principe jednoga vladara, koji je u toku svoje duge vladavine imao koliko-toliko neki tolerantniji odnos prema opozicionim poslanicima. Već na samom početku odnosno u prvim godinama druge decenije 21. vijeka „predsjednik svih građana“ nije mogao odoljeti da ne uvrijedi tada, po godinama starosti, veoma mladog poslanika i ujedno tek početnika u poslaničkim klupama nazvavši ga „bitangom“! Bio je to politički ispad neprimjeren jednom premijeru „demokratske“ zemlje koja pretenduje da bude članica Evropske Unije.

Još nešto teže i po ličnost i po vladarsku karijeru jednog „predsjednika svih građana“ desilo se kada su poslanici opozicionog bloka u Skupštini počeli horski uzvikivati „Milo lopove,  lopove, lopove“! To skandiranje je obilježilo drugu fazu njegove vladavine i pokazalo pravu političku sliku o jednom vladaru, pa makar to bio i vladar sa prostora Balkana! Od tada, uloga i ukupni značaj premijerske i vladarske predsjedničke karijere znatno je srozan i sveden na mizeran vladarski pojam ili odnos opozicije prema jednom državniku! Državnička fotelja od tada znatno se počela jako ljuljati i njeno uvažavanje gotovo da je prestalo i u potpunosti je degradirano!

Vladarski tron odnosno državnička fotelja „predsjednika svih građana“ u drugoj fazi njegove vladavine ozbiljno je uzdrmana i aferom zvanom „državni udar“ odnosno „suđenjem vijeka“ za teroristički „napad“ na Skupštinu Crne Gore! Ljuljanje državničke fotelje u kojoj sjedi „predsjednik svih građana“ samo se nastavilo i postalo još jače, iako ne dolazi do političkog pada odnosno političke ostavke od strane predsjednika države!

Najnovija politička dešavanja sada, kada se „stara većina“ ponovo okupila da formira „novu 44. Vladu“, ozbiljnije prijete da se vladarev tron konačno sruši ili da dođe do još težih političkih događaja, koji bi uveli neko „vanredno stanje“ u državi, a sve u cilju da se spasi lična vladavina nesmjenjivog odnosno „predsjednika svih građana!

Političar koji je mnogo više doprinio da se predsjednikova fotelja sada još više i jače zaljulja je upravo ona ličnost koja je bila u Skupštini Crne Gore teško uvrijeđena, a koja ne namjerava smanjivati politički pritisak na „predsjednika svih građana“, jer ga već prije par dana upravo javno proziva kao osobu „koja povezuje organizovani kriminal i politiku“ u Crnoj Gori i da je niko drugi do predsjednik države, imenom i prezimenom, Milo Đukanović „involviran u korupciju“!? Dakle, pale su teške političke lične optužbe sa obadvije strane, a kako će se završiti taj politički sukob između „lopova i bitange“ neizvjesno je mada je za sada velika prednost na strani premijera u tehničkom mandatu, koji čak čika „predsjednika svih građana“ da iznese sve karte na sto sa kojima prijeti!?

Politička scena još više se zakomplikovala neizborom odnosno zaobilaženjem predloženog kandidata za mandatara od strane „stare parlamentarne većine“, jer „predsjednik svih građana“ nije „stekao uvjerenje“ da će doći do formiranja vlade odnosno poslužio se političkim prozirnim ali lukavim trikom i pokrenuo postupak odnosno tražio „skraćenje mandata Skupštini Crne Gore“! Dakle, do prije nepune dvije godine imao je odnosno stekao je bio „uvjerenje“ da će predloženi mandatar uspjeti formirati vladu i tu je stavio svoj potpis na „bjanko čeku“ bez spiska sa svim potpisima onih poslanika koji su ga predložili!? Međutim, sada je to (ne)vješto izbjegao, riješen da odugovlači proceduru odnosno  dobije na vremenu i ostvari neku svoju političku zamisao, koja bi mogla biti mnogo teška po samu unutrašnju političku i građansku stabilnost države Crne Gore! Da li to „predsjednik svih građana“ izvodi politički blef sa „kartama“ koje drži u rukama, tražeći „skraćenje mandata Skupštini Crne Gore“ i da li je to sve što mu je (pre)ostalo od „političkih aduta“? A da li blefira „politički manipulant“ kada konstatuje da je „predsjednik svih građana“ involviran u korupciju, pitanje je na koje se čeka odgovor?

Na kraju šta reći za dalja politička dešavanja odnosno rješenje pitanja mandatara za sastav „nove 44. vlade“ ili, ipak, usvajanje predsjednikovog predloga o „skraćenju mandata Skupštini Crne Gore“? Odgovor na oba pitanja je nizvjestan i ujedno nepoznat, a mogao bi završiti sa izostankom ili nečim trećim, da li politički mirnim rješenjem!? Naravno da takvog nagovještaja nema od strane „predsjednika svih građana“ što objektivno predstavlja veliku opasnost po građanski mir, ako se političke strasti jednih i drugih političkih igrača opozicije i pozicije ne usaglase i izbjegnu dalju političku napetost, tenzije, neizvjesnost i dogovore parlamentarne izbore u što kraćem vremenskom roku! Teško da će na tako nešto pristati „predsjednik svih građana“, koji se još uvijek nada da može po treći put sjesti u fotelju predsjednika države, pa makar to bilo i silom koju on za sada politički vješto sprovodi opipavajući ukupnu unutrašnju političku situaciju u Crnoj Gori i među građanstvom, a sa mnogo manje obzira gleda prema međunarodnom faktoru i njihovom političkom mišljenju i stavu!

Jedno je sasvim izvjesno da je „predsjednik svih građana“, ipak, odradio svoj predsjednički mandat i po svemu što smo opisali i naveli kao argumente on je svoju državničku karijeru završio!?

Na kraju šta vredi biti predsjednik jedne države kada ti u Skupštinu skandiraju „(…) lopove, lopove lopove (…)“, iako je taj predsjednik istima u parlamentu uzvratio „bravo, kreteni“!

Bio je to kraći opis ili prikaz jednog političkog portreta vladara koji je dugo godina (bio) na vlasti u Crnoj Gori, ali za koga se može reći da je kao političar i državnik veome (bio) nestabilan, prevrtljiv, halapljiv, pohlepan, osion, bahat, kameleonski spreman da sve rečeno ili obećano izmijeni samo u svoju korist u cilju opstanka u državničkoj fotelji! Od osobe koju je dugi boravak na vlasti uveliko iskvario ako je ostalo nešto što bi bilo pozitivno za vladavinu takvog političara i državnika ono je poništeno odnosno anulirano, jer je uveliko prevagnulo ono što je okarakterisalo ukupnu vladavinu a to su brojne afere, pored upropaštene ekonomije i ogromnog državnog zaduženja kod stranih banaka i MMF-a, koje se ozbiljno primiče cifiri od pet milijardi eura! Ogromno je toliko zaduženje za jednu malu državu i građanje u njoj, koja nema industriju već se samo oslanja na turizam kao privrednu granu, pa je neutješno i iluzorno očekivati bilo što dobro da bi moglo promijeniti stanje na bolje odnosno poboljšati životni standard ogromnog broja veoma osiromašenih građana.

Velika politička opasnost „predsjedniku svih građana“ od smjene odnosno skidanja sa državničkog trona realno prijeti najviše od političara Dritana Abazovića, bivšeg vicepremijera i premijera a sada premijera u tehničkom mandatu, koji je doživio tešku političku uvredu u crnogorskom parlamentu od tadašnjeg premijera a sadašnjeg predsjednika države koji ga je nazvao „bitangom“, jer je on zauzeo odlučan politički stav da ne odustaje od svojih političkih ubjeđenja i da je vrijeme za konačan obračun sa nesmjenjivim sedmostrukum premijerom i u dva mandata „predsjednikom svih građana“!? Šta god se desilo predsjednički tron Mila Đukanovića je postao veoma trusan i gotovo politički obezvrijeđen, a predstavlja stalnu opasnost po unutrašnji mir a dobrim dijelom i mir u regionu, ako bude istrajavao na svom daljem opstanku u predsjedničkoj ili eventualno premijerskoj fotelji!?