„Milo im pojeo jezik“: Zašto zvanična Podgorica ćuti na hapšenje Madura?

Priština se posebno okomila na „narko-teroristički režim u Karakasu“, Sarajevo osuđuje „diktatora Madura“, oglasio se i Zagreb, samo Podgorica ćuti. Šta li će činiti ako im od Trampa stigne poruka kakvu je već dobila potpredsjednica Venecuele?

Kada je prije nepunih četiri godine Ruska Federacija, na svom kućnom pragu započela Specijalnu vojnu operaciju protiv banderovaca i ostalih neonacista u Ukrajini, Milojko Spajić, tada ministar finansija i socijalnog staranja, danas premijer Crne Gore, bio je i „povređen i uvređen“ i rezigniran i ljut, prosto, kiptio je od bijesa.

„Ja i ministar Milatović smo bili u zapadnim zemljama i te vrijednosti nosimo u sebi, želimo da ih prenesemo u Crnu Goru. Aspolutno smo protiv agresije Rusije nad Ukrajinom i osuđujemo takav čin. Moj lični stav je da je to bila katastrofalna agresija i da je to jako loša stvar koja će biti prvenstveno loša za Rusiju, a onda za Evropu“, izjavio je tada Spajić.

Crna Gora se u proljeće 2022. godine pridružila sankcijama EU protiv Rusija, a na spisku ruskih zvaničnika kojima je Crna Gora uvela sankcije našli su se predsjednik Vladimir Putin, premijer Mišustin, ministri Sergej Lavrov i Vladimir Kolokoljcev, Dmitrij Medvedev…

„Ponavljam, mi do kraja osuđujemo jedan takav potez agresije, to je agresija i to je katastrofalan potez Rusije prema Ukrajini, suverenoj zemlji, koja je takođe bila prijateljski nastrojena prema Crnoj Gori. Uvijek smo imali samo korist od Ukrajine, imali smo prošle godine osam odsto turista iz Ukrajine“, naveo je ministar Spajić.

I gore pomenuti Jakov Milatović, sada predsjednik Crne Gore, više puta je poslednjih godina osudio „rusku agresiju na Ukrajinu“. Takođe, Milatović se 22. avgusta 2023. godine u Atini sastao sa predsjednikom Ukrajine Vladimirom Zelenskim i tom prilikom ponovio kako „Crna Gora otvoreno i snažno osuđuje ničim izazvanu agresiju Rusije protiv Ukrajine“.

Posle susreta Milatovića sa Zelenskim saopšteno je i kako je Crna Gora u julu te godine donijela odluku o preusmjeravanju pola miliona američkih dolara za Ukrajinu, kao i da je od početka sukoba izdvojila 10 miliona evra za vojnu i drugu pomoć Ukrajini, što je oko 10 odsto godišnjih nacionalnih izdvajanja za odbranu.

Možda je još pod utiskom novogodišnjeg bečkog koncerta kome je lično prisustvovao, valcerima, polkama i mazurkama te šljaštećim sjajem bečke koncertne dvorane, Jakov Milatović, kao i Milojko Spajić, već treći dan posle američkog upada u Venecuelu i kidnapovanja predsjednika te države – ćute kao zaliveni.

Ni slovo osude „agresije SAD na Karakas“, ni riječi o napadu na „suverenu zemlju“, o „teritorijalnom integritetu“, ni da zucnu o vojnoj i finansijskoj pomoći napadnutoj državi, a kamoli o tome da u Venecuelu, kao uostalom u Ukrajinu, pošalju par oficira crnogorske vojske da obučavaju komandose u Karakasu za odbranu od Amerike.

Jeste Crna Gora bila u prijateljskim vezama sa Ukrajinom pa je osuda „ruske agresije“, prirodno, legla i Spajiću i Milatoviću, ali, prijateljske i poslovne odnose delovi Crne Gore imali su i sa Venecuelom.

Portal RT Balkan se pozvao i na tekst Borbe gdje je navedeno da su prema navodima Europola, pojedinih medija i međunarodnih organizacija koje se bave organizovanim kriminalom, crnogorske kriminalne grupe uspostavile direktne veze sa južnoameričkim kartelima, uključujući i one u Venecueli kako bi finansirale, transportovale i distribuirale velike količine kokaina u Zapadnu Evropu.

„Ako je otmica predsjednika jedne države akt brutalnog kršenja suvereniteta, zašto danas nema osude, saopštenja, ni ‘duboke zabrinutosti’? Odgovor je jednostavan, ali porazan: jer principi važe samo kada to ne ugrožava političku karijeru. Ovo nije pitanje Venecuele. Ovo je pitanje dosljednosti. Ovo je pitanje da li Crna Gora ima spoljnu politiku zasnovanu na principima ili na instrukcijama. Da li su Spajić i Milatović lideri suverene države ili glasnogovornici tuđih interesa“, pisao je naš portal, a prenosi RT Balkan i dodaje da „kada sila dolazi sa Zapada, onda se pravila suspenduju, a moralne lekcije nestaju“.

„To nije evropska politika. To je kolonijalni refleks. Ako je Rusiji zabranjeno ono što je SAD dozvoljeno, onda međunarodno pravo ne postoji – postoji samo hijerarhija moći. A u toj hijerarhiji, Spajić i Milatović su izabrali ulogu poslušnih, a ne odgovornih. Licemjerstvo je potpuna kada se sjetimo da su isti ti političari, sa istom ozbiljnošću, govorili o ‘nepovredivosti granica’ i ‘otporu imperijalizmu’. Danas, kada imperijalizam dolazi u svom najogoljenijem obliku – vojnom akcijom i otmicom šefa države – njihova hrabrost nestaje“, navodi „Borba“.

U najbližem susjedstvu Crne Gore, u lažnoj državi Kosovo koju je Podgorica, uzgred budi rečeno, takođe principijelno priznala, dvojac premijer – predsjednik, Aljbin Kurti – Vjosa Osmani ispao je mnogo principijelniji. Oni nisu ćutali kao Spajić i Milatović,  oglasili su se  odmah po Trampovoj akciji, pohvalili ovaj primjer međunarodnog prava i poštovanja suvereniteta jedne zemlje.

Poslednjih godina ovo dvoje, Kurti i Vjosa, bezbroj puta su, svakom zgodnom prilikom osudili „rusku agresiju na Ukrajinu“. Kurti se čak pohvalio kako je tzv. Kosovo toliko ojačalo da je spremno da se uz pomoć SAD odbrani od Rusije, ako Putin krene na Đakovicu i Prizren, Glogovac…

„Kosovo, kao strateški saveznik SAD i NATO-a, nudi punu podršku u borbi protiv trgovine drogom i protiv suzbijanja zapadnih demokratskih vrijednosti (koju sprovode) posrednici protivnika tih vrijednosti, kako u našem regionu tako i šire. U tom kontekstu, ponovo ističemo potrebu za povećanom pažnjom prema određenim regionalnim akterima, koji potom imaju za cilj da isprovociraju bezbjednosnu situaciju kroz hibridne, kriminalne, terorističke i vojne akcije“, izjavio je Kurti lično.

Vjosa Osmani, predsjednica lažne države u Evropi i SAD prepoznate kao primjer demokratije, i prije svega „primjer borbe protiv kokainske mafije“, izjavila je da Kosovo „čvrsto stoji uz SAD i predsjednika SAD Donalda Trampa u podršci njihovim akcijama protiv narkoterorističkog režima u Venecueli“, ističući važnost američkog vođstva u „odbrani slobode i demokratije“.

Osmani je ocijenila da ovakve akcije služe „ne samo bezbjednosti Amerike, već i (ostatka) svijeta“, te da je predsjednik SAD Tramp „pokazao snažno vođstvo“ u suočavanju sa onim što je opisala kao „narko-državu“.

Ispostavilo se da su i Kurti i Vjosa shvatili da je mnogo pametnije da se odmah svrstaju na stranu SAD nego da dobiju poruku kakvu je juče Tramp odaslao nesrećnoj potpredsjednici Venecuele Delsi Rodrigez da je, ako ne bude poslušna,“čeka sudbina mnogo gora od one koju je doživeo Maduro“.

U sarajevskim medijima nema informacija da se ministar spoljnih poslova Bosne i Hercegovine Elmedin Konaković, koji se 26. maja 2023. godine sastao sa ambasadorom Ukrajine za Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Zagrebu Vasylom Kyrylyčem, juče ili prekjuče susreo sa ambasadorom Venecuele u Sarajevu i da mu je tom prilikom pružio podršku.

Inače, na pomenutom sastanku, ambasador Kyrylyč izrazio je  zahvalnost Bosni i Hercegovini za iskazanu podršku u borbi Ukrajine protiv „ruske agresije“, istakavši da je svaki vid podrške od velikog značaja u odbrani svoje zemlje i svog naroda.

Ministar Konaković je istakao da „razumije patnje kroz koje prolazi Ukrajina, čiji se teritorijalni integritet i suverenitet napadaju i gdje se brane ljudske civilizacijske vrijednosti, a ne samo teritorija“.Odmah posle akcije u Karakasu, Ministarstvo spoljnih poslova BiH osudilo je režim Nikolasa Madura koji je nazvalo „diktatorskim“, ističući da bi „svijet bio bolje mjesto bez vladara poput Madura“. Mirotovorački, Konakovićevo ministarstvo pozvao je sve aktere da se ponašaju „racionalno, odgovorno i uzdržano kako bi se spriječila dalja eskalacija i patnja civila“ što je Tramp sigurno odmah primio k znanju pa je promptno odložio drugi talas invazije na Venecuelu.

Što se tiče Zagreba koji od početka „oštro osuđuje rusku vojnu invaziju na Ukrajinu“ i smatra je „neprovociranom, nezakonitom i agresijom protiv suverene države“, što se Venecuele tiče, Hrvatska „živo prati razvoj događaja u Venecueli u koordinaciji sa partnerima u Evropskoj uniji“.

Iz hrvatskog Ministarstva vanjskih poslova saopšteno je da „režim Nikolasa Madura nema demokratsku legitimnost koja proizilazi iz slobodnih i poštovanih izbora“. Hrvatska je istakla da će se „zalagati za to da se borba protiv ilegalnih aktivnosti obavlja u skladu s međunarodnim pravom i osnovnim principima, kao i zaštitu civilnog stanovništva“.

Posle primjera Prištine, Sarajeva i Zagreba, ostaje potpuno nejasno zašto Crna Gora ćuti, zašto nema hitne i javne podrške Trampu, misli li u Podgorici iko kako će reagovati predsjednik SAD, šta će biti ako im u nekom trenutku stigne poruka poput one koju je Vašington već odaslao nesrećnoj potpredsjednici Venecuele?

Ili ako im na krovove rezidencija u Podgorici i Budvi slete američki komandosi? Jer, sad se više ništa ne zna i niko nigde nije siguran, a „ruka američke pravde je veoma dugačka“.

(RT Balkan)