Milo Đukanović: Kolekcionar satova, miliona, skandala i političkih afera

Ako postoji politička figura na Balkanu koja je odavno prerasla okvire običnog državnika i pretvorila se u politički fenomen, ali i simbol dugogodišnjih kontroverzi, onda je to svakako Milo Đukanović. Bivši predsjednik i premijer Crne Gore, čovjek koji je obilježio gotovo svaku važnu političku odluku u zemlji od devedesetih do danas, ostavio je za sobom i nešto što nijedna PR mašina ne može sakriti: impresivan katalog afera koje se vezuju za njegovo ime.

Aferama koje su u normalnim pravnim sistemima dovoljne da uruše cijele režime, u Crnoj Gori se, decenijama, samo dodavao novi red i nova stranica. Danas je taj spisak toliko dugačak da više ne liči na biografiju, već na političko-kriminalni registar jedne ere vlasti. Sve te decenije pratili su i brojni mafijaški obračuni, kao i ubistva od kojih i danas su mnoga nerasvijetljena. Jedna od većih afera u vrijeme vladavine Mila Đukanovića je S.Č., o međunarodnom trafikingu ljudima.

Duvanska afera – početak mita koji nikada nije zaboravljen

Ništa u modernoj istoriji Crne Gore nije bilo toliko obavijeno dimom, doslovno i metaforično, kao duvanska afera. Optužbe iz Italije, sumnje u šverc cigareta, navodi o povezanosti sa kriminalnim grupama i milionskim tokovima novca. Iako su procesi u Italiji ugašeni pod okriljem imuniteta, a presuda nikada nije pala, politička sjenka nikada nije nestala.

Duvanska afera postala je temelj reputacije koja će kasnije pratiti svaku poslovnu i političku odluku Đukanovića. Dnevne novine „Dan“ prenijele su serijal tekstova o duvanskoj aferi, nakon čega je 2004.godine vlasnik i glavni i odgovorni urednik lista Duško Jovanović svirepo ubijem ispred zgarde lista.

„Prvi milion“ – Kneževićeva priča o početku “privatne države”

Ako je duvanska afera bila početak mita, onda je „Prvi milion“ početak – kako tvrde kritičari – tranzicione privatizacije cijele države. Prema tvrdnjama Duška Kneževića, upravo taj misteriozni “prvi milion” predstavljao je ulaz u finansijski svijet kroz koji će se kasnije preliti milioni eura u rukama porodice Đukanović.

Kupovina akcija Prve banke, nagli rast profita i Kneževićeve tvrdnje da je sve to bilo montirano — postali su srž narativa o tome kako je nastajala oligarhijska struktura u kojoj je politika služila biznisu, a biznis učvršćivao vlast.

„Ničija kuća“ – simbol bahatosti

Nijedna afera ne provocira javnost koliko Ničija kuća, luksuzna vila u Podgorici koja je – kako tvrdi Knežević – sve, samo ne ničija. Pretresi, tragovi, vlasnička zavrzlama, izbjegavanje katastra, neplaćeni porezi… sve liči na scenario iz filmova o političarima koji vjeruju da im je država privatni posjed.

Ničija kuća postala je arhitektura arogancije – spomenik sistemu u kojem se elite ne kriju od zakona, već ih zaobilaze kroz staze koje obični građani nikada ne vide.

„Telekom“, „Limenka“ i „Možura“ – triptih tranzicione pravde

Afera Telekom ostaje sinonim za privatizacije u kojima su, prema brojnim prijavama, interes imali oni koji su bili duboko u sistemu vlasti.
Limenka, kontroverzna isplata 10,5 miliona eura bratu Aca Đukanovića, ostala je upamćena kao “zakonski čista” odluka koja je, uprkos svemu, smrjela na politički dogovor.
Afera Možura, sa svojim međunarodnim repovima, ostaje simbol netransparentnih energetskih dilova koji su, prema optužbama, prelazili granice država, kontinenata i pravnih sistema.

Sve tri afere zajedno predstavljaju atlas tranzicione korupcije – gdje god da otvoriš stranicu, pojavljuje se poznato prezime.

Pandora Papers – međunarodni pečat

Kada je globalna novinarska mreža objavila dokumenta o offshore strukturama, Crna Gora se nije iznenadila.
Bilo je dovoljno pročitati da se ime Đukanovića i njegovog sina nalazi među vlasnicima offshore kompanija da bi se sav narativ iz posljednjih 30 godina samo uredno uklopio u globalnu sliku.

Neko je rekao: “Ako ti vjeruje samo tvoja zemlja, to je politika. Ako te razotkrije svijet – to je istorija.”
Pandora Papers učinili su upravo to – zacementirali reputaciju.

Političke afere: „Snimak“ i „Koverta“ – anatomija sistema

Matrica po kojoj je decenijama funkcionisao režim Mila Đukanovića najiuzraženija je u dvije afere „Snimak“ i „Koverta“ i jedna i druga tiču se kupovine glasova.  U aferi „Snimak“ razotriveno je kako su funkcioneri DPS-a zapošljavali građane i u zamjenu za glas davali zapošljenja po sistemu jedan zaposleni četiri glasa. U „Koverti“ jesna je vidljiva politička korupcija u kojoj je biznismen Duško Knežević daje kovertu sa oko 97.500  eura Slavoljubu Migu Stijepoviću za predizbornu kampanju DPS-a. Iako je režim DPS-a smijenjen  2020.godine, pravosudni organi oslobodili su optužbe Stijepovića iako je bio eklatantan primjer korupcije.

„Satovi“ vrijedni preko tri milione, bez ijednog papira

Još jedna aktuelna afera za koju se vezuje ime Mila Đukanovića su i višemilionski satovi koji se nalaze na njegovim rukama, a za koje država još nije uspjela da dobije informaciju odakle mu. Kolekcija satova koju posjeduje Agencioja za sprječavanje korupcije procijenila je na preko tri miliona satova vrijednu koju nije prijavio u imovinskom kartonu. MANS je podnio prijavu ASK-u, dok sud traži ponovno razmatranje slučaja. Duško Knežević tvrdi da Đukanović mijenja sat prema boji odijela, što potvrđuje raskoš i netransparentnost kolekcije.

„Zarobljena država“ – epilog koji traje

Izvještaji međunarodnih organizacija godinama govore o istom: zarobljene institucije, partijsko zapošljavanje, instrumentalizovano pravosuđe.
Sve ono što se godinama negiralo sada se vidi još jasnije, jer je Crna Gora po prvi put počela otvarati fioke koje su decenijama bile zaključane.

I kada se danas pogleda cijela mapa afera, jasno je da to nije niz nepovezanih slučajeva, već model tridesetogodišnje vladavine DPS-a i njegovih partijskih satelita.