Miličić za Borbu: Sloboda i pomirenje pobijedili referendumske podjele; Podržaćemo zahtjeve naše braće iz DNP-a o srpskom jeziku, trobojci…

U razgovoru za naš portal, portparol Nove srpske demokratije i šef kabineta predsjednika Skupštine Crne Gore Mirko Miličić govori o političkom i društvenom razvoju Crne Gore dvije decenije nakon referenduma iz 2006. godine, ističući da su ključne promjene nastupile tek nakon demokratskih izbora 2020. godine i uključivanja političkih predstavnika srpskog naroda u vlast 2024. godine.

Naglašava da je time prekinuta dugogodišnja, kako navodi, diskriminatorna politika prema Srbima i otvoren prostor za društvo jednakih šansi.

Poseban akcenat stavlja na ulogu mladih generacija koje, iako nijesu učestvovale u referendumu, danas oblikuju političku stvarnost i teže pomirenju, stabilnosti i evropskoj budućnosti zemlje. Govoreći o međunarodnoj poziciji, Miličić ističe da je Nova srpska demokratija kroz intenzivne diplomatske aktivnosti uspjela da afirmiše politiku saradnje i ukloni predrasude o svojoj ulozi na političkoj sceni.

On se osvrće i na odnose unutar koalicije „Za budućnost Crne Gore“, naglašavajući potrebu njenog očuvanja i spremnost da podrže inicijative od značaja za srpski narod. U završnom dijelu intervjua govori o značaju kulture sjećanja, posebno kroz obilježavanje stradanja u logorima poput Jasenovca, Dahaua i Mauthauzena, ocjenjujući da je riječ o civilizacijskom pitanju koje treba da doprinese jačanju istorijske svijesti i regionalnog dijaloga.

Ove godine se navršava 20 godina od sudbonosnog referenduma na kojem je odlučena dalja budućnost Crne Gore, odnosno razdruženje dotadašnje državne zajednice Srbije i Crne Gore. Sve više se postavljaju pitanja kako ići dalje, kada Crna Gora ni 20 godina nakon nema jedinstven stav ni o tom trenutku. Kakav je Vaš komentar?

Usudio bih se da započnem ovaj intervju konstatacijom da je najveća pobjeda za sve građane Crne Gore 30. avgust 2020. godine, kada je po prvi put u istoriji ove zemlje vlast smijenjena demokratskim putem. Razlog zašto sam ovako započeo odgovor na prvo pitanje je dvoznačno. Prvo i osnovno zbog matrice koja je bila prisutna tokom referenduma 2006. godine, a to je – „prvo država, pa demokratija“, a koja kako tada, tako i danas, zvuči potpuno suprotno svemu onome čemu kao slobodni pojedinci i društvo težimo.

Drugi razlog zašto je 2020. godina neka vrsta odgovora na 2006. godinu jeste što je tada konačno napravljen prekid pomahnitale anti-srpske državne politike koja je nažalost samo jedna od tekovina bivšeg režima i koja se ne vezuje samo za jedan istorijski trenutak, već vremenski period koji je trajao više od 20 godina.

Bio sam vrlo precizan u izboru riječi da je 2020. godine napravljen prekid uopštene državne anti-srpske politike, ali takođe želim da konstatujem da je moderna Crna Gora konačno prestala biti anti-srpska država onog momenta kada je na čelo predsjednika Skupštine Crne Gore došao Andrija Mandić, odnosno kada su 2024. godine u Vladu Crne Gore, po prvi put u istoriji, ušli i politički predstavnici srpskog naroda.

Dakle, nakon 2020. a posebno nakon 2024. godine, uništena je i na smetlište istorije poslata najsramnija tekovina bivšeg režima, a koju su oni najviše i umotavali pod plašt 21. maja 2006. godine. Nikada više niti jedna srpska, niti bilo koja druga porodica u Crnoj Gori, neće strahovati da će zbog svoje nacionalne pripadnosti ostati bez posla, na ivici egzistencije i svrstana među građane drugog reda, ali je važno, upravo zbog budućnosti Crne Gore, da ne dopustimo da se takve izopačene ideologije ikada više povampire u našoj zemlji.

Što se tiče srpskog naroda, a posebno nas pripadnika mlađe generacije političkih predstavnika srpskog naroda, velike istorijske raskrsnice želimo da prepustimo ljudima koji su svoj život posvetili plemenitoj nauci po imenu istorija, dok konstatujemo da budućnost pripada nama.

Nadovezujući se na prvo pitanje, pripadate generaciji mladih ljudi koja nije imala pravo glasa 2006. godine i samim tim, Vaš politički angažman u cjelini je vezan za političku scenu Crne Gore. Kakva su viđenja mladih kada je u pitanju Crne Gore?

Možda sam dio odgovora na ovo pitanje dao i u prethodnom, ali važno je istaći da mladi ljudi u Crnoj Gori svakako žele bolju budućnost za sebe i svoje porodice. Iako nismo imali pravo glasa 2006. godine i bez obzira na to što je od te godine na svijet došlo još 20 novih generacija, svi mi kroz svoje starije članove porodice, imamo određene emocije prema referendumu, bilo da su nam roditelji bili dio Bloka za zajedničku državu ili Bloka za nezavisnost.

Kada govorim o 20 novih generacija, čisto kako bi imali pregled realnog stanja ako bi to pretvorili u brojke – približan je broj ljudi, oko 150 hiljada građana, koji su uzeli ili imali mogućnost da uzmu učešće na referendumu, a koji danas nisu više sa nama i broj ljudi koji su rođeni nakon referenduma. Znači, 150 hiljada građana koji su bili direktni učesnici tog istorijskog procesa više nisu tu, a 150 hiljada mladih ljudi o referendumu zna samo iz razgovora sa starijima od sebe, dok taj događaj proživljava isključivo kroz emociju svojih porodica. Ako na taj broj nadodate i generacije koje su u datom momentu bile maloljetne i nisu imale pravo glasa poput moje, brojka je još i veća.

Ljudi su kompleksna bića i u njima se konstantno vodi svojevrsna bitka između emocija i racija i to nije ništa novo, to nas prati od postanka naše vrste. U najtežim dilemama koje opterećuju ove dvije duboko isprepletane strane ljudskog bića, mi Pravoslavci, kao i ostali Hrišćani, upravo se tokom strasne sedmice trebamo sjetiti da su ljudi na smrt osudili i razapeli Spasitelja, a da vrijeme ni tada nije stalo, već je Gospod naš Isus Hrist vaskrsavši pobijedio smrt.

Ovo govorim iz jednog prostog razloga – srpski narod je kroz svoju istoriju preživio mnoga iskušenja, iznova vođen upravo sviješću koju sam maločas pomenuo. Kako kroz istoriju, tako smo i iz velikog iskušenja koje je pred sve nas stavio DPS, posebno krajem 2019. godine, izašli kao pobjednici.

Kako drugo do pobjedom nazvati činjenicu da su osim predstavnika u Vladi Crne Gore i predsjednika Skupštine Crne Gore, predsjednici Opština i Skupština opština, potpredsjednici istih i brojni drugi visoki funkcioneri iz redova naše stranke mladi ljudi poput Marka Kovačevića, Veska Delića, Ivana Popovića, Miljana Markovića, Ivana Otovića, Nikole Goranovića i mnogih drugih.

Pobjeda je kada Opštine na čijem su čelu naši kadrovi dobijaju najprestižnije evropske i svjetske titule, a naša najveća pobjeda, odnosno najveći poraz onih koji su se svojski trudili da doživotno vladaju na podjelama, biće kada uvedemo Crnu Goru u Evropsku uniju.

Tako da iskreno i istinski vjerujem da je nova i oslobođena Crna Gora dovoljno široka za sve. Da svi mladi ljudi u njoj imaju svoje mjesto pod Suncem i da treba da usresredimo svu svoju energiju, znanja i vještine da je učinimo onim što je odavno trebala da bude, zemlja slobodnih, srećnih, pomirenih i u svakom smislu bogatih ljudi. Zemlja koja će biti prva naredna članica Evropske unije.

Djeluje da je Nova srpska demokratija iskoristila ovaj mandat kako bi snažila svoju spoljnopolitičku poziciju. Da li je međunarodni faktor konačno shvatio da stabilnost Crne Gore leži u tome da i politički predstavnici srpskog naroda moraju biti dio vlasti?

Svakako da smo dobar dio proteklog perioda iskoristili za ono što volim da nazovem svojevrsnom diplomatskom ofanzivom, ali naravno preduslov za sve to je razgovor sa građanima i konstantna komunikacija sa članovima, simpatizerima i biračima. To je ono što zapravo služi na ponos Nove srpske demokratije, najbolja stranačka infrastruktura u cijeloj parlamentarnoj većini.

Kada imate temelj i bogatstvo kakvo ima naša stranka, a koje se ogleda u svim ljudima koji se na neki način smatraju dijelom Nove srpske demokratije, onda su intenzivne diplomatske aktivnosti moguće.

Činjenica je da smo ovo vrijeme iskoristili da svoju poruku pomirenja i saradnje prenesemo brojnim adresama i da nema više nikakvog govora o bilo kakvom manipulisanju od strane DPS-a kako je Nova srpska demokratija nepoželjna iz ovog ili onog razloga. Zapravo, sve relevantne adrese su gotovo jedinstvene u stavu da je ova i ovakva Demokratska partija socijalista, bez otklona od njenih starih kadrova koji gotovo svakoga dana osvanu u nekoj novoj aferi, u potpunosti nekompatibilna sa evropskom budućnosti Crne Gore.

Naravno, kao odgovorna stranka srpskog naroda, u prethodnom periodu smo imali i intenzivne razgovore sa drugim političkim predstavnicima našeg naroda u regionu i uvijek ćemo raditi na čuvanju i snaženju kulturnog i duhovnog jedinstva, bez obzira na granice.

Brojnim biračima koalicije Za budućnost Crne Gore djeluje da nije baš najjasniji odnos u tom savezu nakon izlaska Demokratske narodne partije iz Vlade Crne Gore i aktuelne parlamentarne većine. Predsjednik DNP-a Milan Knežević je kandidovao da se 7. aprila raspravlja o predlozima te partije kada su u pitanju predlozi o državnim simbolima i državljanstvu. Da li će NSD podržati ove inicijative?

Mislim da je stav Nove srpske demokratije jasan od samog početka. Na zajedničkoj sjednici svih stranačkih organa jednoglasno je donijeta odluka da se koalicija Za budućnost Crne Gore treba očuvati, ali i da jedino kroz učešće u vlasti možemo garantovati ono o čemu sam govorio na početku ovog intervjua, a to je da se sumanute ideje bivšeg režima ne mogu pojaviti u bilo kojem obliku.

Demokratska narodna partija će, kako su saopštili, u narednom periodu imati sjednicu sopstvenih organa gdje će se odrediti prema daljem funkcionisanju koalicije. Cijela Crna Gora zna da smo kao stranka uvijek bili iskreni partneri, bilo da je u pitanju nekadašnji Demokratski front, bilo da je u pitanju koalicija Za budućnost Crne Gore i kolege iz DNP-a volimo kao mlađu braću. Više puta smo potvrdili da ćemo podržati sve one inicijative koje su bliske srpskom narodu.

Skupština Crne Gore je usvojila Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen kojom je predviđeno da državne institucije na adekvatan način obilježavaju 22. april kao Dan sjećanja na žrtve genocida u tim logorima. Da li očekujete da će se ove godine i druge institucije priključiti u obilježavanju, da li možemo očekivati promjenu stava Republike Hrvatske kada je u pitanju proglašenje persona non gratom Andrije Mandića, Milana Kneževića i Alekse Bečića i možete li nam otkriti kako će Skupština Crne Gore obilježiti ovaj datum?

Odnos prema ovom datumu jeste civilizacijsko pitanje i ponosni smo što je Skupština Crne Gore prva na svijetu koja je usvojila Rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen. Mi svakako uvijek pozivamo sve državne i lokalne institucije da se pridruže obilježavanju 22. aprila, a što se tiče parlamenta, iako još uvijek ne mogu da iznosim sve detalje, mogu reći da će na jedan dostojanstven način odati poštu svim nevinim žrtvama ideologija mraka koje su zarobile Evropu tokom Drugog svjetskog rata.

Svima nam je žao što je zvanična Hrvatska reagovala na način koji narušava dobrosusjedske odnose, jer kao što maločas rekoh, u pitanju je civilizacijski odnos prema genocidu koji se desio za vrijeme jedne nacističke tvorevine. Svakoga puta kada govorimo o ovoj temi obnavljamo otvoren poziv predstavnicima hrvatskog Sabora da dođu u Skupštinu Crne Gore, da razgovaraju sa predsjednikom Mandićem i našim poslanicima i budu naši gosti.

Jasenovac je najveći srpski grad pod zemljom i smatram da je dužnost svakog Srbina da čuva sjećanje na veliko stradanje našeg naroda u NDH, kako se nikome i nikada ne bi ponovilo. Jačanje kulture sjećanja nikome ne može nauditi, ali predstavlja najmoćniju branu onim duboko zalutalim dušama koje na razne načine žele da povampire ideje koje za sobom donose samo patnju, bol i razaranje.