Nakon jučerašnje izjave predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića otklonjene su sve nejasnoće koje se tiču najavljene posjete predsjednika Srbije Aleksandra Vučića Jasenovcu.

Podsjećanja radi, Milanović je kazao da je Vučić to trebao službeno najaviti ali i da je prvi srpski predsjednik koji je to tražio.

Ovim riječima, Zoran Milanović je pokazao kakve su u stvari bile i kako su djelovale sve druge vlasti u Srbiji i da se niko do sada nije sjetio da je potrebno pokloniti se sjenama ubijenih Srba u najvećem logoru u II svjetskom ratu posle nacističkom Aušvica. Aleksandar Vučić je jedna od osoba koja ima i porodičnu vezanost za jednu takvu posjetu. Naime, kako je u nekoliko navrata i govorio, njegova porodica je jedna od onih koje su stradale u ovom koncentracionom logoru od strane ustaških snaga.

Ipak, predsjednik Hrvatske Zoran Milanović i dalje tvrdi da je mit daje u Jasenovcu stradalo 700.000 ljudi, ali i da Aleksandar Vučić u poslednje vrijeme balansira svoje izjave.

„Šta, 90.000 ljudi nije dosta ubijenih?“, upitao se on i dodao ako želiš konkretan susjedski odnos, doprinesi tome.

Tužno je, a donekle i neodgovorno prema istoriji i prema kostima srpskih žrtava što je Vučić prvi predsjednik koji je izrazio želju da pođe u Jasenovac. To samo pokazuje neodgovoran odnos svih prethodnih politika prema ovom stratištu srpskog naroda. Zašto je moralo biti tako, pitamo se, odnosno, zar su ranije politike bile toliko ogrezle u svojoj zapadnjačkoj agenturi da nisu mogle da se sjete svojih žrtava?

Govoreći o diplomatskom protokolu koji je bio potreban da se ispuni, i da bi, kako Milanović kaže, bilo bolje da se Vučić najavio i koristio diplomatski protokol. Ipak, možemo se vratiti i na slučaj nediplomatske posjete upravo Crnoj Gori od strane Aleksandra Vučića, kada je to iziskivao jedan događaj – smrt mitropolita Amfilohija. Tada je Vučić zajedno sa srpskim predstavnikom u Predsjedništvui BiH Miloradom Dodikom došao na mitropolitovu sahranu, a koliko je javnost upoznata nisu sprovođene diplomatske procedure.

Kako je onda u slučaju Crne Gore to moglo da se dogodi a u slučaju Hrvatske ne može? Mora se zaista imati u obzir i činjenica da su hrvatske vlasti znale da se približava datum kada se obilježava stradanje srpskog naroda i da će sigurno biti onih koji će htjeti da polože vijenac na kameni cvijet. Ipak, ono što je bilo u pitanju je zaista klasičan šamar Srbiji od strane Hrvatske i ništa drugo.

Tagovi