Medojević za Pobjedu: Ubacio sam srpski jezik u Ustav, Maroviću bilo prihvatljivo da službeni budu i crnogorski i srpski

Predsjednik Pokreta za promjene Nebojša Medojević kazao je u intervjuu za Pobjedu da je on, lično, prilikom izrade Ustava 2007. godine, intervenisao da srpski jezuk uđe u najviši pravni akt. Medojević je Pobjedi otkrio i da je tadašnji potpredsjednik DPS-a Svetozar Marović prihvatio da srpski jezik bude službeni kao crnogorski, ali da su to spriječili, kako tvrdi, Milo Đukanović i Ranko Krivokapić.

– Svi koji PzP kritikuju zbog Ustava bi morali da znaju da je alternativa ovom ustavnom rješenju bila verzija Ustava koju je pripremio režim DPS i SDP gdje bi država Crna Gora bila definisana kao nacionalna država crnogorskog naroda, sa isključivo crnogorskim jezikom i sa CPC koja bi imala isti ustavni tretman kao SPC. Dakle, da PzP nije ušao u borbu i pregovore, srpskog jezika ne bi bilo u Ustavu i ušla bi i CPC – rekao je Medojević.

Govorio je i o razlikama između službenog i jezika u službenoj upotrebi kao i o tome ko je nudio trobojku kao narodnu zastavu.

POBJEDA: Bili ste zajedno sa Rankom Krivokapićem i Svetozarom Marovićem tada iz DPS-a, dio dogovora u vezi sa usvajanjem Ustava Crne Gore 2007. godine. Da li je, po Vašem mišljenju, Ustav Crne Gore iz 2007. godine izdržao probu vremena?

MEDOJEVIĆ: PzP je ušao u pregovore oko pisanja novog ustava, da bi pokušao da promoviše svoju ideološku platformu o potrebi novog društvenog dogovora u Crnoj Gori koji podrazumijeva i traženja kompromisa o identitetskim pitanjima, ali i oko drugih ništa manje važnih fundamentalnih vrijednosti koje treba ugraditi u ustavne temelje, kao što su demokratija, vladavina prava, ali i uvažiti neke specifičnosti crnogorskog društva i države koje su bile rezultat naše perverzne tranzicije i kriminalizacije. Ispostavilo se da smo na sebe preuzeli težak teret i da crnogorska politička, akademska i šira društvena elita nije bila spremna za takve neophodne društvene konsenzuse. Ja, kao predsjednik tada najjače opozicione partije, mogu biti zadovoljan što smo uspjeli u Ustav ugurati neke nove demokratske institute, kao što su kvalifikovane većine koje su već zaživjele u praksi i praktično jedine daju neku političku dinamiku između vlasti i opozicije i polako se stiče navika da se oko nekih pitanja koja su iznad stranaka i koja su od nacionalne važnosti otvara dijalog i traže rješenja.

POBJEDA: Šta su Vam tada bile najveće rezerve kada je u pitanju tok usaglašavanja oko Ustava?

MEDOJEVIĆ: PzP je imao najveće rezerve prema modelu definisanja statusa sudske i tužilačke vlasti i bili smo protiv davanja prevelike nezavisnosti. Imajući u vidu da su i Tužilaštvo i pravosuđe opterećeni kadrom bivšeg režima koji su štitili interese režima i kriminalnih bandi, a ne države Crne Gore. Nažalost, sva dešavanja u ovim sektorima su pokazala da je PzP bio u pravu i da su tužilaštva i sudovi postali nezavisni od Vlade i parlamenta, ali ostali zavisni od DPS kartela. U svakom slučaju. Ustav je mnogo bolji nego što je to politička elita u Crnoj Gori. Naravno, kao i oko svih reformskih napora PzP i glasanje za Ustav se pokazalo kao politički nepametan potez jer su oni za koje smo se mi najviše borili i značajno izborili, pokrenuli prljavu kampanju protiv PzP i mene. A da nije bilo PzP i mene, srpsko pitanje u CG bi bilo riješeno u euforiji poslije pobjede na referendumu i rasula u redovima onih koji su borili za zajedničku državu sa Srbijom. Naravno, na štetu srpskog naroda u Crnoj Gori. PzP je to spriječio, podnio žrtvu, koja je bila uzaludna kao i sve ostale koje smo podnijeli.

POBJEDA: To je i moje naredno pitanje. Više od 15 godina ste na meti dijela srpske zajednice zbog tvrdnji da ste „izdali interese Srba“, prije svega zato što srpski jezik nije definisan kao službeni jezik, već kao jezik u službenoj upotrebi. Kako odgovarate na te optužbe?

MEDOJEVIĆ: Ni ja nijesam zadovoljan ovim rješenjem. PzP je, konsultujući najveće naučne autoritete u ovoj oblasti, predložio jedino istinito rješenje. A to je da je u Crnoj Gori u upotrebi jedan jezik koji neko naziva srpskim, crnogorskim, bosanskim ili hrvatskim. Mi se ovdje sporimo oko naziva jezika, a ne oko njegovog sadržaja, gramatike i sl. Ono što je važno jeste da se upotreba srpskog jezika u obrazovanju, administrativnim procedurama i sl. reguliše zakonom i to sad kad su Srbi na vlasti mogu da urade sa samo 41 poslanikom, a ova vlast ima 52 poslanika.

Svi koji PzP kritikuju zbog Ustava bi morali da znaju da je alternativa ovom ustavnom rješenju bila verzija Ustava koju je pripremio režim DPS i SDP gdje bi država Crna Gora bila definisana kao nacionalna država crnogorskog naroda, sa isključivo crnogorskim jezikom i sa CPC koja bi imala isti ustavni tretman kao SPC.

Dakle, da PzP nije ušao u borbu i pregovore, srpskog jezika ne bi bilo u Ustavu i ušla bi i CPC!!

POBJEDA: Pa zašto ste onda na meti napada dijela prosrpskog političkog korpusa?

MEDOJEVIĆ: Nakon svih ovih godina i prljave kampanje laži i neistina koje su dolazile iz krugova srpske politike u Crnoj Gori, sad mogu da kažem da sam pogriješio i da je trebalo da dopustim da Đukanović i Krivokapić realizuju svoje ideje o ustrojstvu Crne Gore nakon referenduma i haosa u političkim redovima propalih prosrpskih stranaka koji su jedne druge optuživali za izdaju na referendumu. Evo sad vidimo da im je Ranko Krivokapić prihvatljiv da vodi spoljne poslove, a ja sam neprihvatljiv i poslije svih partijskih i ličnih žrtava koje sam podnio u borbi za ravnopravnost srpskog naroda u Crnoj Gori i istorijsko pomirenje Srba i Crnogoraca.

Sad su se Srbi i Crnogorci pomirili u ovoj vladi oko korupcije i pljačkanja države Crne Gore i oko imuniteta Đukanoviću od krivičnog progona. Vidimo da srpski jezik, trobojka, ukidanje sankcija Rusiji, povlačenje priznanja Kosova više nijesu prioritet niti problem da se zajednički krade.

POBJEDA: Da se vratimo na donošenje Ustava iz 2007. godine. Da li je Svetozar Marović tokom ustavnih pregovora nudio rješenje po kojem bi srpski jezik imao status službenog jezika?

MEDOJEVIĆ: U pregovorima je bilo više prijedloga i varijanti. Pri kraju pregovora, kada se pregovaralo o mogućem formiranju potrebne većine za glasanje za Ustav, na stolu su ostali samo prijedlozi iza kojih je stajao PzP, a koje smo mi usaglašavali sa ostatkom opozicije. U jednom trenutku Marović je prihvatio da crnogorski i srpski jezik budu službeni, a jezici manjina u službenoj upotrebi. Međutim, tada je sa nekog puta iz inostranstva došao Krivokapić i nakon konsultacija sa Đukanovićem, to je bilo povučeno. Ja sam stekao utisak da su Đukanović i Krivokapić bilo spremni da odbace sve što smo u pregovorima postigli i da idu na referendum sa verzijom Ustava u kome se Srbi i srpski jezik ne pominju. Marović je pokazivao senzibilitet prema statusu Srba i njihovim pravima, ali nije imao dovoljan uticaj u DPS-u.

POBJEDA: U Ustavu je ostalo rješenje da je srpski jezik u službenoj upotrebi. U čemu je suštinska razlika između službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi? Zašto je to toliko bitno liderima prosrpskih partija?

MEDOJEVIĆ: Razlike su simboličnog karaktera, a ključni sadržaj upotrebe jezika u obrazovanju, administrativnim poslovima i poštovanju ljudskih prava i sloboda regulišu se zakonom. Da je prihvaćena ustavna definicija koju je predlagao PzP, to bi se lako riješilo zakonom. Kao i narodna trobojka. Sve je bilo pitanje postojanja ili nepostojanja političke volje da se naprave ti nužni istorijski kompromisi. Đukanović i Krivokapić su tada procijenili da je srpski politički korpus u Crnoj Gori slab, razjedinjen, posvađan i da im ne treba izlaziti u susret. PzP je uložio nadljudske napore i ušao u rizični projekat zaštite interesa i srpskog naroda. Fino su nam vratili. Lijepo su nas ispoštovali nema šta. Sad im je Ranko Krivokapić bliži od mene.

POBJEDA: Da li znate da je Ustavom Republike Srbije normirano da je srpski jezik u službenoj upotrebi, dakle korišćen je isti termin kao u Ustavu Crne Gore?

MEDOJEVIĆ: Poznato mi je to. I tada je bilo tako.

POBJEDA: Da se vratimo identitetskom pitanju zastave. Da li je tokom pregovora o Ustavu bila razmatrana mogućnost da narodna zastava bude trobojka Knjaževine Crne Gore iz 1905. godine?

MEDOJEVIĆ: U završnoj fazi pregovora, Marović je uspostavio komunikaciju sa SNP i došli su do dogovora da, ako se u Ustav ubaci trobojka kao narodna zastava, da će glasati za Ustav. Tako nas je obavijestio Marović. Ja nijesam učestvovao u tim pregovorima, ali smo prihvatili taj potencijalni dogovor DPS i SNP. Čak sam i ja prihvatio da to javno predložim na sjednici Skupštine, ali tada je predstavnik SNP javno demantovao to što nas je Marović obavijestio. Odbacili su tu mogućnost.

POBJEDA: Da li je tu opciju kasnije nudio i tadašnji premijer Igor Lukšić?

MEDOJEVIĆ: S Lukšićem smo vodili jedan konstruktivan dijalog o zakonskim rješenjima za upotrebu jezika u obrazovanju. Nijesmo pričali o zastavi.

Otvaranje identitetskih pitanja će destabilizovati odnose na političkoj sceni

POBJEDA: Mogu li aktuelni prijedlozi Demokratske narodne partije koji se odnose na jezik i zastavu usporiti evropske integracije Crne Gore?

MEDOJEVIĆ: Status jezika, dvojno državljanstvo i narodna zastava nijesu predmet pregovora sa EU i to su pitanja nacionalnog zakonodavstva. Nesporazumi, podizanje političkih tenzija, kriza Vlade mogu biti političke posljedice otvaranja identitetskih pitanja u uslovima nepostojanja jasne političke volje za otvaranjem političkog dijaloga o širem društvenom konsenzusu, sigurno će destabilizovati odnose na političkoj sceni i uticati na dinamiku reformi i ispunjavanje naših obaveza prema EU, posebno u poglavljima 23 i 24 gdje nas očekuju najveća iskušenja i problemi.

POBJEDA: Da li je moguće izmijeniti odredbu o službenom jeziku dopunom Ustava, imajući u vidu ustavni zahtjev za dvotrećinskom većinom u parlamentu, ali i tri petine na referendumu?

MEDOJEVIĆ: Bez jasne političke volje da se otvori širi dijalog o izmjenama Ustava, posebno u dijelu statusa tužilaštva i pravosuđa, zaštite interesa građana u sferi ekologije, odnosa prema eksploataciji prirodnih resursa, učešća u ratnim operacijama van zemlje, stranim investicijama, pa i identitetskim pitanjima, svaka parcijalna politička inicijativa će neminovno voditi ka neprincipijelnim političkim kampanjama u cilju pridobijanja glasača, a ne suštinskog rješavanja problema.

(Pobjeda)