Mučenje, mrcvarenje, opstrukcije, smiješne kazne, odlaganja, selektivna pravda, sušenost i neodlučnost vrha Vlade, tužilaštva, nedostatak svjedoka saradnika, su neke vidljive posljedice nedostatka jasne političke volje vlasti poslije 2020. godine da se obračunaju sa organizovanim kriminalom i visokom korupcijom kao tragičnim i opasnim nasljeđem vladavine DPS-a.

Očigledno je da je selektivni pristup tužilaštva posljedica političkog dila stare i nove vlasti prije izbora u avgustu 2020. i sve jasnijeg straha od vođa kartela koji su još nedodirljivi.

Iz međunarodnih iskustava u borbi protiv mafije, dobro je poznato da je uvijek glavni cilj tužilaštva da se pohapse, optuže i osude na dugogodišnje kazne zatvora same vođe mafije i da im se oduzme imovina koju su stekli kriminalom. Hapšenja oficira i vojnika mafije na nižim hijerarhijskim nivoima dio su strategije da se oslabi moć vođa i da se dođe do zaštićenih svjedoka koji će biti ključno oružje u optuživanju i osuđivanju samog vođe kartela.

Naravno, to je poznato i njima i zato je zakon ćutanja (omerta) osnovno pravilo mafije. Svaki član mafije mora biti lojalan vođi i mora ćutati ako ga uhapse. Kazna za nepoštovanje ovog pravila je smrt. S druge strane i Don mora brinuti o svojim članovima i njihovim porodicama i obezbjeđivati im sve što je potrebno za dobar život.

Imajući u vidu činjenicu da je mafija u Crnoj Gori političkog bekgraunda i da nije nastala u podzemlju i na ulici, već u kabinetu Predsjednika DPS-a, te da je kao posljedica te činjenice došlo do stapanja mafije sa državom i kriminalizacije svih vitalnih institucija države, jasno se izvlači zaključak da je Crna Gora pod vladavinom DPS-a postala mafijaška država. Zato je za efikasnu borbu protiv mafije moralo doći do radikalnih reformi koje bi očistile policiju, ANB, tužilaštvo, sudove od vojnika i plaćenika mafije.

Kako očekivati da tužilaštvo efikasno i nepristrasno postupa kad su u njegovom vrhu i dalje odani vojnici DPS mafije?

Kako očekivati da sudije sude po zakonu kada je u samom vrhu DPS mafije bila bivša Predsjednica Vrhovnog suda, čiji je osnovni zadatak bio da bira i postavlja samo one sudije koje su lojalne DPS mafiji. Lojalnost DPS mafiji bio je samo potreban uslov, ali ne i dovoljan. Sudije su morale biti i kompromitovane, kako bi ih DPS mafija mogla ucjenjivati i kontrolisati.

Zato gledamo kako se pravosuđe muči, mrcvari i javno bruka u suđenjima bivše Predsjednice Vrhovnog suda, koja im javno prijeti da će otkriti sve što zna o njima.

Đavolje kolo. Uvijek se sjetim muka kroz koje je crnogorsko pravosuđe prolazilo u suđenju za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, kada je sudija više puta pravio tzv. „greške u prelomu teksta presude“, koje su poslije postajale pravni osnov za poništenje presuda. Poslije je taj sudija postao jedan od privilegovanih advokata i najbližih saradnika čuvenog SDT sadiste Katnića.

U razgovorima sa međunarodnim partnerima ja sam uporno tvrdio da ova vlast, ovo tužilaštvo i ovo pravosuđe ne mogu osuditi čelnike DPS mafije.

Hapšenje i istrage nižerangiranih vođa mafije imaju za cilj pronalaženje dokaza za hapšenje vođa. Trenutno su uhapšene vođe sa trećeg nivoa hijerarhije, oni koji nijesu imali političku moć odlučivanja. Uhapšeni su operativci.

Svi u policiji, tužilaštvu, ANB-u i sudovima, kao i naši međunarodni partneri koji nam pomažu, znaju da je u Crnoj Gori postojao i još postoji samo jedan mafijaški kartel – DPS.

I svi znaju ko je bio i ko je neprikosnoveni vođa tog kartela (sa svojim bratom) koji je kreirao i donosio sve odluke.

Svi znaju i ko su njegova dva najbliža saradnika koji su, sa nivoa političke moći, realizovali te odluke kroz institucije sistema.

Svi znaju ko su osnivači i vođe dva ključna organizaciona ogranka DPS mafije – Klan iz Granda i Mojkovački klan.

Tagovi