Piše: Nebojša Medojević, predsjednik Pokreta za promjene
Haos u bezbjednosnom sektoru je direktna posledica pogrešnih političkih odluka Krivokapića, Bečića i Abazovića i brzopletog i nepromišljenog potpisivanja političkog Sporazuma odmah nakon izbora. Tim sporazumom, koji je dogovaran iza leđa lidera DF-a , sa vladarima iz sjenke, vlasnicima koncerna Vijesti i pojedincima iz Crkve, postavljeni su temelji politike Vlade.
Poznavajući aktere ove pogodbe, njihove pozive, interese i bolesne ciljeve da vladaju Crnom Gorom bez izbora i suprotno volji birača, odmah sam prepoznao strateške pravce te politike.
Kako zadržati ideologiju I sistem kontrole države koje je do perfekcije razvio Đukanovic, s jedne strane, i kako preuzeti ključne poluge tog režima pod svoju kontrolu.
Prvi preduslov za realizaciju svojih ciljeva, bio je eliminicija DF-a iz Vlade jer su bilo svjesni da na nas nemaju nikakav uticaj i da ce DF sprovesti demontažu bolesnig komunistčko-mafijaškog sistema Đukanovica i sprovesti radikalne reforme i omogućiti neophodni sistemski diskontinuitet sa totalitarizmom.
Uz obilatu pomoć djelova Crkve, znajući da je DF spreman na svaku žrtvu, samo da se smijeni DPS, vlasnici Vijesti i sa njima bliski pojedinci iz Crkve, su uspjeli da formiraju Vladu bez DF.
To je bila istorijska greška, jer se krenulo u nemoguću misiju- da Đukanovićev sistem samo malo demontirate uz pomoc Đukanovića, njegovih ljudi, zakona i institucija koje sam kontroliše.
Prihvatanjem Sporazuma kojeg su pisali vladari iz sjenke , Krivokapić je prihvatio da Vlada ima istu ideologiju kao Đukanovic i DPS.
A ta ideologija je u svom biću bila antisrpska, anticrnogorska, antipravoslavna, antidržavna. To je bila ideologija globalne duboke države . Soroša, Rotšilda, Rokfelera i drugih globalnih vladara iz sjenke.
Formirana je Vlada od neiskusnih političkih amatera , naturščika, koji trebaju da odigraju uloge koje su im napisali vlasnici Vijesti i tajkuni druge familije. Premijer i ministri naturščici ne poznaju sistem. Ne znaju kako država funkcioniše.
Ostavljaju Đukanoviću sve poluge sistema kojeg je on kreirao i koje uspješno koristi za diskreditaciju nove vlasti.
Krivokapić je prihvatanjem Sporazuma prihvatio Đukanovića za svog Predsjednika , a politiku DPS kao politiku Vlade.
Najveći Srbofobi kontrolišu Vladu koju su glasali Srbi
Krivokapić je tako doveo Vladu u nemoguć položaj. Za njegovu Vladu su glasali dominantno Crnogorski Srbi i tradicionalni Crnogorci koji nijesu antisrpski raspoloženi, a Vladu mu formiraju vlasnici Vijesti , najveci srbofobi, protivnici pravoslavlja i tradicionalne Crne Gore.
Najveći gubitnici su svakako pojedinci iz Crkve koji su ušli u ovaj bizarni savez sa predstavnicima globalne duboke države , sorošoidima iz druge familije. I ako su neposredno učestvovali u izboru Premijera, ministra urbanizma, nauke, kulture, sporta, zdravlja, pojedinci iz Crkve su prepustili 80% realne vlasti sorošoidima iz Vijesti. Sektor bezbjednosti i odbrane i kapitalne investicije. Ako još tome dodamo da ministri ekonomije i finansije su čisti pitomci propale neoliberlane ekonomije, dobijamo jasnu poruku.
Pojedinci iz Crkve su eliminisali DF jedinu autentičnu političku grupaciju koja baštini vrijednosti tradicionalne Crne Gore, a posebno lojalnost prema jedinoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori – SPC, a onda su ih njihovi novi “saveznici”, dokazani srbofobi iz Vijesti , narodski rečeno preveslali i preuzeli kompletnu kontrolu nad Vladom.
Polako , ali sigurno ova Vlada , i ako u njoj ima dosta Srba, postaje vlada sorošoida, duboke države i samim tim i antisrpska i anticrnogorska.
To se najbolje ogleda u sektoru bezbjednosti. Javna je tajna da su advokata Vukšića za nosioca liste opozicije u Kotoru predlozila dva veoma politički eksponirana sveštena lica. Jedan sa primorja, drugi sa Cetinja. Krivokapić je pod uticajem tog sveštenika sa Cetinja i njemu bliskog tajkuna, predložio Vukšića za šefa ANB i ozbiljno naljutio vlasnike Vijesti koji su već imali kandidata za to mjesto.
I tu je uticaju pojedinaca iz Crkve bio kraj.
I ako je predložen od strane sveštenih lica kao čovjek blizak Crkvi, Srbin i proruski orjentisan, vlasnici Vijesti su aktivnim svakodnevnim angažmanom uspjeli da i Vukšića stave pod kontrolu. Lako su uočili da Vukšić koji je na veliku političku scenu došao iz anonimnosti, ima izraženu potrebu za publicitetom i javnošću. Dan za danom, Vukšić postaje medijska zvijezda tabloida Vijesti i upada u mrežu njihovih uticaja.
Povlači brzoplete i veoma opasne poteze i pocinje eliminaciju rukovodećih kadrova iz ANB , na čija mjesta postavlje ljude sa krajnje problematičnim vezama sa DPS i narkoklanovima. Znači, cilj Vukšićevih kadrovskih smjena nije reforma službe i čišćenje od ljudi koji su zloupotrijebili službu u interesu DPS ili koji su bili logistika kriminalnim klanovima u švercu cigareta i droge, već postavljanje ljudi lojalnih vlasnicima Vijesti.
Prema nekim saznanjima Vukšić je za šefa analitike postavio rođaku Miška Perovića, jednog od vlasnika Vijesti, a za rukovodioca službe u jednom pomorskom gradu, operativca ANB kojeg kontraobavještajna služba tretira kao kontakt jednog kriminalnog klana.
Naravno, da je uništavanje dokumentacije o nezakonitim aktivnostima ANB važna stvar za reforme službe. Ali stvari se ne mogu završiti na načelnicima ANB. Odgovornost moraju da snose i svi bivši ditektori ANB- Duško Marković, Boro Vučinić, Vladan Joković, Dejan Peruničić , ali i Milo i Aco Đukanović koji su davali naloge za nezakonito prisluškivanje. Ako se Vukšićeva akcija završi samo na načelnicima koji su izvršavali naređenja direktora, a oni braće Đukanović, jasno je da je motiv samo postavljanje ljudi bliskih vlasnicima Vijesti, a ne stvarne reforme službe.
Vukšić je krenuo od tanjeg kraja, ne zbog interesa države i reformi, vec zbog interesa onih koji ga kontrolišu, a to su sorošoidi Vijesti.
Najvažnija “dokumenta” koja su nestala za vrijeme rezima Đukanovića su narodne i državne PARE.
Pa bi šef ANB maneken Vukšić mogao da nam kaže ko je ukrao ta dokumenta, ko ih je odnio van zemlje i gdje se čuvaju. Jer, ako bi vratili u zemlju ta “DOKUMENTA” to bi bilo veoma korisno za narod i državu.
A ANB to zna. Gdje su pare građana i države Crne Gore?
Dovoljno je da pitaju profesora Duška Kneževića , đe Milo i Aco drže opljačkane milijarde. On sve zna!!
Naravno, da je za haos u sektoru bezbjednosti najodgovorniji premijer Krivokapić koji je dopustio institucionalni , ideološki i politički vakuum, što je veoma opasno po stabilnost zemlje. Ne mogu paralelno postojati dva u svemu različita sistema. Nema kohabitacije demokratije i diktature. To je istorijski potvrđena lekcija. Jake dikature demontiraju jaki reformisti. Tu nema milosti i oklijevanja. Inače će diktatura pobjediti i ponovo uspostaviti kontrolu.
Vlada Krivokapića nije usvojila budžet, nije usvojila Program rada za 2021., nije inovirala Nacionalne strategije odbrane i bezbjednosti.
To je stvorilo opasni vakuum, jer ANB za svoj rad mora da dobije strateške pravce i da inovira svoje djelovanje. Prema staroj strategiji nacionalne bezbjednosti, srpske partije, pokreti, kulturne i nacionalne institucije su tretiranje kao bezbjednosne prijetnje. Posebno SPC, koja je u strateškim dokumentima implicitno optuživana za velikosrpski nacionalizam i ugrožavanje suverenosti države. Da ne govorim o Rusiji koja je i po nalogu NATO bila označena kao neprijateljska država i prema kojoj su vođene intenzivne obavještajne aktivnosti od strane ANB i partnerskih službi iz NATO.
Krivokapić je prihvatanjem političkog Sporazuma, prihvatio i strateška dokumenta iz sektora odbrane i bezbjednosti, prema kojima su srpstvo, SPC, Srbi, Srbija i Rusija bezbjednosne prijetnje i legitimne mete djelovanja crnogorskih obavještajnih službi.
To je i potpuno prihvatljivo sorošoidima iz druge familije koji sada, sa 5,5% podrške birača vladaju zemljom.
Reforme u državi počinju političkim konsenzusom o karakteru, intezitetu i modelu reformi i tranzicije.
Nakon toga se pravi najširi društveni sporazum i traži što šira podrška javnosti za radikalne reforme, koje će biti bolne i zadirati u uspostavljene sisteme moći i interese moćnika, koji to neće mirno posmatrati.
Onda se pravi sveobuhvatni program reformi sa preciznim akcionim planom i za Vladu i za Parlament koji moraju djelovati sinhronizovano kako bi se smanjio prostor za rovarenje snaga starog sistema koje moraju biti poražene do nogu i eliminisane kao prijetnja novim vrijednostima društva za koje se borimo- crnogorsko-srpsko pomirenje, dogovor sa svim narodima po principu sva prava svima, sloboda, demokratija, poštovanje ljudskih prava, vladavina prava, jednakost i ravnopravnost građana, socijalna pravda, efikasna tržišna privreda, nulta stopa tolerancije za korupciju i organizovani kriminal.
Ja ne smatram da su Srbi, Srbija i SPC prijetnje za nacionalnu bezbjednost Crne Gore. Da sam ja Premijer odmah bi otpočeo istorijske razgovore sa Srbijom o savezništvu i saradnji i usvojio čitav niz odluka i bilateralnih sporazuma kojima bi se definisala saradnja u zajedničkom interesu građana i obje države.
Naravno, Crna Gora kao članica NATO-a ima posebne obaveze u pogledu rada službi bezbjednosti, i odnosi Crne Gore i Srbije moraju uvažavati te specifičnosti. Ali, osim NATO, postoji čitav niz pitanja oko kojih bezbjednosne službe Crne Gore i Srbije trebaju i moraju da sarađuju- organizovani kriminal, šverc cigareta, narkoklanovi, šverc oružja, pranje novca, trgovina ljudima, ekonomska bezbjednost, zdravstvena bezbjednost, vjerski ekstremizmi i terorizam . U svijetu bezbjednosti nema prijateljskih službi. Svaka služba je prijetnja drugoj službi. Postoje zajedničke operacije i zajednički interesi, koji uslovljavaju saradnju. Ali služba je služba i uvijek se mora voditi računa o interesima države. U svakom slučaju, postizanjem strateških sporazuma o savezništvu sa Srbijom koji podrazumjevaju međusobno poštovanje i neugrožavanje suverenosti, ustavnog poretka i nacionalnih interesa obje države, stvoriće se uslovi i za redefinisanje nacionalnih strategija odbrane i bezbjednosti i relaksiranje crnogorsko-srpskih odnosa, kao preduslov unutrašnjoj stabilnosti zemlje.
Istovremeno bih pokrenuo unutrašnji dijalog o novom društvenom sporazumu koji bi stavio tačku na međuetničke podjele i sukobe, i definisao strateške temeljne tačke odnosa u Crnoj Gori. Sporazum bi predstavljao modus vivendi svih građana i svih naroda u Crnoj Gori i uspostavio zajedničke vrijednosti na kojima bi počivala savremena Crna Gora i njena dugoročna stabilnost i održivost. Sva prava svima. Država Crna Gora je zajednička kuća svih njenih gradjana. Ne smije biti građana prvog i drugog reda, privilegovanih i diskriminisanih. Pravila koja dogovorimo važiće za sve. Nijedan građanin, nijedan narod koji poštuje Ustav i zakone zemlje neće biti proglašavan za neprijatelja zbog svog nacionalnog, vjerskog, političkog ili ličnog opredjeljenja i mišljenja.
Sve dok se to ne desi, razne interesne grupe, tajkuni, narkokarteli, partije , strane ambasade će mešetariti kadrovskim rješenjima u službama u cilju pridobijanja kontrole nad njima.
Demokratska tranzicija je složen i rizičan proces i u njemu nema mjesta amaterima, ideološkom lutanju, neodlučnosti i strahu. Slaba Vlada bez ideologije i odlučnosti i hrabrosti sprovodi polovične mjere, ideološki i politički krajnje problematične, što omogućava konsolidaciju starog režima i usporavanje i zaustavljanje reformi i inteziviranje tenzija i nestabilnosti u zemlji.
