Nije humanost već zakonska obaveza države da pomogne ljudima da dostojanstveno žive, smatra predsjednica fondacije Banke hrane Marina Medojević.
„Ne može, tri litra ulja, knjige za osnovnu školu, dječiji dodatak od 30 evra do 6. godine, mala socijalna pomoć koja nije raspoređena po objektivnom socijalnom kartonu, tako da je dobijaju i oni koji nisu u nuždi jer su vješti u dokumentovanju svog “nemanja” a i “ veza” im ne fali, (a oni koji grcaju u siromaštvu je nemaju), poboljšati teško stanje u kojem se porodice u Crnoj Gori nalaze. Siguran posao za jednog člana porodice, podrška za poljoprivrednu proizvodnju svima koji bi se mogli baviti njome – prvenstveno onima kojima bi ona značila izlazak iz zone siromaštva, socijalna pomoć starim i bolesnim, od koje se živi a ne jedva preživljava je minimum“, navodi ona.
Prema njenim riječima, besplatna užina, autobuska karta, knjige i školski probor do okončanja školovanja, dječiji dodatak koji prati razvojne potrebe djece, koja žive u nemaštini je slika socijalno pravedne i odgovorne države kojoj treba da težimo.
„Svako dijete koje živi u Crnoj Gori u nemaštini zaslužuje, svaki vid podrške države kako bi se izvuklo iz čeljusti siromaštva i postalo ravnopravni član društva. Djeca moraju biti centar socijalne politike a ne njihovi roditelji. Ulaganje u rješavanje problema siromaštva nije trošak nego investicija. Koliko je stvarno siromašnih u Crnoj Gori koji ne mogu dostići Minimalnu potrošačku korpu koja obezbjeduje minimum preživljavanja? 70% zaposlenih nema primanja koja zadovoljavaju minimalnu potrošačku korpu. Oni koji su nezaposleni, oni koji primaju minimalnu penziju, čak ni oni kojima imaju prosječnu penziju , a i oni koji primaju socijalnu pomoć takođe, nemaju ovaj iznos minimalnih sredstava da prežive“, dodaje ona.
Kako ističe Medojević, u Crnoj Gori je zaposlen 1.2 član porodice po zadnjoj statistici Monstata što nam pokazuje koja je politika zapošljavanja.
„Minimalna potrošačka korpa se odnosi na potrošnju domaćinstva koja uključuje hranu i neprehrambene proizvode i usluge, kojom se omogućava održavanje života i radne sposobnosti članova domaćinstva, a u skladu sa minimalnim preporukama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO)“, dodaje ona.
