Još 1948. godine utvrđenje koje se nalazi četiri kilometra sjeverno od gradskog središta proglašeno je za nematerijalno kulturno dobro od velikog značaja. Usidreni ostaci vojničkog utvrđenja prkose i danas vremenu i površnosti zaborava, iako je riječ o jednom od najstarijih spomenika istorije i kulture življenja i ratovanja na ovim prostorima. I danas kamene zidine djeluju grandiozno i kod ljudi izazivaju strahopoštovanje.
Ozbiljnija istraživanja samog „Markovog kaleta” obavljena su osamdesetih godina prošlog vijeka od strane arheologa iz regionalno nadležnog Zavoda za zaštitu spomenika iz Niša. Zapisi o tim radovima ostali su samo na papiru, a utvrđenje je nastavilo da zaboravljeno proživljava svoju istoriju. Novi pogled na aktuelizaciju i konkretne poteze vezane za oživljavanje priče o ovom objektu desio se 2022. godine, kada je tadašnja ministarka kulture Maja Gojković na to skrenula pažnju lokalnoj vlasti.
– Strateški prateći stručne preporuke za sanaciju i konzervaciju objekata koji postoje na samom terenu i danas radimo na projektu za koji smo od Ministarstva kulture dobili 3,9 miliona dinara. Tu su sa nama vrijedni ljudi iz Arheološkog instituta iz Beograda i cijeli projekat je dobio novu dimenziju. U narednoj godini očekuje nas izrada Plana detaljne regulacije za lokalitet „Markovo kale” kao i susjedni „Kazanđol”, kako bi stvorili uslove za dobijanje građevinske dozvole za izgradnju neophodne infrastrukture i na taj način ovaj istorijski važan segment za Vranje učinili dostupnim našim građanima, kao i turistima – rekao je gradonačelnik Vranja Slobodan Milenković, koji se na licu mjesta sreo sa arheolozima iz Beograda.
Rukovodilac istraživanja na lokalitetu „Markovo kale” iz Arheološkog instituta Uglješa Vojvodić kaže da se radovi na čišćenju prostora samog lokaliteta odvijaju 50 dana i da je ostvaren cilj da se prostor očisti od vegetacije, kako bi bio vizuelno i fizički dostupan.
– Sa svim do sada prikupljenim podacima iz prethodnih istraživanja imaćemo upotpunjenu sliku kompletnog lokaliteta tvrđave, kako bi on bio predstavljen široj publici, ali i domaćoj i stranoj stručnoj javnosti – navodi Vojvodić. On najavljuje da je sledeći korak u ovom zahtjevnom i izazovnom poslu „izrada kompletnog plana rekonstrukcije koji bi trebao da izradi Zavod za zaštitu spomenika iz Niša”.
Tokom svog projektnog zadatka arheolozi iz Beograda su na lokaciji „Markovo kale” pronašli i ostatke prozorskog stakla i makaza koje su koristili vojnici koji su bili smješteni u samom objektu utvrđenja. Otuda i nova arheološka znatiželja je podgrejana, jer ko zna šta bi sve moglo da bude otkriveno kada ovdje počnu stvarni radovi na rekonstrukciji. Sve istražene površine su foto-grametrijski snimljene, što daje mogućnost da se vidi trodimenzionalni model izgleda čitave tvrđave iznad Vranja.
Dvije legende o tvrđavi
Na turskom jeziku riječ „kale” znači tvrđava, grad, utvrđenje. Prema predanju, Marko Kraljević je nekada gospodario sjevernim prostorima iznad naselja Vranje, pa je tako i došlo do imena „Markovo kale”. Na sredini deonice lokalnog puta od Vranja prema ovom utvrđenju postoji i „Markova ploča”, koja se vezuje za imanje srpskog vlastelina.
Kada su neimari ozidali tvrđavu, kazuje drugo predanje, morali su da ostanu zatvoreni u njoj bez hrane i vode, pošto su zaboravili da ostave otvor za vrata. Pronađeni su mrtvi unutar utvrđenja.
Kada je turski sultan Musa 1412. godine osvojio „Markovo kale”, priredio je krvavi pir. Večera mu je bila postavljena preko leševa ubijenih branilaca tvrđave. Osmanlijski okupatori Vranja koristili su utvrđenje i u njemu je stalno bilo tridesetak naoružanih vojnika.
(Politika)
