Piše: Velibor Marković, advokat iz Podgorice
Odavno nijesam pročitao toliko pravnih apsurda i elementarnog nepoznavanja prava kao što je to slučaj sa kritičkim tekstom NVO ,,Akcija za ljudska prava“ na račun radne verzije Temeljnog ugovora između Države Crne Gore i Srpske pravoslavne Crkve. Počev od izjednačavanja države Vatikan sa Svetom stolicom, pa se tako u tekstu navodi: ,,…Temeljni ugovor Crne Gore i Svete stolice, tj. države Vatikan, ima karakter međunarodnog ugovora,…“, iako Sveta stolica i Vatikan nijesu isto, već se radi o dva potpuno zasebna subjekta međunarodnog prava, preko tvrdnje da bi zaključivanje ugovora u ovoj formi moglo da dovede do postupka ocjene njegove ustavnosti, iako se ne radi se o međunarodnom ugovoru kao pravnom poslu zaključenom izmedju dva subjekta međunarodnog prava, budući da SPC nije subjekt medđnarodnog prava, niti se stoga ugovor sa državom ratifikuje zakonom kada bi mogao biti predmet osporavanja pred Ustavnim sudom, već o odnosu isključivo obligaciono-pravne prirode, pa sve do kontradiktornosti kritike u vezi sa prethodno navedenim, pošto se s jedne strane pravilno navodi da taj ugovor nema međunarodni karakter i stoga ne ratifikuje zakonom, a s druge strane pogrešno navodi mogućnost njegove kontrole od strane Ustavnog suda, uz potpuno nerazumijevanje značenja ,,lex specialis“ navođenjem da se Temeljni ugovor mora kretati strogo u granicama postojećeg zakonskog okvira, iz čega bi proizilazilo da ,,lex specialis“ ne mora, sto je netačno (proučiti pravnu literaturu o koliziji zakona i posljedicama).
U ovoj objavi bih mogao da obrazložim razloge neosnovanosti pravne kritike za još sijaset drugih primjera na račun radne verzije Temeljnog ugovora, počev od prigovaranja nazivu ,,temeljni“, iako taj naziv niti je zabranjen, niti bitan, pa je tako mogao da bude nazvan i neimenovanim, ali mu se očigledno želio dati poseban značaj, preko one zbog korišćenja u radnoj verziji pored nekanonske, i kanonske terminologije (kao argument se koristi to što je Crna Gora građanska, sekularna država, a gubi iz vida da je ugovor saglasna volja ugovornih strana i da stoga obije ugovorne strane učestvuju u sastavljanju teksta), pa do one u kojoj se navodi obaveza države da izvrši uknjižbu imovine Mitropolije crnogorsko-primorske i tri eparhije, nije morala da stoji, s obzirom da je to već regulisano pravnim poretkom (i odredbe koje se tiču sticanja i prestanka prava svojine nijesu morale da postoje u ugovoru, jer i ta pitanja propisuje pravni poredak, pa se tome ne prigovara), pri čemu je očigledna namjera ugovarača bila da se jednom takvom ugovoru naglašavanjem pojedinosti koje su već uređene pravnim poretkom da dodatan značaj i tako posebno uvaže vjerske zajednice i religijska osjećanja građana. Stoga se čini da je najveći broj primjedbi iznijet od strane navedene NVO nabacan po principu kritizerstva, odnosno prigovaranja po svaku cijenu, što nije u domenu ozbiljnih pravnika, vec politike koju zagovara ta organizacija pod providnim plaštom zaštite ljudskih prava.
Bravo profesore,bio si i ostao gospodin sa stilom,sa vrhunskim znanjem pravne nauke i pravnih propisa.
Šteta što se g. Marković piše kao crnogorac, a javno je u jednoj emisiji branio vjerodostojnost člana iz Ustava knjaževine, za vrijeme Danila, u kojoj se navodi da su stanovnici tadašnje CG uglavnom etnički Srbi, podatak koji osporavaju dukljani. Dakle, jasno je da je intimno g. Marković Srbin, a opet negira srpsku etničku pripadnost izjavom da je crnogorac i time od svoga naroda pravi manjinu, svrstava se uz progonitelje i na izvjestan način se bruka.
Zašto g. Marković, kao ugledni pravnik, kao situran građanin, za razliku od mnogih nevoljnika koji brane parče hleba, pribjegava toj, po mom sudu, nečasnoj raboti?
Zbog cega se ovako „sramotite“ g. Markovic. Ako Vam nesto iz ove oblasti nije jasno obratite se za pomoc Andriji Puri Popovicu. Covjek je potkovan ovom materijom a i zna da objasni cak i laiku poput mene. Ja Puru razumijem cak i kada nista ne progovori. Gledao sam film „Let iznad kukavicijeg gnijezda“.