Lider Nove srpske demokratije i jedan od lidera DF-a Andrija Mandić saopštio je u intervjuu za Politiku da sa Milom Đukanovićem, predsjednikom Crne Gore nema dogovora i pregovori i da on mora biti procesuiran.
Istakao je da dobri odnosi sa Srbijom treba da budu prioritet svake vlade Crne Gore, jer ne zna koga to drugog u regionu imamo kao važnijeg, iskrenog i istorijskog saveznika.
Prema njegovim riječima, DF će svakako vršiti pritisak na vladu da do poboljšanja tih odnosa dođe što prije, jer je to u interesu svih građana.
Nova vlada još uvijek nije komletirala timove u ministarstvima, raznim upravama, agencijama i javnim preduzećima. Da li su ih u tome omele partije, kako kažu, ili je riječ o nečemu drugom?
Od početka je formiranje ove vlade krenulo nekim ,,neobičnim“ i neuobičajenim tokom, kakav sigurno nije viđen nigdje u Evropi. Partije parlamentarne većine su čak pristale i na vlastito isključenje iz sastava Vladei i one su najzaslužnije što je vlada posle mnogo različitih zahtjeva mandatara, često i kontradiktornih, na kraju izglasana.
Ova zemlja se nalazi u najvećoj društvenoj krizi, jer od vremena hiperinflacije nije bilo gore situacije u našoj ekonomiji nego što je ova sada. Crna Gora će na kraju godine imati jedan od najlošijih rezultata po pitanju BDP u Evropi, više od 17 % pada. Javni dug je dostigao 100% BDP. Stopa nezaposlenosti je dostigla gotovo 20% još u trećem kvartalu prošle godine. Prihod od sektora turizma su za 88% niži u 2020. u odnosu na 2019. godinu. U prošloj godini taj prihod je bio 122 miliona evra, a u 2019. godine više od milijardu evra. Oporavak ekonomije u ovoj 2021. godini zavisiće u najvećoj mjeri od oporavka ključnih sektora poput turizma, ugostiteljstva, saobraćaja, s obzirom na njihovo značajno učešće.
Molim Vas iskreno i tačno da mi kažete kakva je bila osnovna ideja Mitropolita oko kadrovskih rešenja i da li su ova nova postavljenja u duhu njegovog viđenja moderne, obrazovane, posvećene vlade osiromašenom narodu, opljačkanoj privredi i odlučnoj da se obračuna sakriminalnim miljem i u institucijama sistema?
Siguran sam da bi mnogo toga bilo drugačije da je Mitropolit Amfilohije živ. Nema sumnje da je blaženošočivši Mitropolit Amfilohije imao najbolje namjere kada je predložio da Zdravko Krivokapić vodi vladu CG nakon izbora 30. avgusta, ali je on, takođe, dobro znao da ta Vlada mora da ima snažnu podršku političkih stranaka. U manastiru Dajbabe, nekoliko dana nakon pobjede na izborima, upravo je od mene i kolega Medojevića i Kneževića tražio da naše političke stranke uđu u Vladu i zajedno sa drugim strankama pobjednicama izbora u potpunosti razmontiramo antipravoslavni i kriminalu skloni režim Mila Đukanovića. Vladika je dobro znao da samo oni koji su se prethodnih godina dosledno, odlučno i javno legitimisali kao protivnici režima imaju dovoljno hrabrosti, znanja i motiva da taj posao odrade do kraja i bez ustručavanja. Nakon toga dogovora mandatar Krivokapić je javno i u pisanom obliku našoj koaliciji ponudio mjesta potpredsjednika Vlade i devet ministarstava. Bili smo mnogo iznenađeni kada je na sastanku, koji je Krivokapić organizovao nekoliko sati nakon upokojenja Mitropolita Amfilohija, iznenada odustao od tog predloga i izašao sa neočekivanim zahtjevom o Vladi bez političara, a koju bi činile samo nestranačke ličnosti. Nedobronamjerna a vrlo dobro organizovana propaganda je ovu istinu o tim događajima zatrpala ogromnom količinom smeća laži, insinuacija i podmetanja, tako da se tek odskora, bez viška emocija, može sagledati velika uloga mitropolita Amfilohija u rušenju diktatorskog režima kao i predloga vezanih za formiranje nove Vlade, koje su nažalost odbačene par sati nakon njegove smrti.
Ne mali broj političkih analitičara, intelektualaca, pisaca, novinara veruju da je na delu projekat razvalšćivanja i tihog pokušaja gašenja Vaše straneke i DF-a?
Naravno. Mnogi su zainteresovani da doslednu političku opciju poput DF i legitimnih političkih predstavnika srpskog naroda stave pod kontrolu ili ako im to ne pođe za rukom da nas unište. Kada se uzme u obzir da nije uspio da nas ugasi Đukanovićem režim teško će to poći za rukom i nekom slabijem od njega. Ne zaboravite da su DF i NSD pobijedili najgoru diktaturu u Evropi, koja je htjela da nas uništi čak i golom silom, progonom, torturom, montiranim sudskim procesima, policijom, mafijom… Ako smo mogli da pobijedimo takvog neprijatelja, zašto mislite da može da nas porazi bilo ko drugi. Nadam se da neće biti takvih u Crnoj Gori. Zašto bi se neki ovdašnji političari poigravali sa vlastitom budućnošću, jer se zna da se nisu politički dobro proveli svi oni koji su dosada udarali na DF.
Ne osjeća se ni boljitak u odnosima sa Srbijom iako je iz vaše koalicije to bilo jedno od obećanja. Kako ćete to ne smo Vi, već i premijer Zdravko Krivokapić koji je predvodio koaliciju na izborima objasniti svojim pristalicama?
Dobri odnosi sa Srbijom treba da budu apsolutni prioritet. Vlada Crne Gore, koja vodi unutrašnju i spoljašnu politiku, nema logično objašnjenje zašto već nije realizovala ključno izborno obećanje, a to je izgradnja najboljih mogućih odnosa sa Srbijom.
Sigurno Krivokapić i članovi njegovog kabineta znaju odgovor na jednostavno pitanje: odakle je najlakše iz regiona dovesti turiste u Crnu Goru?
Mislim da nije teško zaključiti sa koje okolne adrese bi mogle doći i ozbiljne direktne investicije. Naši odnosi, nažalost, se ne popravljaju glupim i bezrazložnim protjerivanjem ambasadora Srbije iz Crne Gore i nedozvoljavanjem njegovog povratka, niti hamletovskim dilemamatipa: da li je novoj vladi, koju je dominatno glasao srpski narod Crne Gore, politika i interesi prištinskih separatista bliži od politike Srbije. Od dobrih odnosa najviše koristi imala bi Crna Gora, a posebno na ekonomskom planu.
U tom smislu, neophodan preduslov za oporavak našeg turizma, ugotiteljstva, saobraćaja i drugih važnih ekonomskih sektora je hitno poboljšanje političkih odnosa Crne Gore sa Srbijom. Ekonomija Srbije će po pitanju BDP završiti 2020. godinu kao najbolja u Evropi sa padom od svega 1%. A raditi i družiti se sa najboljim, još kada imate privilegiju da su vam ti najbolji braća i najbliži, uvijek je ispravan i siguran izbor.
Može li se Vlada Crne Gore zaduživati mimo saglasnosti parlamenta i verujete li da će Đukanović i dalje ignorisati odluke parlamenta i zahtjeve Vlade?
Izvesti tajnu operaciju zaduživanja zemlje u iznosu od 20% BDP bez znanja nove skupštinske većine i konsultacija sa predsjednicima vladajućih stranaka, a u koordinaciji i saradnji sa Milom Đukanovićem i njegovim odlazećim funkcionerima je dosta čudna operacija. Da li je trebalo Crna Gora da se zaduži zbog katastrofalne ekonomske sitauacije? Jeste! Da li je trebalo to kriti od poslanika parlamentarne većine i predsjednika vladajućih stranaka, i to zaduženje zajedno realizovati sa Milom Đukanovićem? Nije!
Posebna priča je način izbora savjetnikaza posao emitovanja sedmogodišnjih (7G) evroobveznica, od 9. decembra, po stopi prinosa od 2,95% i kuponskoj stopi od 2,875%.
Republika Srbija je, recimo, emisijom desetogodošnjih (10G) evroobveznica,, od 23 novembra, postigla kuponsku stopu od 1,066%.
Jednostavno poređenje govori da je vlada Crne Gore emitovala desetogodišnje evroobveznice poput Srbije, prinos bi bio 3,3%, odnosno, tri puta skuplje nego što to Srbija plaća. Taj poražavajući uporedni podatak, skrivanje ovog zaduživanja od onih koji podržavaju vladu, a istovremeno zajednički rad nove vlasti sa dokazanim korupcionašima iz Đukanovićevog odlazećeg režima.
Očito je da je nova Vlada kao svoj agitprop odabrala koncer „Vijesti“, novinu, televiziju i portal. Mnogi lideri su mi rekli, o građanima i da ne govorim, čekaju da ih ta informativna glasila obavijeste o vladinim odlukama, namjerama, najavama…. Očito je da su u obavezi da intrevjue, saopštenja, važne informacije rezervišu samo za njih.
Vlada svakako ima pravo da odabere na koji način će se predstavljati u javnosti. Međutim, većina pripadnika Vlade, iz nekog meni nepoznatog razloga, izabralisu da im glavna medijska podrška bude koncern koji je u privatnom vlasništvu, a koji je od svog osnivanja pa do današnjeg vremena ostao dosledan u antisrpskom i antipravoslavnom djelovanju. Mediji u privatnom vlasništvu vode uređivačku politiku saglasno željama vlasnika i ja ne mogu ništa da zamjerim privatnom kapitalu i njegovim interesima. Međutim, dužan sam da uočim da vlada ne drži mnogo do onih privatnih medija koji nemaju takvu antisrpsku doslednost. Lično bih volio da Vlada koju je dominantno podržao srpski narod uvaži i poštuje medije koji su okrenuti brizi i zaštiti interesa naše nacionalne zajednice. Mogli bi ponekad, recimo, da javno pozovu pripadnike bivšeg režima i na neki drugi privatni medij da tamo sučele stavove, a ne samo kod koncerna Vijesti. Bilo bi lijepo da se sa tako visoke adrese reklamiraju i neki srpski mediji, a ne samo antisrpski i antipravoslavni.
(Politika)
