Manastir Kom: Kralj Skadarskog jezera, kojeg čuva Božiji čovjek- monah Filip!
Ako ste se pitali da li u našoj neposrednoj blizini postoji mjesto gdje vile vode ponoćne razgovore, gdje je vjetar ukusan, gdje sa mjesecem možete da odigrate partiju šaha, a druženje sa zvijezdama je ritual pred spavanje, onda znajte, da baš tu, na dohvat vaše ruke, postoji jedno takvo neobično parče koje je priroda nesebično obdarila. Mjesto gdje Bog živi. Na malom parčetu zemlje, nedaleko od Podgorice, u Skadarskom jezeru, usidrio se manastir Kom, vješto obrušeni biser gospodara Ivana Crnojevića.
Mjesto tišine, mira i prirodne ljepote, koje je sam Bog postavio kao čuvara jezera.
Manastir Kom sa crkvom Uspenja Presvete Bogorodice nalazi se u sjeverozapadnom delu Skadarskog jezera, u blizini Žabljaka Crnojevića, na obronku Adrijske gore koji se u vodoplavnom periodu pretvara u ostrvo, dok se za jako sušnog ljeta do manastira može doći i puteljcima kroz močvaru.
Podignut na gori, opasan zaštitnim zidom sa dve kapije, sa kamenim kula zvonikom, diskretno i oprezno gleda na sve strane Jezera.
Manastir Kom sa crkvom posvećenom uspenju Bogorodice, zadužbina Đurđa i Lješa Crnojevića, nastao je, smatra se, između 1415. i 1427. godine. U jednom period, Kom je bio sjedište Zetske mitropolije. U njemu je, 1831. godine Petar II Petrović Njegoš rukopoložen za arhimandrita.
Kad nogom kročite na ovo ostrvo u trenu ćete se vratiti nekoliko vjekova unazad. Osjetićete dah ljubavi, nostalgije i sjete. Svaki kamen ugrađen u ovo ostrvo je istorija i priča sama po sebi. Svjedok mnogih bitaka, saučesnik ratova, vjesnik slobode, nijemi posmatrač mnogih izgubljenih bitaka. Zato, manastir Kom i jeste kralj Jezera koji se strastveno voli.
Imao sam tu sreću i privilegiju da sa mojim Kučima, Draženom, Glišom, Živkom, Milošem, Danilom, Ivanom i Boškom budem gost nastojatelja manastira monaha Filipa. Čovjeka koji, kao da je vjekovima brušen, da bude baš onaj kamen ugaonik koji je vjekovima nedostajao Komu. Kao da je sam Bog vjekovima lutao i tražio pravu osobu koja će svojom vizijom biti najbliža njemu i manastiru i koji je u monahu Filipu ugradio sve ono što je ovom svetom mjestu nedostajalo.
Tih i nenametljiv, kratkih rečenica, a dubokih misli, monah Filip je i Crnojević i Petrović. Ivan i Njegoš. U svakoj njegovoj rečenici se dopunjuju dva velika vladara koja i danas, makar duhom, stanuju na Komu. Bistrog pogleda kao jezero usred ljeta, njegovo lice je detinjski veselo i zrači optimizmom i vjerom u Boga. Njegova filozofija života utkana je poetski snažno u Kom. I tu filizofiju nesebično dijeli sa svim onima koji nogom kroče na to ostrvo.
Njegove riječi, pune životne mudrosti, ostaju zapamćene, i vanvremenske su. Vrate vas za trenutak u 14. vijek, a već u sledećem trenu ponovo ste u realnom svijetu.
Nekad je Kom bio oronuli princ, danas oživljeli kralj koji još nije dostigao svoj zenit, neodoljivo privlači putnike, umjetnike i sanjare, željne ljepote i mira. Božiji dar, za sve one koji žele da pronađu svoj mir. Da se pomole za sebe, da oproste svima koje će taj oprost vratiti na pravi put.
