Sve što je otac Miajlo Backović rekao o porijeklu bokeljskih rimokatolika istina je, koja po definiciji ili boli ili godi, u zavisnosti od mjesta na duhovnoj ljestvici onoga ko se sa njom mora suočiti, ili se pak njome sve vrijeme ponosi, poručio je za BORBU pisac Nikola Malović.

Kako ističe, dok jedni prećutno predlažu da se zaboravi trenutak konverzije, drugi se uporno sjećaju da su im preci bili Srbi.

Upitan da prokomentarišete najnovije packe koje Crna Gora dobija od strane hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana, Malović je odgovorio da Grlić Radman postao persona non grata, da je u Crnoj Gori ostao makar dram njegoševskog.

Prema njegovom mišljenju, pristanak oficijelne Podgorice da pred Hrvatskom stoji mirno i prima šamare, govori da je MNE država stvorena da prima šamare.

Malović je naglasio da je činjenica da spomen-ploča u Morinju još uvijek nije uklonjena uprkos nalogu nadležne inspekcije, dodatni dokaz crnogorskog autošovinizma i u malo vremena stečenog podaničkog mentaliteta.

Pisac se u intervjuu BORBI dotakao i predstojećih lokalnih izbora u Herceg Novom, gradu u kojem živi i stvara.

Da li je otac Backović govorio istinu o bokeljskim rimokatolicima koja je mnoge zaboljela ili je riječ o širenju vjerske i nacionalne mržnje kako tvrde oni koji su ga prethodnih dana napadali zbog izgovorene riječi? Da li se rimokatoličko stanovništvo Boke odvajkada izjašnjavalo kao Hrvati ili su za sebe, kako pokazuju brojni dokumenti, tvrdili da su Bokelji ili Srbi?

Istina po definiciji ili boli ili godi, u zavisnosti od mjesta na duhovnoj ljestvici onoga ko se se istinom mora da suoči, ili se pak njome sve vrijeme ponosi.

Sve što je nesuđeni nasljednik velikog o. Moma Krivokapića, otac Miajlo Backović rekao, istina je. Nažalost, raskol u hrišćanstvu iz 1054. proizveo je vremenom dva ugla gledanja na istinu, do te mjere oprečna da je pakao na zemlji zvani Jasenovac za neke tek radni logor u kome su mahom Srbi učestvovali u tvorbi kulturno-umjetničkih dešavanja, a zapravo nije bilo goreg mjesta na planeti zemlji od Jasenovcca, uključujući i zloglasni logor Aušvic.

Generalno govoreći, godine oko 1850. su vododjelnica. Od tada, po orderu iz Vatikana, svi rimokatolici, pa neka su do tog trenutka bili i Srbi ili Italijani… postaju nacionalni Hrvati. Budući da u Boki, kao na grbu grada Perasta, dvije ruke nose isti krst, mi se trudimo da između nas nema zle krvi, ali dok jedni prećutno predlažu da se zaboravi trenutak konverzije, drugi se uporno sjećaju da su preci toga i toga bili Srbi. Zašto tako uporno pamte? Pa, zato što su i oni mogli u svoje doba da se pokatoličiče da bi živjeli bolje, da se islamizuju, da se montenegrizuju, ali uporno nisu, pa sada svi Srbi, kolektivno, svima bodu oči, kao nijemi i, avaj, politički loše organizovani i vođeni univerzalni krivci za sve, uključujući sumalo i Jasenovac. No, istina je, uzmimo je iz usta o. Miajla Backovića, sasvim drukčija.

Kako komentarišete najnovije packe koje Crna Gora dobija od strane hrvatskog šefa diplomatije Gordana Grlića Radmana (u vidu traženja broda Jadrana, Prevlake, donošenja Rezolucije o Dubrovniku, i upozorenja da se ne dira spomen ploča u Morinju) i snishodljivost zvanične Podgorice koja se pravda da nam od Zagreba zavisi ulazak u EU?

Od 21. maja 2006, rekao sam nebrojeno puta, Crna Gora postoji, ali nije istinita. Kao takvoj, neka joj je Bog u pomoći, kao i svima u njoj zatočenima nama. Geopolitička je konstanta da superiorniji entitet može da daje packje inferiornijem, kao što nezavisna i međunarodno priznata država Hrvatska čini nezavisnoj i međunarodno priznatoj državi Crnoj Gori, jer poslije 21. maja 2006, poslije koitusa sa vragom, nema kajanja.

Pristanak oficijelne Podgorice da pred geopolitičkim niščim subjektom, pred Hrvatskom, stoji mirno i prima šamare, govori da je MNE država stvorena da prima šamare. Da je u Crnoj Gori ostao makar dram njegoševskog, Grlić bi Radman postao persona non grata.

Kako ocjenjujete Grlić Radmanovu izjavu da bi „bilo kakvo diranje u ploču u Morinju, bilo rušenje izgrađenih odnosa između naših zemalja“ , a posebno u trenutku kada je hrvatska vlada usvojila zakon o grobljima na osnovu kojih će u budućnosti moći da sruše sve spomenike koji ne prate njihov narativ o domovinskom ratu i „velikosprskoj agresiji“?

Kaže narod u Boki da nikoga nema doma…

Ako oficijelna Podgorica može da podnese ovoliku količinu ucjena, to znači da suštinski ne postoji, osim kao servis u geopolitički zavisnom lokalu.

Činjenica da spomen-ploča u Morinju još uvijek nije uklonjena uprkos nalogu nadležne inspekcije, dodatni je dokaz crnogorskog autošovinizma i u malo vremena stečenog podaničkog mentaliteta, jer u Morinju, u Boki, nije nije smrtno stradao niti jedan pristaša hrvatstva, za razliku od splitske Lore, gdje su, inspirisani valjda metodama iz Jasenovca, iskasapljeni do smrti naši ljudi, oni koje je poslala nasljednica ove iste Crne Gore.

Narednog vikenda u Herceg Novom se održavaju loklalni izbori. Kako biste ocijenili rad svih postdepesovskih vlasti u tom u gradu? Koji su gorući problemi Herceg Novog koje bi nova ili stara vlast morala da riješi?

Problem svih problema jeste što intelektualni kajmak iz svake sredine, ne samo iz hercegnovske, ostaje mahom u gradu studiranja. Dva su tome razloga, stečena poznanstva, politiku ostavimo li po strani, i veća mogućnost zaposlenja na mjestima koja su neprofitabilna ili čak nepostojeća u malim sredinama.

Druga strana problem svih problema jeste što mnogi opštinari akademskom alhemijom postaju vlasnici sumnjivih diploma, pa im mlađi i obrazovani, sposobni i konektovaniji – smetaju.

Trojka može li u kolo s peticom? Šestica može li ruku podruku sa desetkom?

Rješenje unutar partitokratskog režima, koji je, uza sve nevolje još i kolonijalni, postoji u teoriji: da najbolji dođu na najvažnija mjesta. Koliko kao vanstranački um mogu da opazim, sve stranke glasnogovore da im je do promjena, do boljeg života svih građana, nepartijskog zapošljavanja, da se zalažu da nezaposleni mladi dobiju posao, da se očuva i obala i zaleđe i sve što oko proz partijsku prizmu može da opazi – što je sve, s rukom na srcu, fraza. Šansa da nezavisni kandidat Olivera Doklestić kao ne stara nego baš drevna i obrazovana Bokelja danas pobijedi, a sutra postane poteštatica, gradonačelnica, jednaka je šansi da nas pogodi meteorit, no šansa postoji.

Kako ocjenjujete formiranje nove vlasti u Budvi i plašite li se budvanskog scenarija u Herceg Novom i kako bi isti uticao na grad?

Politička scena u Crnoj Gori je do te mjere nezanimljiva ako znamo da se konci svih aktera vuku otamo tamo.

Samostalnost i suverenost ne stanuje više u Crnoj Gori.

Prije će građanin Crne Gore povezati dva i dva ako na dnevnom nivou prati geopolitička pomijeranja figura na velikoj šahovskoj tabli, negoli što će zbilja biti informisan iz crnogorskih medija.

Nikakvog uvida nemam u to što se dogodilo u Budvi premda mogu da pretpostavim da su se isti posvađali sa sebi veoma sličnima i kontra Budvana poveli grad, navodno, naprijed.

Tagovi