Venecuelanski predsjednik Nikolas Maduro se ove sedmice našao još izolovaniji nakon što je izgubio dva regionalna saveznika: Honduras i Sveti Vinsent i Grenadine.
U Hondurasu su preliminarni rezultati nedjeljnih izbora jasno pokazali jedno: kandidatkinja Riksi Monkada, štićenica ljevičarske predsjednice Ximare Kastro, pala je na treće mjesto u predsjedničkoj utrci i praktički ostala bez izgleda za pobjedu.
Iako se glasovi još prebrojavaju, trka se svela na dva desno orjentisana kandidata koji su obećali prekinuti veze s venecuelanskom vladom: Salvadora Nasrallu i Nasryja Asfuru, kojeg je prošle nedjelje podržao američki predsjednik Donald Tramp.
Na Svetom Vinsentu i Grenadinima, premijer Ralf Gonsalves, gorljivi Madurov saveznik, izgubio je izbore prošle nedjelje nakon gotovo 25 godina na vlasti. Zemlju će sada voditi centristički desničar Godwin Friday, čija je stranka osvojila 14 od 15 mjesta u parlamentu.
Čak i ljevičarski čelnici ograničavaju odnose s Venecuelom
Ovi rezultati, zajedno s ranijim političkim promjenama širom Latinske Amerike, ukazuju na regionalno udaljavanje od nekad popularnog venecuelanskog populističkog pokreta poznatog kao čavizam. Pokret je utemeljio Hugo Chávez, koji je umro 2013. u predsjedničkom mandatu, a nastavio ga je Maduro.
Čak su i države kojima upravljaju ljevičarski ili centroljevičarski čelnici, poput Brazila, Čilea, Meksika i Kolumbije, ograničile odnose s Venecuelom, posebno nakon spornih izbora 2024. godine. Dok je Venezuela ostala u gotovo nepromijenjenoj poziciji nakon više od 25 godina čavizma, zemlje u regiji izmjenjivale su se između lijevih i desnih vlada.
Kolumbija, koja s Venecuelom dijeli dugu kopnenu granicu i problem prekograničnog krijumčarenja droge, oduvijek je imala napet odnos sa svojim susjedom. Pod sadašnjim predsjednikom Gustavom Petrom, ti su se odnosi dodatno zaljuljali.
U ranim mjesecima na dužnosti, Petro je obnovio diplomatske odnose s venecuelanskom vladom, no sada se očigledno distancirao od Madura. Prošle nedjelje rekao za CNN da Maduro nema veze s trgovinom drogom, kako tvrde SAD, ali je priznao da je problem venecuelanskog predsjednika “manjak demokratije i dijaloga”.
Neke latinoameričke države skrenule udesno
Odnosi Venecuele i Argentine pogoršavali su se tokom godina. Za vrijeme ljevičarskih mandata Néstora Kirchnera (2003. – 2007.) i njegove supruge Cristine Fernández de Kirchner (2007. – 2015.), Karakas i Buenos Aires imali su procvat diplomatskih veza uz rast trgovine i saradnje.
No, dijalog je gotovo potpuno zamro nakon što je 2015. izabran centristički desničar Mauricio Macri, a još više nakon izbora 2023., kada je predsjednikom postao Havier Milei, samozvani libertarijanac koji otvoreno govori da mrzi socijalizam.
Posljednjih godina i druge latinoameričke zemlje skrenule su udesno i udaljile se od Madura, uključujući Ekvador, Salvador i Boliviju.
Odnosi s Brazilom kretali su se od prijateljskih do izrazito napetih. Tokom ljevičarskih vlada Luiza Inácia Lule da Silve (2003. – 2010.) i Dilme Rousseff (2010. – 2016.) veze s Karacasom bile su dobre, ali su zahladile pod desnim administracijama Mihela Temera i Žaira Bolsonara, saveznika Donalda Trampa.
Kada se Lula da Silva vratio na vlast prije tri godine, odnosi su obnovljeni, no ne onako čvrsto kao nekad.
Ko je ostao od saveznika?
Ako se situacija u Karibima pretvori u širi sukob s Amerikom, Venecuela bi u regiji imala tek nekolicinu preostalih prijatelja, a malo je vjerojatno da bi joj i oni mogli pomoći. Kuba, dugogodišnja protivnica Sjedinjenih Država, ostala je vjeran saveznik Venezuele još od dolaska Cháveza na vlast.
Ministar vanjskih poslova Bruno Rodríguez rekao je krajem septembra za CNN da Kuba “u potpunosti i potpuno podržava” venezuelansku vladu. No na pitanje bi li Kuba odgovorila na američki napad na Venecuelu, izbjegao je jasan odgovor: “To je hipotetski scenario. Kada me obavijestite da se dogodila američka vojna intervencija, javit ću vam.”
Oslabljeni komunistički otok, koji prolazi kroz jednu od najtežih ekonomskih kriza u novijoj istoriji, nije u poziciji pružiti vojnu pomoć Venecueli, a osim Rodrigezovih izjava Kuba uglavnom ostaje po strani.
Drugi Madurov saveznik je Nikaragva, mala srednjoamerička zemlja kojom upravlja Daniel Ortega. Kontroverzni predsjednik godinama je suočen s optužbama za kršenje ljudskih prava, što on oštro odbacuje.
Ortega je uglavnom šutio tijekom aktualnih napetosti i nije ponudio nikakvu pomoć Venezueli. Ipak, krajem rujna osudio je američko gomilanje vojske u Karibima, tvrdeći da Vašington pokušava “zaplijeniti venecuelansku naftu izmišljajući priču da kokain dolazi iz te zemlje”.
Amerika nagomilala ratne brodove i vojnike
Iako je Maduro sve izolovaniji u Latinskoj Americi, a njegovi stari saveznici zaokupljeni vlastitim problemima, posljedice potencijalnog sukoba teško je predvidjeti u regiji koja već decenijama ima složen odnos ljubavi i animoziteta prema SAD-u.
Pentagon je nagomilao desetak ratnih brodova i više od 15.000 vojnika u regiji. Tramp je sinoć održao sastanak u Bijeloj kući o daljim koracima prema Venecueli, potvrdili su izvori upoznati sa situacijom za CNN.
Otkako je 2013. naslijedio Cháveza, Maduro se naviknuo živjeti iz dana u dan, posebno u brojnim ključnim krizama koje su ga samo dodatno učvrstile na vlasti, rekli su za CNN ljudi koji su direktno s njim radili.
“Priprema se za novu rundu pregovora, pa neće ispustiti nijednu kartu iz ruke osim ako ne bude prisiljen”, rekao je prošlog mjeseca za CNN jedan diplomata u Karakasu, koji je želio ostati anoniman zbog povjerljive prirode razgovora.
To je taktika oblikovana godinama na sindikalnim protestima, a znači da Maduro, bivši sindikalni vođa, zapravo računa na to da Bijela kuća blefira. Venecuelanski predsjednik dobro zna da američka javnost, posebno Trumpova baza, ima vrlo nizak prag tolerancije za vojne intervencije u inostranstvu.
Miami Herald piše o Trampovom ultimatumu
Tramp je navodno dao Maduru ultimatum da se odmah odrekne vlasti tokom njihovog nedavnog poziva, ali venecuelanski autoritarni vođa odbio je, zahtijevajući “globalnu amnestiju” za sebe i saveznike.
U nedjelju je američki predsjednik potvrdio da se poziv održao, rekavši novinarima: “Ne bih rekao da je prošlo dobro ili loše, bio je to telefonski poziv.” Ni američka ni venecuelanska vlada nisu ponudile daljnje detalje o temama o kojima se raspravljalo tokom razgovora, za koji se smatra da se dogodio 21. novembra.
No izvori su za Miami Herald kazali da je američki predsjednik poslao “oštru poruku” svom južnoameričkom kolegi, koji je u središtu četveromjesečne kampanje pritiska u kojoj je Tramp naredio masovno raspoređivanje pomorskih snaga uz sjevernu obalu Venecuele.
“Možete spasiti sebe i one koji su vam najbliži, ali morate sada napustiti zemlju”, navodno je rekao Tramp, nudeći siguran prolaz Maduru, njegovoj supruzi i sinu “samo ako odmah pristane dati ostavku”.
Međutim, venecuelanski predsjednik navodno je odbio odmah odstupiti i navodno je postavio niz protivzahtjeva, uključujući imunitet od kaznenog progona širom svijeta i dopuštenje da se odrekne političke kontrole, ali zadrži kontrolu nad oružanim snagama.
No,no companeros.18 brodova,100 aviona i vise,podmornica ,10 000 ljudi malo malo za invaziju…Svi ce ih napasti i Mexico,40 miliona unutra latino ima,lud je….Svi,i Brazil.