Posljedice promjene vlasti u Mađarskoj ne bi se zaustavile na njenim odnosima sa velikim centrima moći – već bi se direktno odrazile i na region, prije svega na Srbiju i Republiku Srpsku, kaže za RT Balkan geopolitički analitičar Predrag Rajić.
Ovogodišnji parlamentarni izbori u Mađarskoj donose neizvjesnost kakve u toj zemlji nije bilo gotovo dvije decenije. Pred glasačima nije samo izbor između vlasti i opozicije, između Fidesa i TISA-e, partija oličenih u „staroj kajli“ Viktoru Orbanu i „dašku svježine“ Peteru Mađaru, već odluka u kom će se pravcu kretati njihova zemlja. Hoće li da zadrži sadašnji stepen samostalnosti ili će Mađarska postati samo jedan od poslušnih briselskih đaka, ukalupljenih u okvire evropske politike? I tu priča o mađarskim izborima iskače iz unutrašnjeg konteksta i postaje više od pitanja koje se tiče samo Mađara. U Evropskoj uniji 12. april se doživljava kao prilika da se odnosi sa Budimpeštom „normalizuju“ ili, u prevodu na srpski – da se Mađarska uskladi sa stavom Brisela posebno kada je riječ o sankcijama i odnosima sa Rusijom.
I Vašington širom otvorenih očiju posmatra predizbornu kampanju. Šef Bijele kuće otvoreno je podržao Orbana i istakao ga kao lidera koji treba da bude „primjer ostatku svijeta“. Prošle nedjelje, državni sekretar SAD Marko Rubio je iz Minhena do Vašingtona išao preko Budimpešte, zvanično kako bi potpisao sa Mađarskom sporazume o nuklearnoj saradnji, a između redova da još jednom stavi do znanja koji kandidat ima podršku najveće svjetske sile. Posljedice promjene vlasti u Mađarskoj ne bi se zaustavile samo na odnosima Mađarske sa velikim centrima moći – one bi se direktno odrazile i na region. A tako i na Srbiju.
Nova figura mađarske opozicije
Ko je uopšte Peter Mađar i kako se za oko dvije i po godine sa političkih margina lansirao u sam vrh? Ko mu je na tom putu pomogao? Geopolitički analitičar Predrag Rajić uspon Petera Mađara vidi kao posljedicu dva skandala i ekonomskih neprilika izazvanih sukobom u Ukrajini.
Prva afera koja je uzdrmala do tada nepokolebljivi Fides je ona u kojoj je učestvovao Jožef Sajer, jedan od osnivača stranke, kog je mađarska javnost smatrala promoterom porodičnih vrijednosti. A onda ga je policija uhvatila dok je pokušavao da pobjegne sa žurke u Briselu tokom lokdauna. Gotovo filmski zaplet unosi činjenica da je u pitanju bila gej žurka i da su kod Sajera pronađene opojne droge.
„Tu je počelo da se komesa mađarsko javno mnjenje i jedan broj glasača Fidesa, stranke kojoj je porodica osnovna politička i društvena vrijednost, odustao je od te partije. Drugi slučaj je doveo do ostavki predsjednice Mađarske Katalin Novak i ministarke pravde Judit Varge, inače bivše supruge Petera Mađara i osobe koja je bila u krugu Orbanovih ljudi od povjerenja. Naime, saznalo se da je nekoliko mjeseci prije isteka zatvorske kazne pomilovan čovjek koji je učestvovao u prikrivanju seksualnog zlostavljanja djece. Ovi slučajevi razočarali su one koji su smatrali da politika koja se promoviše nije sprovođena i to od strane onih koji su bili u obavezi da je slijede“, objašnjava Rajić.
Sagovornik portala RT Balkan podsjeća da ni Mađarsku nisu zaobišle nedaće sa kojim su se suočile i druge zemlje usljed ukrajinsko-ruskog sukoba.
„Teže se dolazilo do energenata. Recimo, u ovom trenutku je potpuno prekinuto snabdijevanje naftom i gasom iz Rusije koje u Mađarsku stiže preko Ukrajine, a porasle su i cijene hrane. I tu se pojavio Mađar, koji je populistički govorio da će da razriješi sve tako što će se dogovoriti sa Njemačkom, koja će onda da interveniše kod EU da se Mađarskoj otvore oni fondovi koji su blokirani zbog Orbanovog sukoba sa Briselom“, pojašnjava Rajić uspon mladog pravnika, koji se nije libio da u borbi protiv Orbana koristi informacije do kojih je došao dok je bio u braku sa Judit Vargom.
Šta Srbija gubi ako Orban izgubi
Međutim, naš sagovornik ističe i da Mađar nije izgrađen samo na unutrašnjem nezadovoljstvu, već da njegovu kampanju prati i jasna politička podrška spolja.
Nešto o tome objavio je i američki istraživački portal „Grejzon“, došavši do dokumenta koja ukazuju da je visoki zvaničnik EU Marton Benedek još 2019. planirao dugoročnu i prikrivenu akciju protiv Orbana. Kao polazište korišćeni su protesti protiv takozvanog „robovskog zakona“, uz ideju da opozicione stranke, sindikati i civilni sektor povežu u trajni koordinacioni mehanizam koji bi vlast izazvao i na izborima, uz podršku Soroševih NVO. Prema ocjeni novinara Kita Klarenberga upravo u tom političkom okviru kasnije je Peter Mađar transformisan od lojaliste Fidesa do lidera nekada beznadežne stranke TISA (Poštovanje i sloboda).
Rajić naglašava da posebno izražen interes za političke promjene u Mađarskoj pokazuje Njemačka i da on nije motivisan demokratskim razlozima, već željom da se odnosi Berlina i Budimpešte vrate u predvidive okvire.
„To da Njemačka navija za Mađara nije nikakva tajna. Na Minhenskoj bezbjednosnoj konferenciji kancelar Fridrih Merc se susreo sa njim. A priznaćete da nije uobičajena diplomatska praksa da se lider jedne države susreće sa opozicionarom iz druge države. Očigledna je podrška i Evropske narodne partije, CDU i CSU. Mađarska je država koja direktno ulazi u njemačku interesnu zonu ili, šire gledano, u germansku interesnu zonu još od Habsburške monarhije“, dodaje Rajić.
Ako izgubi Orban, a pobijedi Berlin, šta bi to značilo za Srbiju?
„Mi boljeg prijatelja od Orbana u EU nemamo. On je apsolutno naklonjen srpskom političkom interesu i pritom ne mislim samo na Srbiju, već i na Republiku Srpsku. Sigurno bi se prvo promijenio odnos Budimpešte prema Banjaluci, jer bi u slučaju BiH opet slijedili politiku Berlina. Interes koji sada postoji za RS, u smislu pomoći, kreditnih linija, stavljanja veta na uvođenje sankcija rukovodstvu RS u Briselu… ništa od toga ne bismo imali. To bi, možda bio i prvi korak ako bi pobijedio Mađar, jer je politički najjeftinije da isporuči svoj odnos prema RS kao znak dobre volje“, objašnjava Rajić.
Naš sagovornik dodaje i da je situacija sa Srbijom malo kompleksnija: budući da je dom za oko 150.000 Mađara, zaokretanje ne bi došlo preko noći, ali bi se sigurno odnosi sveli na tehnički minimum neophodan samo za funkcionisanje dvije države koje imaju istu granicu.
U tom slučaju u vrhu dnevnog reda bilo bi i redefinisanje odnosa sa Rusijom, koji se sada zasnivaju na pragmatičnoj saradnji, prije svega kroz energetiku i stabilan politički odnos, uprkos pritiscima iz EU.
„Mislim da bi promjena vlasti u Mađarskoj dovela i do promjene odnosa prema Moskvi. Taj odnos bio bi identičan onome što imamo u Zagrebu i što radi Plenkovićeva vlada. Dok bi prema MOL-u, energetskoj kompaniji u čijoj je vlasničkoj strukturi i država, a koji je sada u našem fokusu zbog slučaja Naftne industrije Srbije, ipak gledali u Vašington“, dodaje.
Nije sve tako crno, izborni sistem je mješovit
Sagovornik portala RT Balkan objašnjava da su ovo prvi neizvjesni izbori u posljednje gotovo dvije decenije i da je pred Orbanom ozbiljan izazivač – koji ne samo da poznaje sistem iznutra, već se biračima obraća idejama koje baštini i Fides.
„A upravo je najveći izazov Orbanu da spriječi odliv dijela svojih birača koji su umorni, nezadovoljni kadrovskim rješenjima ili potezima vlasti“, dodaje.
Ali ključni razlog zbog kojeg, uprkos pojačanoj neizvjesnosti, vladajuća stranka i dalje ima prednost leži u samom mađarskom izbornom sistemu, koji je dizajniran tako da nagrađuje organizaciju, infrastrukturu i lokalnu ukorijenjenost. Mađarski parlament ima 199 poslanika od kojih se 106 bira većinski, u jednom krugu, po izbornim jedinicama, dok se 93 poslanika biraju po proporcionalnom sistemu sa zatvorenih lista.
„U većinskom dijelu sistema, građani glasaju za kandidata imenom i prezimenom, a pobjednik je onaj ko osvoji najviše glasova bez drugog kruga i bez apsolutne većine. Taj model ide u prilog strankama koje imaju razvijenu terensku mrežu i prepoznatljive lokalne kandidate. Upravo tu je Fides u prednosti: nema naseljenog mjesta u Mađarskoj u kojem stranka nije prisutna, a brojni kandidati pobjeđuju zahvaljujući ličnom ugledu, često i izvan čisto partijske lojalnosti. Usudio bih se da kažem da Fides nema baš malo članova koji u svojim sredinama uživaju veći ugled i od Orbana“, objašnjava Rajić.
Međutim, u hipotetičkom scenariju izbora „jedan na jedan“ ili u sistemu sa dva kruga, naš sagovornik dodaje da bi dinamika bila potpuno drugačija – glasanje bi se lako pretvorilo u referendum protiv vlasti.
Priliku Mađaru dodatno komplikuje i uloga manjih političkih opcija, koje bi, iako pojedinačno slabe, mogle da utiču na raspodjelu mandata. Na izborima se očekuje učešće još nekoliko lista koje se kreću oko izbornog cenzusa (pet odsto za partije koje izlaze samostalno, 10 procenata za one koje na izbore izlaze u duetu i 15 odsto ako ih je više), ali čije prisustvo može biti presudno u pojedinim jedinicama.
Među njima je i satirična stranka Partija dvoglavog psa, koja godinama ismijava i vlast i opoziciju, ali redovno uzima dio protestnih i urbanih glasova.
„Ovaj put obećala je da će se pojaviti samo tamo gdje ne može da nanese štetu Mađaru“, kaže Rajić.
Na lijevom spektru nalazi se Demokratska koalicija, stranka koju predvodi Klara Dobrev, bivša supruga nekadašnjeg premijera Ferenca Đurčanja. Ta opcija nosi teret stare socijalističke vlasti i u otvorenom je sukobu sa Mađarom, koji je DK označio kao „drugo lice iste, propale politike“. Na desnom krilu je Naša domovina, stranka koja zastupa još tvrđu nacionalnu politiku od Fidesa.
„Iako formalno opoziciona, ona je programski i ideološki znatno bliža Orbanu nego TISA-i, zbog čega se u Budimpešti ne isključuje mogućnost njene postizborne saradnje sa vladajućom koalicijom u slučaju tijesnog rezultata“, navodi Rajić.
Pikanterija u vezi sa Našom domovinom je ta da je na njenom čelu Laslo Torckai, čiji je djed iz Odžaka, a koji je u prošlosti imao napet odnos sa zemljom svojih predaka toliko da mu je bio zabranjen ulazak u Srbiju. A Evropsku uniju je nervirao izjavama da bi dio Ukrajine, tačnije najzapadniji region Zakarpatja trebalo da pripadne Mađarskoj, ukoliko ova zemlja izgubi državnost nakon SVO.
Analitičari ne vole da daju prognoze dva mjeseca pred izbore čiji je ishod ovako neizvjestan, pa naš sagovornik kaže da bi se na Orbanovu pobjedu kladio da su izbori ove nedjelje.
Ali, nije potrebna vještina analitičara da bi se zaključile dvije stvari: da će pobjednik 12. aprila biti Mađar. I da bi za Srbe bilo bolje da to bude onaj po uvjerenju, a ne po etimologiji.
(RT Balkan)
