Nisu govorili istim jezikom, ali su se razumjeli bez riječi. Ruski književnik Sergej Jesenjin govorio je samo ruski jezik, dok je plesačica Izadora Dankan znala samo engleski i tek 20-ak riječi ruskog. Ipak, sasvim dovoljno da se među njima rasplamsa ljubav – jedna od najskandaloznijih u 20. vijeku. To je istorija o dvoje genija, dvije plamene prirode, dvije stvaralačke individue koje su jedno drugo bukvalno sagorjele u plamenu strasti i očaja.
Davne 1895. godine, 3. oktobra, svijet je postao bogatiji za jednog talentovanog književnika – u Konstantinovu, u Carskoj Rusiji, rođen je Sergej Jesenjin.
Talenat za pisanje Sergej je otkrio sa svega 9 godina, a već sa nepunih 20 godina mogao se pohvaliti i prvom objavljenom zbirkom pjesama. Do navršene 26. godine pisac se, osim zbirkom pjesama, mogao pohvaliti i burnom ljubavnom prošlošću: imao je troje djece, od čega je jedno rođeno vanbračno, a drugo dvoje – u braku.
Plesačica Izadora Dankan ispisala je istoriju plesa i načinila revoluciju u svijetu koreografije – nazivali su je „božanstvenom bosonogom“ jer je obično plesala bosa, a mnogi su pokušavali da iskopiraju njene pokrete. I dok je u plesu nizala uspjeh za uspjehom, u privatnom životu ništa nije bilo tako sjajno – u momentu upoznavanja s ruskim književnikom Sergejem Jesenjinom, Amerikanka Izadora je iza sebe imala nekoliko propalih veza i troje pokojne djece.
Varnice sevnule već prvo veče
Po riječima savremenika dvoje umjetnika, njihov susret bio je nevjerovatan: izgledalo je kao da se znaju čitavog života, iako je to bio prvi put da su se ikada sreli. Već u prvim trenucima poznanstva, temperamentni, zaljubljivi Jesenjin je obasuo plesačicu pažnjom, a ona mu je, na trapavom ruskom, upućivala komplimente. Iako se do tada nisu poznavali, te večeri pao je i prvi poljubac.
Tako je počela njihova strastvena, mučna i nadasve razorna veza. Njemu je tada bilo 28, njoj oko 45 godina. Jesenjin je pisao da „za bijele pramenove što padaju s njenog čela ne bi uzeo zlato kose najljepše djevojke“ i govorio da ona ima „rusku dušu“, zahvaljujući kojoj se oni razumiju i bez riječi. Ona se pak zaklinjala da će do smrti pamtiti njegove zlatne pramenove na svojim grudima i da u životu želi samo jedno – da ga uspava i da mu donese mir.
Idila je kratko trajala
Međutim, iako je u početku sve bilo idilično, ubrzo je njihova veza postala destruktivna: Jesenjin je u društvu Dankan počeo da preteruje s alkoholom, dok su njene prijateljice smatrale da je upravo ruski pisac kriv za to što se ona sve češće opija. Pod uticajem alkohola, počeo je da pretjeruje i u drugim stvarima: često je izlazio i flertovao s drugim damama, a ona ga čekala kod kuće i praštala svaki put.
Nakon besomučne svađe, Jesenjin bi svaki put tražio oproštaj i kleo se u vječnu ljubav, da bi svoja obećanja zaboravljao već narednog dana. I tako u krug, iz dana u dan. Odnos je iz emotivnog ubrzo prerastao u toksičan – nalik odnosu majke koja bezuslovno, bezgranično voli i razmaženog sina koji ne umije da se ponaša i ne želi da snosi odgovornost za svoje riječi i postupke.
Vezu su pokušali da spasu brakom
Iako stvari nisu dobro funkcionisale među njima, Jesenjin i Dankan su ipak riješili da se uzmu: njoj je to bio prvi brak, a njemu drugi. Zbog razlike u godinama ona je čak tražila da je „podmlade“, da joj u pasošu upišu da ima manje godina nego što je zaista imala. Ovaj brak se možda i ne bi desio da Dankan nije željela da se zbog karijere vrati u Ameriku – međutim, kako Jesenjin nije mogao da dobije vizu, odlučili su da (polufunkcionalan) odnos krunišu potpisom kod matičara.
Dankan je po povratku u Ameriku odmah počela da pakuje kofere za turneju, a Jesenjin je, kao dobar muž, odlučio da je u stopu prati i pruža joj podršku. Međutim, iako zamisao nije bila loša, realizacija je bila katastrofalna: Jesenjina su svuda u inostranstvu doživljavali kao „prikolicu“ neprikosnovene dive. Ovo je ruskog pisca jako vrijeđalo i udaralo mu na ego, pa su svađe među njima postajale sve češće. Turneja nije dugo potrajala, a nakon nje par se vratio u Moskvu.
Svađe su ipak na kraju nadjačale ljubav
Ni nakon par mjeseci boravka u Moskvi odnos Jesenjina i Dankan nije se nimalo popravio, pa je plesačica odlučila da napusti Rusiju, makar i na kratko, kako bi se strasti stišale. Međutim, tek što je otišla, stigao joj je telegram:
„Volim drugu. Oženjen. Srećan. Jesenjin.“
Ova poruka ju je potpuno emotivno razorila, iako je ona bila samo djelimično tačna – da, Jesenjin jeste u tom trenutku imao drugu partnerku, Galinu Benislavsku, ali oni nisu bili ni u kakvom braku. Ona pravu istinu, naravno, nije znala.
Gubitak voljenog muškarca Dankan je podnijela teško, ali dostojanstveno, takoreći muški: nikada o Jesenjinu, jedinom muškarcu zbog kojeg je prekršila svoje pravilo da se u životu neće udati, nije rekla niti jednu ružnu riječ.
Dvije godine nakon rastanka saznala je da se Jesenjin objesio, a još godinu i po dana kasnije i sama je otišla na onaj svijet: vozeći se u kabrioletu, marama joj se slučajno uplela u točkove i ona se na licu mjesta ugušila.
Baš kao i njen jedini muž, ostala je bez daha.
