LJEPOTE IM SE NAGLEDASMO I PAMETI NASLUŠASMO!?

Piše Dr Momčilo D. Pejović

Danima već “pretresam” svoje ispise od unazad nekoliko godina, sve tražeći naslov koji bi bio drugačiji, neuobičajen, barem meni! Nakupilo se mnogo toga, preko 15000 stranica i još fototeka! A za perod od posljednje decenije 20. vijeka pa sve do kraja druge decenije 21. vijeka imam više od 100.000 stranica! Pažiljivo biram, i od izabranog vršim selekciju!

Dva su momenta, iz moje radne karijere, koja mi ne daju da zaboravim vrijeme komunizma i diktatorskog režima Mila Đukanovića, sa generacijom “mladi lijepi i (još) pametni”, kao nastavak komunističke ideologije koja još podmuklo traje i ima uporište u političkoj stranci zvanoj D(r)PS.

Prvi moj ozbiljan momenat, koji mi je otvorio oči, bio je “informativni razgovor” u policijskoj stanici na Cetinju, mome rodnom gradu, gdje sam gotovo cijeli mjesec dana dolazio po pozivu da objašnjavam: “šta si to radio u Avganistanu u vremenu sukoba sa Rusima”? Uzaludno sam objašnjavao “Crv(….)u”, da nijesam mogao istovremeno učestvovati u ratu i izvoditi nastavu istorije u Gimnaziji i Obrazovnom centru na Cetinju. Čovjek zapeo pa zapeo da “imaju saznanje” o tome(…)! Nekako se jedva, i na stotinu čuda, toga ratosiljah i poslije mnogo godina objavih tekst pod naslovom: “Moje učešće … i saznanja o napadu na Afganistan”!? (Objavljeno: IN4S.NET, ponedjeljak, 27. april 2009. godine).

A drugi momenat je, takođe veoma ozbiljan atak na mene i moju ličnost, bijaše za vrijeme kratkog direktorstva u Državnom arhivu Crne Gore na Cetinju! Dolazeći na posao iz Podgorice na Cetinje, jednog ranog jutra me sačekaše dva policajca na ulazu u zgradi i rekoše mi da pođem sa njima do stanice milicije, takođe na Cetinju. To prođe bez ikakvih problema i ne potraja ni desetak minuta! Vidješe o čemu je riječ, koja ja igra u pitanju, pozdravismo se, pa dodadoše da su me “morali pozvati – po nalogu iz Podgorice”! Čak mislim da ni zabilješku nijesu o tome sastavljali!? Naravno, bilo mi je jasno od koga je i šta se hoće! Međutim, taj slučaj ne zaboravljam iz razloga što je to bilo tako podlo, krajnje nisko, zlobno, napakovano a ujedno ogavno! Prosto rečeno nije bilo mjesta ni da se zrnce sumnje može “u napakovanu  igru” staviti a da bude na moj teret.

Naravno, u nekoliko tekstova sam to provlačio i čikao one koji su nastojali uporno da plasiraju neke sumnjive rabote u reagovanju – komentarima ispod mojih brojnih objavljenih tekstova. Međutim, nikako da neko od tih “junaka” anonimnih ili sa izmišljenim imenima, nadimcima itd., uzmu da napišu, potpišu se, i da potpisom to potvrđuju kako mi poltronski podmeću za interese drugih, a za koje špijuniraju!

E, to je razlog da se osvrnem na sve one koji su bili dio sistema dodvorničkog i kriminalnog miljea gdje skroman, pošeten i dostojanstven čovjek nije mogao opstati ili u svojoj profesiji napredovati! Toliko, samo da ih podsjetim na navedeno i dam im podstrek da napišu sve što imaju a što bi me kao čovjeka i naučnog radnika moglo opteretiti i pozvati na odgovornost!

A on, Milo Đukanović, i oni su došli sa ulice i devizom: “Mi znamo kako – Za bolji život”, njihov svakako! Brojni satrapi, poltroni, požmirepi, gmizavci, puzavci i ostali crvići su mu u tom svesrdno pomagali, naravno i za sebe grabili, koliko im je on dozvoljavao! Sve su radili za njega, otimali i kriminalnim radnjama, mimo zakona, uz njegovu prećutno odobravanje stvarali uslove u kojima će On i oni biti vječito na vlasti! Tako su mislili da nastave sve do njihovog biološkog trajanja, a prethodno da svoju djecu i unučad potom postave i tako nastave ono što su im oni institucionalno, organizovanim kriminalom učvrstili.

Međutim, ipak, promijenila se vlast, došli su drugi neopterećeni komunističkom ideologijom! Kako god da bude biće za koplje bolje od bivšega režima Mila Đukanovića i njegovih drps-ovaca.

(Mišljenja i stavovi u rubrici kolumne i drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba)