„Lider EU integracija“, a sin Vesne Medenice bježi: Dok javnost gleda porno snimke, Miloš Medenica nestaje iz Crne Gore!

Dok se javnost danima bombarduje eksplicitnim snimcima, „aferama“ i kontrolisanom bukom niskog intenziteta, ključna pitanja ostaju bez odgovora. Najvažnije među njima glasi: da li je ova medijska lavina poslužila kao dimna zavjesa da Miloš Medenica, sin osuđene bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, napusti Crnu Goru?

U državi koja se svakodnevno samoproglašava „liderom u evropskim integracijama“, bježi sin žene koja je personifikovala vrh pravosudne moći prethodnog sistema. I to bez dramatičnih reakcija, bez hitnih sjednica, bez ostavki, bez političke i institucionalne odgovornosti. Kao da se ništa nije desilo.

Ako je Crna Gora zaista država vladavine prava, kako je moguće da osoba koja je bila direktno vezana za jednu od najvećih pravosudnih afera u istoriji zemlje – jednostavno nestane? Ko je zakazao: policija, tužilaštvo, bezbjednosne službe ili politički vrh koji nad njima ima kontrolu?

Umjesto odgovora, građanima se nudi spektakl. Umjesto istrage – distrakcija. Umjesto istine – buka. A dok se javnost zabavlja skandalima koji nemaju nikakve veze sa sistemskom korupcijom, ključni akteri bivšeg režima ili njihovi najbliži srodnici mirno izlaze iz zemlje.

Posebno zabrinjava tišina Brisela. Evropska unija, koja Crnu Goru često navodi kao „najnaprednijeg kandidata“, ovih dana nema gotovo ništa da kaže o činjenici da pravosudna država ne može da zadrži pod kontrolom ni one koji su decenijama upravljali njenim sudovima. Ako je ovo evropski standard – onda je problem mnogo veći nego što se priznaje.

Nema ostavki. Nema političke odgovornosti. Nema vanrednih mjera. Ima samo dobro uigran mehanizam skretanja pažnje i poruka da su neki i dalje iznad sistema.

Ako su eksplicitni snimci poslužili da se zamagle ozbiljna pitanja i omogući bijeg čovjeku koji simbolizuje neprocesuiranu moć starog režima, onda Crna Gora nema problem sa imidžom – već sa istinom. A bez istine nema ni Evrope, ma koliko se vlast zaklinjala u „lidersku poziciju“ na tom putu.