Dok žale za Srebrenicom i njenim žrtvama, crnogorska delegacija koja je juče bila najbrojnija u Potočarima, nikad nije odala počast stradalima od NATO bombarodovanja u Murinu.
Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović, predsjednik parlamenta Aleksa Bečić, vicepremijer Dritan Abazović, lider Bošnjačke stranke Ervin Ibrahimović, poslanica SDP-a Draginja Vuksanović nijesu se sjetili da posjete Murino i poklone se sjenima djece koja su stradala od NATO bombi.
Možda ne žele da se zamjere NATO partnerima, pa zaboravljaju da je Murino u Crnoj Gori i da se svake godine održava parastos žrtvama.
Zaboravljaju, naši funkcioneri i mnoge druge zločine počinjene za vrijeme ratova u svojoj državi, ipak im je preče da oplakuju žrtve u tuđem dvorištu.
Možda, prema njihovim kriterijumima, neke žrtve vrijede više.
U Murinu su ubijena nedužna djeca, uništena je nečija budućnost i ugašen je dječiji smijeh. Prije više od dvije decenije Murino je bilo usnulo selo u Plavu sa starim kamenim mostom kao simbolom, hotelom u centru mjesta, a danas je to još dublje zaspalo plavsko selo bez starog mosta srušenog u NATO bombardovanju, hotela koji je tom prilikom teško oštećen pa srušen.
Šest žrtava, od toga troje djece, stradalo je na mostu u centru mjesta pogođenog sa od 10 do 17 projektila NATO-a.
Naši zvaničnici zaboravljaju Murino, pojedini se sjete samo na godišnjicu da napišu koju riječ i tako ožale žrtve. Rijetko ko od njih pođe i pokloni se onima koji su živote izgubili ni krivi ni dužni.
Murino nije daleko, ali je za bivše i sadašnje funkcionere izgleda i predaleko, jer dok oplakuju tuđe žrtve, na naše i ne pomisle.
