Dok se ostaci DPS-a i njihovi sateliti ovih dana horski žale na funkcionisanje i „pad profesionalizma“ RTV PG, podgorička javnost ostala je nijema pred ciframa koje su godinama isisavane iz džepova građana. Gotovo svakodnevno odbornici opozicije kritikuju rad gradskog javnog servisa, međutim, nije baš toliko davno bilo da se građani ne sjećaju perioda kada je ova televizija funkcionisala faktički kao još jedan partijski bastion Demokratske partije socijalista, pored njima bliskih privatnih medija. Ništa tu ne bi bilo sporno da to nije dolazilo sa računa svih građana Podgorice.

Stoga, možemo se prisjetiti i perioda kada je vlast na čelu sa Ivanom Vukovićem za osnivanje jednog takvog medija izdvojila frapantnih 2.5 miliona evra građana Podgorice te da je formiranje ove televizije došlo nakon što se promijenio menadžment Javnog servisa i nakon što su izgubili kontrolu nad državnom televizijom. U tom trenutku je DPS i dalje kontrolisao Glavni grad te im je očito bilo potrebno da makar na račun građana Podgorice mogu da sprovode svoju političku kampanju. Tako su u pomenutom mediju bili prisutni Mirka Dević (poznata po sramnom prilogu kada je ubijen Ljubiša Mrdak te okarakterisala njegove ubice kao „Svetosavce“ i „Litijaše“ te samim tim pokušala jednu čitavu grupu ljudi da okarakteriše da imaju te tendencije), Senad Pećanin i drugi.

Još jedno ime koje je provijavalo tim medijem bila je i Tamara Nikčević, nekadašnja voditeljka emisije Teleskopija na Javnom servisu.

Nikčevićeva je inače bila nakratko zapošljena i na Vukovićevoj Gradskoj televiziji a Podgoričane je frapirao podatak koliko je ona novca primala po emisiji. Ispostavilo se da je „odbrana države“ ispred kamera Gradske televizije naplaćivala – nevjerovatnih 4.000 evra mjesečno!

Sramno je što danas oni koji su aminovali ovakve ugovore drže lekcije o etici. Dok su se prosvjetari i medicinske sestre borili za svaku povišicu, privilegovani novinari bliski bivšoj vlasti inkasirali su više nego što je prosječan Podgoričanin u tom vremenu mogao da zaradi za pola godine.

Jasno je stoga zašto DPS-u danas smeta svaka promjena u uređivačkoj politici. Ne boli njih gubitak objektivnosti – jer je pod njihovom palicom objektivnost bila nepoznata imenica – već ih boli gubitak kontrole nad resursima koji su služili isključivo za partijsku propagandu.

Licemjerno je žaliti se na funkcionisanje televizije danas, dok se ćuti o tome kako je novac građana Podgorice trošen na astronomske plate onih čiji je jedini zadatak bio produbljivanje podjela i služenje jednom centru moći.

Tagovi