Najnoviji javni istupi Petra Odžića, u kojima sa oduševljenjem komentariše političke promjene u Mađarskoj i smjenu Viktora Orbana, još jednom su ogolili duboko ukorijenjeno licemjerje dijela crnogorske političke scene. Posebno kada takve poruke dolaze od čovjeka čija politička biografija predstavlja školski primjer nedosljednosti, oportunizma i selektivnog pamćenja.

Odžić, koji danas obavlja funkciju predsjednika Skupštine opštine Budva i zamjenik je predsjednika SDP-a, očigledno pokušava da se predstavi kao glas evropskih vrijednosti i demokratskih promjena. Međutim, zaboravlja – ili svjesno prećutkuje – da dolazi iz partije koja je punih 18 godina bila stub vlasti sa DPS-om, u periodu obilježenom brojnim aferama i zloupotrebama državnih resursa.

Javnost i dalje pamti slučajeve poput sporne kupovine stanova za funkcionere, kao i aferu „Limenka“, koje su postale simboli političke trgovine i raspolaganja državnom imovinom mimo interesa građana. Upravo u tim strukturama, SDP je imao značajnu ulogu, a njeni istaknuti članovi bili su dio sistema koji je danas predmet oštrih kritika – često i od samih bivših aktera.

U tom kontekstu, Odžićevo moralizisanje o političkim promjenama u drugim državama zvuči u najmanju ruku neuvjerljivo.

Dodatnu dimenziju političke nedosljednosti predstavlja njegov angažman u Budvi. Iako je godinama nastupao kao principijelni kritičar određenih politika i saveza, Odžić je bez zadrške ušao u koaliciju sa Nikolom Jovanovićem – aranžman koji je i sam ranije ne bi mogao opravdati biračima.

Da je riječ o čistom pragmatizmu, potvrđuju i konkretne odluke vlasti u kojoj učestvuje. Jedna od njih je i izdvajanje čak milion eura iz budžeta za izgradnju hrama, što predstavlja drastičan zaokret u odnosu na dugogodišnje stavove SDP-a i samog Odžića, koji su važili za jedne od najglasnijih kritičara djelovanja Srpske pravoslavne crkve.

Uprkos tome, kada je trebalo sačuvati političku poziciju, principi su brzo ustupili mjesto interesima. Odžić je, očigledno, bez većih problema „progutao“ sve ono za šta se ranije zalagao, pokazujući da su političke funkcije važnije od dosljednosti i uvjerenja.

Zato danas, kada komentariše političke prilike van Crne Gore, njegovi stavovi ne djeluju kao izraz principijelne politike, već kao još jedan pokušaj da se skrene pažnja sa sopstvene političke prošlosti i sadašnjosti.

Jer, prije nego što počne da slavi promjene u drugim državama, možda bi bilo korisnije da odgovori na pitanje – gdje su nestali principi koje je nekada tako glasno zastupao.

Tagovi