Lažno predstavljanje, krađa umjetnina, bježanje od Haškog suda, privatizacijski kriminal: Ko je Domagoj Margetić koji širi laži o Vučiću?

Novinar Domagoj Margetić koji širi laži o predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću je osoba kojoj su drugi pisali tekstove, koja ne vraća dugove, koju su ljudi optuživali za privatizacijski kriminal, koja je bježala od Haškog suda i koja je pokrala skupocjenu zbirku umjetnina poznatog hrvatskog likovnog umjetnika Vladimira Dodiga Trokuta, tvrdi Dražen Stjepandić u tekstu na hrvatskom portalu „Tjedno“.

„Nema novinarstva bez ego tripa, ali kod Margetića se ne radi samo o super egu, nego prvo ide on sav uspuhan od puštanja istraživačkih vjetrova i želje da poševi samog sebe, pa onda iza njega dugo ništa, pa tek onda spisak njegovih pomno odabranih navodnih spektakularnih novinarskih istraživanja i otkrića. Tako bezobrazno, psihopatski umišljeno biće rijetko se sreće, posebice među realiziranim i ostvarenim ljudima. Pravim facama“, piše Stjepandić.

Dalje je naveo da je riječ o osobi koja ne vraća dug.

„Kod njega opcija vraćanja duga jednostavno ne postoji“, rekao mi je jedan od brojnih njegovih nekadašnjih prijatelja i suradnika“, navodi Stjepandić.

Dalje navodi da je Domagoju Margetiću u „Imperijalu“ dvehiljaditih godina Mladen Kristić pisao tekstove.

„Margetić je donosio informacije i sjedio je sa strane dok je njegove senzacionalne tvrdnje, često samo to, Mladen Kristić pretvarao u novinarske tekstove potpisujući Margetića. (…) Kasnije kad je postao glavni urednik „Hrvatskog slova“ Margetić je malo uznapredovao u pisanju komentara, počeo je objavljivati i knjige, ali poznavanje novinarskih formi, intervjui, reportaže, priča s citatima… nije nešto u čemu se ikada iskazao. Imao je samo optužnice, prijave, dokumente i dok su ga jedni nazivali aktivistom on se predstavljao istraživačkim novinarom“, navodi on.

Stjepandić navodi da je otkrio nekoliko laži u Margetićevo biografiji, a da je jedna od njih tvrdnja da je „Prvi istražio kriminal oko Hrvatske poštanske banke“.

– Ne da nije bio prvi nego on ništa nije istražio – navodi.

„U pomno selektivno konstruisanoj „ja-pa ja“ biografiji više ne piše da je bio predsednik Hrvatskog saveza omladine, ne pravog podmlatka HDZ-a nego tek udruženja koje se tako zvalo. Dakle lažno se predstavljao kao predsednik omladine HDZ-a i to mu je nekada bila glavna titula. U Wikipediji je preskočio navesti Sarine ribnjake pored Pisarovine. Tada su ga neki ljudi teško optuživali za privatizacijski kriminal – navodi on i dodaje da afera je kasnije zataškana i zaboravljena, nikada do kraja nije razjašnjena.“

„Nije dugo prošlo od prenamene Sarinih ribnjaka, a Domagoj Margetić postade široj javnosti poznat zbog afere oko Haškog suda. U njegovoj biografiji ne piše da se skrivao i bežao od suda“, navodi se dalje u tekstu.

Dalje dodaje da je Margetić pokrao skupocenu zbrirku umjetnina Vladimira Dodiga Trokuta.

– Ništa nisam spektakularno istraživao, tek sam malo proguglao i malo se raspitivao i nanjušio sam odstupanja od njegovih tvrdnji i pravog stanja oko Crvenog Peristila. Meni se pohvalio da je zbirku kupio od Trokutovog sina Mislava Dodika, a u jednom tekstu je napisao je umetnine spasio od propadanja. Kupiti i spasiti je jedno, a spašavati tuđe bez da se to plati je nešto sasvim drugo.

Saznao sam da je pokojni Vladimir Dodig Trokut svoju imovinu ostavio svome sinu Mislavu preko advokata Silvija Hraste. Nazvao sam toga poznatog zagrebačkog advokata i sastali smo se u njegovoj kancelariji. U našem razgovoru Silvije Hraste lično mi je potvrdio da od strane Domagoja Margetića zakonitom nasledniku Mislavu Dodigu nikada nije ništa plaćeno, zakoniti naslednik Margetiću Antimuzej nije poklonio, a kad je tako za to postoji izraz otuđiti, ukrasti odnosno nezakonito prisvojiti – navodi Stjepandić.

(Alo!)