Najnoviji tekst novinarke Kaćuše Krsmanović, objavljen na portalu ETV, samo je nastavak dugotrajne kampanje u kojoj se kroz selektivno predstavljanje činjenica, prećutkivanje relevantnih okolnosti i iznošenje netačnih tvrdnji pokušavaju osporiti odluke i rezultati rada Regionalnog vodovoda, ali i diskreditovati moj profesionalni integritet, saopštio je na Fejsbuku doskorašnji predsjednik Odbora direktora Regionalni vodovod Crnogorsko primorje Zoran Lakušić.
Njegovo saopštenje prenosimo integralno.
Iako su iste tvrdnje više puta demantovane činjenicama, dokumentacijom i zvaničnim aktima, Kaćuša Krsmanović ih ponovo plasira javnosti, ignorišući činjenice koje su odranije poznate i lako provjerljive.
Posebno je problematično što se u tekstu sistematski prećutkuje činjenica da je Odbor direktora kolektivni organ upravljanja, pa se njegove odluke pokušavaju neosnovano personalizovati i pripisati jednom čovjeku. Takav pristup nije zasnovan na činjenicama, već na stvaranju unaprijed postavljenog narativa.
Prije svega, netačna je tvrdnja da su tri izvršna direktora Regionalnog vodovoda nezakonito smijenjena. Direktori su razriješeni odlukama Odbora direktora zbog neizvršavanja odluka Odbora i postupanja koje je nanosilo štetu preduzeću. Razlozi za njihovo razrješenje nijesu osporeni nijednom pravosnažnom sudskom odlukom. Da sam danas u istoj situaciji, ponovo bih podržao iste odluke, jer je dužnost svakog odgovornog člana Odbora direktora da štiti javni interes, zakonitost rada i interese preduzeća.
Posebno je nekorektno što se Regionalni vodovod konstantno izdvaja i targetira, iako su u istom periodu u brojnim državnim preduzećima smjenjivani po tri i više izvršnih direktora, uključujući Rudnik uglja, željeznička i energetska preduzeća. Mnogi od njih su pokrenuli sudske postupke protiv države. Sama činjenica da je neko podnio tužbu ne predstavlja dokaz nezakonitosti, niti bilo kome daje pravo da unaprijed presuđuje ishod sudskih postupaka koji su još u toku.
Netačni su i navodi kojima se pokušava stvoriti utisak da je moje razrješenje bilo povezano sa ostavkom koju sam podnio u decembru 2024. godine. Nakon podnošenja te formalne ostavke prošao sam sve nadležne vladine procedure i komisije i dobio pozitivne ocjene za svoj rad. Vlada je razmatrala i moj ponovni izbor za predsjednika Odbora direktora, pri čemu nije iznesena nijedna primjedba na moj rad niti je moj status doveden u pitanje. Novi Odbor direktora tada nije izabran iz razloga koji nijesu imali nikakve veze sa mojim radom, već zbog neusaglašenosti predloga između nadležnih subjekata. Zbog toga je potpuno neosnovano moje kasnije razrješenje dovoditi u vezu sa ostavkom koju sam prethodno podnio i potom povukao.
Jednako je neistinita tvrdnja da sam odgovoran za navodno nezakonite otkaze pojedinim zaposlenima. Radni odnosi, zaključivanje i prestanak ugovora o radu nijesu u nadležnosti predsjednika niti Odbora direktora, već predstavljaju zakonsku nadležnost izvršnog direktora. Zbog toga je pravno neutemeljeno pokušavati moju odgovornost dovesti u vezu sa odlukama koje nijesam donosio niti sam po zakonu mogao donositi.
Potpuno je netačna i tvrdnja da ne postoji dokumentacija ili trag o izboru aktelnog izvršnog direktora. Sva pitanja koja se odnose na status izvršnog direktora razmatrana su na sjednicama Odbora direktora i o njima postoji potpuna pisana dokumentacija, zapisnici, odluke i prateća akta donesena u skladu sa Statutom društva, Poslovnikom o radu i važećim zakonskim propisima. Tvrdnja da takva dokumentacija ne postoji predstavlja neistinu.
Posebno zabrinjava činjenica da se iste ili slične neistine ponavljaju mjesecima, pa i godinama, bez obzira na više puta objavljene demantije, dostupnu dokumentaciju i lako provjerljive činjenice. Kada se netačne tvrdnje uporno ponavljaju uprkos dokazima koji ih demantuju, više nije riječ o novinarskoj grešci, već o svjesnom obrascu djelovanja.
Zanimljivo je da se ista upornost koja se pokazuje u pokušajima moje diskreditacije nikada nije pokazala kada je trebalo javno osuditi višegodišnju devastaciju korita rijeke Morače i nelegalnu eksploataciju šljunka. Upravo zato javnost ima pravo da se zapita šta je stvarni motiv ovakve kampanje i kome smeta dosljedno insistiranje na zaštiti javnog interesa.
Zato javnost sama može zaključiti da se ovdje ne radi o profesionalnom i odgovornom novinarstvu, već o kontinuiranom pokušaju kompromitacije kroz ponavljanje neistina, prećutkivanje činjenica i konstrukcije koje nemaju uporište ni u dokumentima ni u zakonu. Očigledno je da cilj ovakvih tekstova nije objektivno informisanje javnosti, već pokušaj diskreditacije ljudi koji su donosili odluke u interesu preduzeća i države.
Takve kampanje mogu proizvesti medijsku buku, ali ne mogu promijeniti činjenice. Dokumentacija postoji, odluke su donesene u skladu sa zakonom, Statutom i Poslovnikom, a istorijski rezultati rada Regionalnog vodovoda ostaju najbolji odgovor na sve neistine, podmetanja i pokušaje lične diskreditacije. Istina ne zavisi od toga koliko puta će neka neistina biti ponovljena.
Smjena tri operativna rukovodioca u jednom mandatu nije dokaz „zaštite javnog interesa“, već eksplicitan dokaz nesposobnosti uspostavljanja stabilnog sistema upravljanja. Ako menadžer stalno bira ljude koje nakon toga mora da smjenjuje zbog „nanošenja štete preduzeću“, onda je problem u njegovoj selekciji, procjeni i vođenju.