Danas je potpredsjednik vlade, Dritan Abazović, kazao da smatra da se izborom Zorana Brđanina došlo do najboljeg rješenja za mjesto direktora Uprave policije. Tom prilikom, naglasio je i da „mnogi ljudi koji su u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura na samom vrhu bila postavljena pogrešno“.
Na ovu izjavu Abazoviće reagovao je dr Vojo Laković, koji se našao u užem krugu kandidata za ovu odgovornu funkciju.
Laković za IN4S ocjenjuje da je, bez obzira na strukture u vrhu policije, uvijek bilo moguće raditi pošteno – pod uslovom da čovjek za to ima hrabrosti, i da je spreman da rizikuje – pa čak i glavom.
Napominje da je, zajedno sa pripadnicima njegove jedinice, odlučujuće doprinio smiravanju uzavrelih tenzija u Pljevljima tokom ratnih 90-ih što je, kako kaže, lako provjerljivo.
„Trn u oko“ tadašnjim vlastima „zabio“ je, navodi Laković, i kao šef Službe za suzbijanje kriminaliteta Carinarnice u Baru tako što je, u skladu sa svim profesionalnim i ljudskim načelima, spriječio šverc cigareta i trgovinu citostaticima kojima je istekao rok.
Naravno, sve ovo nije ostalo nezapaženo od strane tadašnje vlasti. Lakoviću i njegovim službenicima policija je ubrzo zabranila ulazak u Carinarnicu i tako ih direktno omela u ispunjavanju radnih obaveza. A, prava kazna došla je nešto kasnije, tačnije – 13. jula 1999. godine.
Tada je, na magistralnom putu Mojkovac – Žabljak kod Đurđevića Tare, u šumi Crna Poda, carinika Voja Lakovića zaustavila grupa ljudi, sa automobilom civilnih oznaka, ali i sa plavim rotacionim svjetlima. Izvukli su ga iz automobila, 15-ak minuta bjesomučno tukli i ostavili ga da leži na drumu. Kasnije je naišao taksista uz čiju pomoć je stigao do DZ Mojkovac, gdje mu je konstatovan lom desne ruke i noge, te je hitno prabačen u bolnicu u Pljevljima.
O ovom događaju izvijestili su lokalni i regionalni mediji.
„Crnu Goru sam napustio zato što sam morao, posle dobijenih batina u Crnim Podima i dugotrajnog liječenja prvo u Pljevljima, pa zatim na VMA Beograd“, ističe Laković. „Ja sam praktično protjeran. Iako se o napadu na mene govorilo na svim nivoima vlasti, sve je zataškano“.
Stoga on ističe da ga duboko vrijeđaju navodi sadašnjih visokih zvaničnika, koji tvde da se nije moglo raditi jer vrh to nije dozvoljavao, i koristi priliku da upita kolege zašto se i oni nisu suprotstavili nepravdi iako je, kako kaže, jasno da je cijena velika, i ističe da mu je uvijek bilo milije da „časno umre, nego da živi bez obraza“.
„Neke koji su poput mene, koje nisu mogli da prevaspitaju i potkupe i koji nemaju mrlje u profesionalnom radu, režim je takođe zastrašivao, prebijao, a neke i – ubio. Ja čekam preko dvadeset godina da pravu priču ispričam gdje treba, čekam slobodno pravosuđe i tužilaštvo, čekam da istina dođe u Crnu Goru.
Ali sloboda, čini mi se dolazi sporo i selektivno, još uvijek je jak i žilav ovaj Milov sistem! Iako se sve zna, batinaši i dalje zauzimaju odgovorne funkcije u izvršnoj vlasti Crne Gore, a neki su zauzimali i najviše i najodgovornije funkcije.
Nadam se da će istina, koja je spora, doći i da ću cijelu istinu imati gdje da ispričam, a da će počinioci biti zakonski sanksionisani kao i njihovi nalogodavci.“, zaključio je Laković.
IZVOR: IN4S
