SKANDAL: Krtice u bezbjednosnom sektoru Crne Gore, Odakle snimak s nadzornih kamera aerodroma u Tivtu Novoj S?

Uoči početka samita u Tivtu, u trenutku kada bi bezbjednosni aparat države morao da demonstrira punu kontrolu, disciplinu i neprobojnost svojih sistema, u javnosti se pojavljuje pitanje koje baca sjenku na čitav sektor bezbjednosti Crne Gore – kako je snimak sa nadzorne kamere Aerodroma Tivat dospio do medija?

Nije ovo priča o ljudima koji su vraćeni sa granice. Nije čak ni priča o političkim sukobima koji su uslijedili nakon toga. Ovo je priča o sistemu koji bi morao biti zatvoren za neovlašćene pristupe, a iz kojeg je, po svemu sudeći, izašao materijal kojem ne bi smjelo da pristupi bilo koje privatno lice.

Ovaj snimak procurio je uoči početka najvećeg skupa u istoriji Crne Gore. Važnost događaja prevazilazi granice sitnih sukoba jer je odavanje informacija i vidoe zapisa krupni problem.

Ako je tačno da je objavljeni snimak autentičan i potiče sa sistema video-nadzora Aerodroma Tivat, onda se otvara mnogo ozbiljnije pitanje od svih političkih rasprava koje su uslijedile posljednjih dana – koliko su zapravo bezbjedni podaci kojima raspolažu crnogorske institucije?

Prema važećim pravilima, snimci video-nadzora nijesu obični snimci. Oni predstavljaju zbir osjetljivih podataka o kretanju ljudi, njihovom vremenu dolaska i odlaska, kontaktima i drugim okolnostima koje mogu imati bezbjednosni značaj. Upravo zato zakon predviđa poseban režim njihove zaštite.

Pravila su jasna. Aerodrom ili policija ne mogu takve snimke ustupati bilo kome na zahtjev. Pristup je ograničen na sudove, tužilaštva, policiju i druge nadležne organe kada za to postoji zakonski osnov. Čak ni lice koje je snimljeno nema automatsko pravo da dobije kompletnu kopiju materijala, posebno ukoliko su na njemu evidentirane i druge osobe.

Zakon o zaštiti podataka o ličnosti izričito propisuje da se snimci moraju čuvati na način koji sprečava pristup neovlašćenim licima, dok Agencija za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama godinama upozorava da se takav materijal može dati samo ovlašćenim licima i organima koji imaju jasan pravni osnov.

Upravo zato objavljeni snimak otvara prostor za ozbiljnu zabrinutost.

Pitanja bez odgovora

Ako je sistem hermetički zatvoren, kako je snimak izašao?

Ako nije izašao neovlašćeno, ko je i po kom osnovu omogućio njegovo pojavljivanje u javnosti?

Ako je izašao mimo procedura, koliko je još osjetljivih podataka moglo napustiti institucije bez znanja javnosti?

Posebno zato što je Uprava policije već objavila fotografije 87 državljana Srbije koji su vraćeni sa Aerodroma Tivat nakon bezbjednosne procjene. Te fotografije uglavnom su bile odranije dostupne i nijesu predstavljale materijal iz sistema aerodromskog video-nadzora. Policija, međutim, nije objavila video-snimak sa nadzornih kamera.

Zbog toga fokus više nije samo na osobama koje su vraćene sa granice.

Na pitanju da li su mehanizmi zaštite zaista onoliko čvrsti koliko institucije tvrde ili je objavljeni snimak pokazao da se iza zidova bezbjednosnog sektora nalaze pukotine mnogo veće nego što javnost naslućuje.