Piše: Boško Vukićević
Po svom ustaljenom običaju, današnji Zdravko demantuje onog jučerašnjeg: dok je juče odlučno tvrdio da neće pokretati nikakav dijalog s onima koji ga navodno ucjenjuju, danas obznanjuje da ipak hoće. Ne bi ta promjena mišljenja, ta neka vrsta kajanja predstavljala nikakav problem da se radi o izuzetku, a ne o pravilu. Elementarno razuman i korektan čovjek bi mogao procijeniti trenutak u kojem je izgubio povjerenje naroda koji ga je izabrao, u kojem više nije faktor objedinjavanja već razdora – i nakon toga bi preuzeo odgovornost i povukao se. Međutim, takva razumnost, korektnost i odgovornost, ako su ikada i postojale i postojale kod njega, očigledno se povlače pred strašću i slašću koje produkuju vlast i fotelje. Vlast oslača, poručuje nam danas Zdravko, kao da nam nakon trodecenijske diktature to nije bilo poznato. I on će očigledno učiniti sve, kao i nastaviti da svakodnevno polemiše sa samim sobom, kako bi je zadržao.
Propovijeda nam Zdravko danas o problemima partitokratije u Crnoj Gori. I ti problemi zaista postoje, i sami su bili česta tema mojih pisanija i političkog djelovanja. Međutim, on nije izabran da bude na čelu liste pobjedničke kako bi se bavio time. Nek se bave drugi, koji su se i prethodnih godina bavili, izlažući se nepodnošljivim pritiscima nakaradnog Sistema, dok je naš Zdravko uživao u anonimnosti i pasivnosti. Zdravko je izabran da bude objedinjujući faktor pokreta koji će odbraniti Crkvu i srušiti Mila i DPS. To je bila njegova uloga koju mu je povjerio slobodni narod, a koju je iznevjerio. Niko Zdravka nije izabrao kako bi bespoštedno ratovao protiv koalicije na čijem je čelu bio. Niko ga nije izabrao kako bi uništavao DF, već DPS. Niko ga nije izabrao kako bi slijedio interese i realizovao projekte stranih centara moći, već da bi ispunjavao volju svog naroda. On je, očigledno, pobrkao lončiće.
Poručuje danas vlasti žedan Zdravko kako je „i on čovjek koji ima granice trpljenja“, ali pritom zaboravlja krajnje neljudski odnos koji je na kraju pokazao prema svojim najbližim saradnicima. Prema kojima se ponio na jedan tako ružan i nevivilizovan način, da je teško pronaći riječi, a da čovjek ostane pristojan i vaspitan, kojim bi se takvo zločinjenje opisalo. Zdravko danas konačno spoznaje da se samo pravednim sredstavima, koja on očigledno nije koristio, može doći do pravednog cilja. Naučiće lekciju, profesor.
