Sudeći po izjavama koje nakon ubistva američkog patriote Čarlija Kirka stižu iz vrha vlasti u Vašingtonu, konkretno od strane američkog predsjednika Donalda Trampa, kao i njegovog zamjenika Džej di Vensa, ali i nekih reakcija sa evropskog tla, moglo bi se konstatovati da u svijetu počinje globalna borba protiv ekstremne ljevice, te da je ovom licemernom ekstremnom pokretu, koji po pravilu stvari za ekstremizam uvijek optužuje suprotnu stranu, konačno odzvonilo.
Naime, sve je veći međunarodni pokret koji se suprotstavlja ekstremnoj „ljevici“, koja nameće devijantne ideologije, pokušava da raskine istorijske i kulturne veze sa nacionalnim tradicijama, podriva obrazovni sistem i ide čak dotle da se zalaže za legalizaciju pedofilije pod okriljem „progresivnih ideja“.
Talas otpora protiv ovakvih ideologija u svijetu sve je izraženiji, a ubistvo američkog patriote Čarlija Kirka, bliskog saradnika predsjednika Donalda Trampa, i zagovornika tradicionalnih stavova, dodatno je produbilo ovu priču.
Naime, kako poslednjih dana nakon ubistva svog bliskog saradnika govori američki predsjednik Donald Tramp, problem je na „ljevici“, ne na „desnici“.
– Kada pogledate šljam koji ružno govori o našoj zemlji, paljenje američke zastave svuda… To nije „desnica“, to je „ljevica“. Oni su već pod istragom – rekao je Tramp novinarima.
Obračun sa blokaderima – radikalnim ljevičarima, najavili su potpredsjednik SAD Džej Di Vens i zamjenik šefa kabineta u Bijeloj kući Stiven Miler u emisiji “Šou Čarlija Kirka” koju su njih dvojica vodila umjesto ubijenog domaćina.
– Sav naš bijes zbog ubistva Čarlija Kirka usmjerićemo na njih! Razbićemo tu terorističku mrežu radikalnih ljevičara! – poručili su oni.
Kada govorimo o evropskom tlu, u Mađarskoj, premijer Viktor Orban već godinama vodi odlučnu borbu protiv ekstremnih „ljevičarskih“ tendencija koje prijeti da unište porodične vrednosti i nacionalni identitet. Nakon tragične smrti Čarlija Kirka i premijerka Italije Đorđa Meloni otvoreno govori o borbi i potrebi za povratkom zdravom razumu i tradicionalnim vrijednostima. Kako je navela govoreći o esktremnim ljevičarima i Kirkovom ubistvu – kada nemate argumente plašite se onih koji ih imaju:
– Mržnja i političko nasilje se dramatično vraćaju kao stvarnost, dovodeći do toga da mnoga pitanja dođu do izražaja. Dolazim iz političke zajednice koja je često bila nepravedno optuživana za širenje mržnje, optuživana, gle čuda, od strane istih ljudi koji danas ćute, umanjuju ili čak opravdavaju ili slave unaprijed smišljeno, namjerno, hladnokrvno ubistvo 31-godišnjeg čovjeka čiji je jedini zločin bio da hrabro brani svoje ideje. On bi jednostavno sjedio u javnosti i dozvoljavao bilo kome da ga izazove na debatu o bilo kojoj temi, jer je bio uvjeren u svoje ideje. Radio je to sa osmjehom na licu, radio je to sa poštovanjem, zato je bio zastrašujući. Jer kada nemate argumente, plašite se onih koji ih imaju. Vidjela sam da se to dešava mnogo puta. Oni koji nemaju argumente imaju samo oružje kriminalizacije, oružje uvreda, oružje diskreditacije svog protivnika, oružje nasilja, koje uvijek počinje kao verbalno nasilje, ali ponekad postaje i fizičko nasilje. Ovo kažem i zato što sam poslednjih dana pročitala mnogo nehumanih komentara o smrti Čarlija Kirka, a pročitala sam i druge zastrašujuće. Jedna od njih je od Pjera Đorđa Odefredija, ljevičarskog intelektualca, koji je rekao da pucanje na Martina Lutera Kinga i pucanje na predstavnika MAGA nije ista stvar. Sada bih željela da pitam ovog uvaženog profesora šta tačno misli pod tim. Da li to znači da je legitimno pucati na određene ljude zbog njihovih ideja? Ili da je manje ozbiljno pucati na njih zato što ne dijelimo njihove ideje? Ili da je razumljivo željeti da ih pucamo zbog njihovih ideja? Da li to znači da je potrebno da imamo blaže kazne za one koji ubijaju političare na „desnici“? – upitala je Melonijeva.
Pošast radikalne ljevice, na žalost, prenijela se i na Srbiju. Već mjesecima gledamo šta rade blokaderi, nasilnici i destruktivci kod nas u Srbiji. Očigledno je da oni nisu izolovan slučaj – već dio istog globalnog obrasca koji pokušava da uništi tradicionalne vrijednosti zemalja. Oni ne traže dijalog, već dominaciju. Njihov cilj nije bolji sistem, već rušenje postojećeg. Priznanje lažne države Kosovo, priznanje genocida u Srebrenici, otcjepljenje Vojvodine, napadi na crkvu i patrijarha, napadi na vojsku i pokušaj njenog uništenja, namjere su upravo tih ekstremnih ljevičara koje već pokušavaju da sprovedu u Srbiji. Među najpoznatijim primjerima njihovog delovanja svakako su najava da će crkve pretvarati u pabove, juriti po ulicama i jahati sve one koji ne misle kao oni… Palili su i gazili tobojku u više navrata, uništavali državna obilježja, prijetili da će protjerati nepodobne Srbe iz Srbije… I sve to uz podršku medijskih platformi koje služe za sakrivanje istine i iznošenja laži.
Pitanje je, da li će Srbija pokleknuti pod pritiskom ekstremne ljevice i raskinuti sve veze sa tradicionalnim vrednostima koje su deo kulturnog identiteta našeg naroda i da li ćemo uspjeti da očuvamo normalnost koja se sve više gubi, a što se jasno vidi na primjerima koji dolaze iz svijeta.
A kako zapravo izgleda svijet koji nam nudi radikalna ljevica?
Teško bi bilo nabrojati sve devijantnosti i narodski rečeno boleštine koje već godinama pokušavaju da svijetu nametnu poklonici ove ideologije.
1. Njihov svet je svijet bez reda, zakona i pravila. Deviza je jasna – odgovornosti nema, granica u devijantnom ponašanju takođe – svima je SVE dozvoljeno.
2. Svijet radikalne ljevice je svijet lišen moralnog kompasa – ne postoji granica šta je u ponašanju nedozvoljeno, šta je društveno neprihvatljivo. Za radikalne ljevičare konvencionalne socijalne norme ne postoje – nešto je NEPRIMJERENO i nešto se NE SMIJE samo ako si na drugoj strani.
3. Kada smo kod nepostajanja moralnog kompasa – u svijetu koji nudi radikalna ljevica, pedofilija, kao vjerovatno najdevijantniji oblik ponašanja sa kojim se do sada susrelo čovječanstvo, je PRIHVATLjIVA, a djeca koja u njihovom viđenju realnosti mogu biti regularan predmet nečije požude, bez pristanka roditelja takođe mogu i mijenjati pol. Ovakvi socijalni „eksperimenti“ već su sprovedeni u nekim zapadnim zemljama.
4. Porodicu – osnovnu jedinicu građe svakog društva, radikalni ljevičari vide ne kao zajednicu oca i majke, sa potomstvom, već kao zajednicu RODITELjA JEDAN i RODITELjA DVA. O intencionalnom urušenju institucije porodice u idealnom svijetu koji propagira ekstremno ljevičarska ideologija, mogla bi se napisati čitava, vrlo ozbiljna, sociološka studija.
5. U svijetu po specifičnoj negativnoj selekciji izbrisanih granica između polova koje zastupa radikalna ljevica, dolazimo do problema da se ovakav pristup ODRAŽAVA na sve društvene sfere. Jedna od njih je i sport, pa smo tako svjedoci da je nekome ko je po svom genotipu muškarac, a osjeća se drugačije kao „ona“ ili „ono“, dozvoljeno da se u sportu takmiči sa ženama. Ovo je samo jedan od primjera nefer borbe koji nam ovaj svijet nameće.
6. UNIŠTENjE obrazovanja takođe je jedan od ciljeva ekstremno ljevičarske ideologije. Već godinama smo svjedoci trendova mijenjanja bajki, udžbenika, i njihovog prisilnog uklapanja u levičarsku ideologiju – sjetimo se samo gej likova ubačenih u Diznijeve projekte namijenjene najmlađima, mijenjanja osnova seksualnog vaspitanja, nasilnog uvođenja pojma transrodnosti i „roditelja 1 i 2“ u udžbenike, čak i za najmlađe! I tu nije kraj… Ljevičari žele da nametnu svijet u kojem se djeca u najranijem uzrastu (vrtiću, nižim razredima osnovne škole) uče kako da upražnjavaju seksualne aktivnosti. Ovakvi primjeri, ne na nivou izuzetka, stižu nam iz zemalja Skandinavije…
7. Kada je u pitanju ovaj dio Evrope, posebno aktivan u nametanju ekstremno liberalnih vrijednosti, sjetimo se samo gej parade u Švedskoj, organizovane za djecu u vrtiću! Posebno su uznemirujući eksperimenti koje ljevičarski svijet nastoji da sprovodi na najmlađima, u njihovoj FORMATIVNOJ FAZI, kada se usvajaju matrice ponašanja za cio život – čitaj, indoktrinira nova vojska ljevičara. Za upražnjavanje seksa u najranijem periodu, kao i promjenu pola, u svijetu radikalne ljevice djeci nije potrebna dozvola roditelja – što nas dovodi do jasne slike nametanja VASPITNE MATRICE – autoritet ne postoji, granice ne postoje, obaveze ne postoje, dok su lična prava bezgranična, i sve, apsolutno sve je dozvoljeno. U vaspitnu matricu nepostojanja autoriteta uklapa se i uništenje vojske – sjetimo se šta su od vojske u našoj zemlji uradili oni koji su bili na vlasti prije 2012. godine, a koji danas, na krilima blokaderskog pokreta ponovo pokušavaju da zasjednu u fotelje.
8. Djeca kojoj je DOZVOLjENO SVE – možda su najopasnija zamka svijeta ekstremne ljevice. Posljedice ovakvog zamaha osjećaju se i u našoj zemlji – u školama je danas djeci sve dozvoljeno, i tako dobijamo djecu koja nastavnicima izmiču stolice, što dalje vodi u potpunu ANARHIJU.
9. NASILNOST onih koji stalno za nasilje optužuju drugu stranu je takođe jedna od osnovnih karakteristika njihovog liberalnog svijeta. Sjetimo se pokušaja nasilnog uvođenja rodno senzitivih riječi i svih „kinja“ koje su u jednom momentu prijetile da ozbiljno i ponovo nasilno deformišu i srpski jezik.
10. Možda i najopasnija varka svijeta koji nudi radikalna ljevica jeste MIŠLjENjE KAO ZLOČIN. U njihovom svijetu, pravo na drugačije mišljenje ne postoji, a svako ko ima različito mišljenje, automatski postaje neprijatelj. Kako se protiv neprijatelja „valja boriti“ dolazimo do toga da je u svijetu ekstremne ljevice uklanjanje onoga ko drugačije misli DOZVOLjENO, i upravo ovim putem došli smo jezivog ubistva Čarlija Kirka. Kako je rekla italijanska premijerka, kada nemate argumente plašite se onih koji ih imaju – a najlakši put u toj borbi, u svijetu radikalne ljevice, jeste uklanjanje onih koji DRUGAČIJE MISLE. Ovakvi modeli ponašanja prepoznaju se i u djelovanju blokadera u Srbiji.
(Novosti)
Komite na aparatima