Od prijatelja čiji su sinovi uhapšeni na Gazimestanu za Vidovdan čuo sam kako su prema njima postupali kosovski policajci i tokom hapšenja, i u pritvoru… Puni su modrica, naslušali su se uvreda, a momci iz Crne Gore i Republike Srpske ne mogu nazad kući jer su im dokumenta oduzeta, sve to jer su pjevali rodoljubive pjesme, kaže istoričar Miloš Ković.
Profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu Miloš Ković boravio je tokom Vidovdana na Kosovu i Metohiji i iz prve ruke čuo kako se kosovska policija ponašala tokom hapšenja Srba na Gazimestanu. Ković sam nije bio svjedok toga jer je na Gazimestan došao nešto kasnije zbog proslave Vidovdana u Velikom Ropotovu, u Kosovskom Pomoravlju, gdje je bio gost i govornik na tradicionalnoj proslavi povodom održavanja „Vidovdanske svečanosti“.
Sputavanje slobode misli i govora
„To je veliki praznik, faktički za sve srpske stanovnike Kosovskog Pomoravlja. Tamo sam govorio. Inače, iznad Velikog Ropotova je tvrđava Prilepac u kojoj je rođen Sveti Knez Lazar. Dakle, govorio sam na Prilepcu, a zatim i dolje na proslavi u Velikom Ropotovu. U Kosovskom Pomoravlju se osjetilo ono što se događalo na Gazimestanu, ali smo pratili vijesti i slušali šta se događa. Bilo je omladine iz Kosovskog Pomoravlja koji su bili i na Gazimestanu, a kako smo saznali naknadno, bilo je i hapšenja. Ono što je glavni utisak iz Kosovskog Pomoravlja to je veliki broj djece. Tamo su mlađe porodice, rijetke su porodice koje imaju manje od troje djece. To se vidi i na proslavama u Pomoravlju – tamo se pjeva, tamo se igra folklor i prosto se čovjek iz Kosovskog Pomoravlja vrati u Beograd zaista ohrabren,“ navodi Ković.
Poslije Ropotova, dodaje on, zaputili smo se u Gračanicu i na Gazimestan, ali to je već bilo kasnije, u predvečerje, tako da su svi incidenti na Gazimestanu bili okončani.
„Tamo smo naknadno saznali šta se događalo, čuo sam se sa svojim prijateljima. Jednom od njih je sin uhapšen, tako da sam od njih iz prve ruke čuo šta se događalo i na koji način su tretirani ti naši momci koji su bili pohapšeni. Oni su uhapšeni zbog pjesme, i zbog toga što su uzvikivali Kosovo-Srbija. Riječ je o klasičnom verbalnom deliktu i sputavanju slobode misli i govora. Ovo je bila prva proslava Vidovdana bez srpskih nacionalnih obilježja. Ali kako sam čuo, bilo je više gostiju i više mladih nego ikada ranije! I s obzirom na to što se dogodilo, očekuje se da će nas svake godine biti sve više i više,“ uvjeren je Ković.
Srbi nemaju prava kao drugi narodi
Ković napominje da kada su ti mladi ljudi pohapšeni, ispostavilo se da je među njima na samom Gazimestanu bilo prištinskih policajaca u civilu.
„Iznad njih je bilo dronova, tako da se to snimalo. S njima je postupano na vrlo nečovječan način kada su hapšeni. A zatim su, dok su bili sprovođeni u Prištinu, bili tučeni. Veliki dio njih je tučen, imaju masnice po tijelu, ponižavali su ih na različite načine. Jedan dječak je imao srpsku narodnu nošnju. Oni su ponižavali tu srpsku narodnu nošnju na načine koje ja sad ne bih opisivao, koji su potpuno nedostojni. Dakle, ovo je akcija jednog vrlo totalitarnog policijskog terora i jednog zuluma koji smo upamtili iz turskih vremena, i za vremena uoči Balkanskih ratova. Dakle, srpski mladići su tučeni, ponižavani, izvedeni pred sud. Koliko mi je poznato, iako je traženo da protiv njih budu podnesene krivične prijave, riječ je uglavnom o prekršajnim prijavama. Mladim ljudima koji su došli iz Crne Gore i Republike Srpske su oduzeti dokumenti, oni ne mogu da se vrate svojim kućama i oni se sada i dalje nalaze na Kosovu i čekaju izricanje presude, a to će biti 1. jula,“ kaže Ković.
Među uhapšenima su, dodaje on, bili i Srbi iz centralne Srbije i svi su tamo bili zajedno u prištinskim kazamatima. Na pitanje zašto međunarodna zajednica nikad ne kritikuje Prištinu koja koristi nacionalna obilježja Republike Albanije, a očito odobrava progon i teror nad Srbima kada oni koriste svoja nacionalna obilježja, Ković odgovara:
Sa Zapada retorika osude, ali ne i osuda i kazna
„Kod nas se često koristi ta sintagma međunarodna zajednica, još od devedesetih godina prethodnog vijeka. U stvari, međunarodna zajednica ne postoji, postoje velike sile. I kad je riječ o Kosovu i Metohiji tu su prisutne Evropska unija i Sjedinjene Američke Države. Riječ je o zapadnim državama i zapadnim silama, među njima su samo SAD velika sila, Evropska unija to nije. Dakle, od početka razbijanja Jugoslavije pravila koja važe za ostatak svijeta za Srbe ne važe. I oni se zaista drže onog principa – nema Srba, nema problema. Iza te retorike kojom tobože osuđuju postupanje Kurtijevih vlasti stoji u stvari podrška koju Kurtijev režim osjeća. Dakle, retorički oni će to da osude, međutim, neće učiniti ništa da spriječe aparthejd na Kosovu i Metohiji. Ne samo da je Kosovo okićeno zastavama susjedne države Albanije, već vi takve zastave imate i u centralnoj Srbiji, u opštinama na jugu, bujanovačkim selima i preševskim, u kojima su Albanci većina. Dakle, vi imate i na teritoriji centralne Srbije, na mnogo mjesta zastave Albanije i slavljenje OVK,“ kaže on.
Naš sagovornik smatra da ne možemo očekivati pravdu od zemalja koje su bombardovale Srbiju i koje su prije toga bombardovale Republiku Srpsku. Očekivati od njih pravdu je iluzorno, ali da bismo zaštitili naš narod moramo da sarađujemo sa njima iako ne treba imati iluzija u vezi sa njihovom moralnošću ili pravednošću, ocjenjuje Ković.
(sputnikportal.rs)
