Dok sa jedne strane kulminira politička kriza privremenih organa u Prištini, koju rješava Ustavni sud, sa druge Albjin Kurti i dalje nemilosrdno progoni Srbe i zagorčava im i onako nepodnošljiv život.
Prema zvaničnoj statistici Kancelarije za KiM Vlade Srbije, samo od Kurtijeve ostavke do kraja juna na Kosovu i Metohiji zabilježeno je više od 50 etnički motivisanih incidenata čija su meta bili Srbi. Jer, dok traje nadgornjavanje u skupštini, „kosovski premijer“ Albjin Kurti i njegova vlada iako u ostavci od 15. aprila nastavljaju da upravljaju „Kosovom“ u punom kapacitetu.
Za više od 100 dana mandata u ostavci glavni rezultat Kurtijeve vladavine je pokretanje izgradnje dva nova mosta na Ibru u Kosovskoj Mitrovici, kao pripremu za lokalne izbore krajem oktobra i novi talas albanizacije i proterivanja Srba. Uprkos odluci Vrhovnog suda tzv. Kosova koji je 15. jula odlučio da poništi administrativno uputstvo koje je donio v. d. ministra finansija, odnosno Vrhovni sud je na taj način presudio da su odluke koje donose ministri u ostavci koji su istovremeno i poslanici – nezakonite. Odluku suda podržale su opozicione stranke i zapadne ambasade dok se Samoopredeljenje oglasilo izjavama o navodnim „neprimerenim pritiscima na sud“. Pa ipak, Kurti nastavlja da gradi mostove, a po izjavama očevodaca betoniranje konstrukcije mostova traje dan i noć. Ne treba da čudi jer on mnoge odluke i akcije vrši mimo ovog nazovi najvišeg organa, nazovi države Kosovo.
Konstitutivna sjednica skupštine privremenih prištinskih institucija ponovo je prekinuta u subotu, po 54. put, a u ponoć je istekao rok od 30 dana koji je predvidio Ustavni sud u Prištini za konstituisanje tog tijela. Od tog momenta na snagu stupa privremena mjera ustavnog suda kojom se poslanicima zabranjuje donošenje bilo kakvih odluka ili preduzimanje radnji nakon isteka roka od 30 dana za konstituisanje, određenog presudom od 26. juna. Ova zabrana će biti na snazi do 8. avgusta. Konstitutivna sjednica je počela 15. aprila, a od tada traju i međusobne optužbe stranaka i prebacivanje odgovornosti za institucionalnu blokadu.
OPASNO TAJNO GLASANJE
Do prekida je dolazilo prvo zbog nepotvrđivanja mandata poslanicima, zatim što kandidat Samoopredeljenja za predsjednika parlamenta Aljbujlen Hadžiju nije dobijao potreban broj glasova, a od početka maja sjednica se prekida zato što opozicija ne prihvata prijedlog Samoopredeljenja da glasanje za izbor predsjednika skupštine bude tajno.
Prema trenutnom odnosu snaga, jedina šansa za Kurtija da konstituiše skupštinu jeste da mu tri glasa da stranka Nisma Fatmira Ljimaja sa kojom je u međuvremenu bilo pregovora. Bez ta tri glasa, odnosno bez konstituisane skupštine, parlament i tzv. država Kosovo, kako je rekao engleski ambasador, ući će pravno i politički gledano – na “nepoznatu teritoriju”. Da li jer to nagovještaj ili sugestija ambasadora, ne zna se.
U međuvremenu Kurtijeva agresivna politika prema Srbima ne gubi na intenzitetu. Čak i kada je ćirilica u pitanju. Recimo, na ulazu u sjeverni dio Kosovske Mitrovice postavljena je nova, trojezična tabla. Na albanskom: Mirësevini. Na engleskom: Welcome. A na srpskom? Dobrodoš li. Već se nameće pitanje – radi li se o tipografskoj grešci (odvojeno li), ili je tabla svjedok političkih prilika. Biće da je ovo drugo jer je poruka sa table na izlazu iz grada još očiglednija. Na njoj se Albancima poručuje: Mirupafshim, Englezima: Good bye, a Srbima – Zbogom. Naravno na latinici. Ova tabla zamijenila je prethodnu koju su uklonili 10. aprila, jer su na staroj smetali ćirilični natpisi „Dobro došli u Kosovsku Mitrovicu“ i „Doviđenja“.
Ali nije ovo prvi slučaj obračuna sa ćirilicom – 2004. na ulazu u Zvečan postavljen je novi, latinični znak, koji takođe nije prošao bez jezičkih vratolomija. Samo tada nisu imali problem sa „Dobrodošli“, već sa otpozdravom: „Srećan put“? Vredi navesti komentar sa RT-a da je tabla u Kosovskoj Mitrovici precizna slika novog poretka: „Dobrodoš li“ u realnost kojoj „Zbogom“ nije izraz uljudnosti, nego instrukcija.
Albanizacija srpskog, pokušaj nasilne asimilacije Srba, ili ćutanje Srba na javnim mjestima sa većinski albanskim stanovništvom, samo su neki od primjera koji govore o diskriminaciji i nepostupanju institucija. Zakon o upotrebi jezika u južnoj srpskoj pokrajini i dalje nije na dnevnom redu, makar za Srbe koji na Kosovu i Metohiji sve češće nemaju pravo na upotrebu maternjeg jezika, jer im se on uskraćuje i zabranjuje. A uskraćivanjem prava na upotrebu maternjeg jezika počinje progon svakog naroda, za šta nam je Ukrajina najsvježiji primjer.
Tužna statistika beleži da je Srba na Kosovu i Metohiji sada bar 20 odsto manje nego što ih je bilo prije Kurtijevog dolaska na vlast. I dok je zvanični Beograd obećavao da neće dozvoliti „Oluju“, poput one u Hrvatskoj, ona se, u stvari, sprovodi neprimjetno, korak po korak, što govori i o politikama koje se sprovode ili obećavaju.
U svojoj oholosti Kurti ne prezа ni od tako radikalnih poteza kao što je hapšenje i pritvor visokog zvaničnika Republike Srbije – kakav je pomoćnik direktora vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju Igor Popović. Prištinski mediji tokom vikenda prenijeli su doslovce da je Popović uhapšen zato što je u Velikoj Hoči „održao govor protiv Oslobodilačke vojske Kosova“. Određen mu je pritvor do 30 dana i pokrenut krivični postupak zbog sumnje da je počinio krivično djelo „izazivanje mržnje“. Navodno, „Popović je, tokom govora na ceremoniji uspomene na srpske žrtve u opštini Orahovac, opisao OVK kao terorističku organizaciju i uporedio njene akcije sa onim što se dešava u Gazi. Takođe, u ovoj izjavi je optužio međunarodne institucije za ‘neuspeh u pravdi’, tvrdeći da ‘počinioci zločina nad Srbima nikada nisu kažnjeni’“, „gresi“ su koje prištinski mediji stavljaju na dušu Popoviću prenoseći detalje iz istrage. Reagovale su i, kako prenose prištinski portali, i organizacije koje su proistekle iz rata – razna udruženja sledbenika OVK…
VERBALNI DELIKT I HAPŠENJE
A Popović je u svom govoru u Velikoj Hoči samo podsjetio na velika i teška stradanja Srba u ovom delu Metohije tokom rata 1999. „Ovde samo da obeležimo stradanje Kostića čijih je čak 14 članova stradalo, Baljoševića, Mavrića, Nikolića Micića, Vitoševića, Grkovića, Begovića, Pelevića, oprostite ako neku familiju nisam pomenuo. Deo stradalnika je pronađen na stratištima u Mališevu, deo u jami Volujak a za delom stradalnika se i dan-danas traga. Okupili smo se ovde da obeležimo ove strašne događaje u znak sećanja na naše postradale braću i sestre i teško je naći prave reči u ovoj prilici, jer ovo nije prikladan skup već obeležavanje stradanja, živa rana koja i dan-danas boli i ne prolazi“, rekao je na pomenutom skupu Popović dodajući da su „naša braća i sestre postradali zato što teroristi OVK nisu želeli Srbe na ovim prostorima i otmicama i pogubljenjima hteli su da zastraše ostalo srpsko stanovništvo da napusti ovaj kraj“… On je istakao da „boli to što teroristi, organizatori i izvršioci nisu pronađeni i kažnjeni za sve ove godine iako vidimo da se za sličan zločin otmice izraelskih civila razara čitava Gaza i da zapadna zajednica to smatra opravdanim“…
Zvanični Beograd uzvraća oštrim saopštenjima i traži od Kurtija da oslobodi Popovića. I to je sve. Nema više onih pokliča „ne damo Gazivode“, ne damo ovo i ono, reagovaćemo ako treba i vojno ukoliko Srbi budu ugroženi. Sada se samo govori o očuvanju mira, jačanju stabilnosti, dijalogu… A paradoksalno je da se Srpska pokrajina KiM srpskom politikom stepenasto smanjivala: KiM spalo na Ministarstvo za KiM, Kancelarija za KiM, Srpska lista, Asocijacija/ Zajednica opština sa srpskom većinom (ZSO) integrisana u kosovske institucije i zakone… i na kraju Srbi saterani u geto pod šiptarskim zulumima – nakon 12 godina briselskih pregovora mudrom i pametnom politikom srpskih političara.
